Politički kolopleti – Piše: Benjamin Tolić

Narod koji nestaje

Ako se trend nastavi, Šterc očekuje na kraju ove godine prirodni pad broja stanovnika za 20.000. Znanstvenici nude rješenja za oporavak nacije, a vlast – ova domoljubna – drijema samozadovoljno u svom europstvu

Otkad je pristupila Europskoj uniji, Hrvatska se razvija upravo onako kako su to predviđali protivnici pristupanja: povećava inozemni dug i gubi stanovništvo.
Da, to je tako, priznaju i negdašnji integracionisti. Ali, opravdavaju se, mi smo u Europsku uniju ušli na osnovi referendumskih rezultata. Jest, odgovaraju suverenisti. Ali mi dvojimo  što je u tom postupku bilo sramotnije – sâm taj tzv. Šeksov referendum ili njegovi rezultati. Referendumu je god. 2010. ustavnopravno dokinut kvorum. Dakle, nije mogao propasti zbog nedostatnog odziva birača. A rezultati su se – valjda prirodnim čudom, sami od sebe?! – oblikovali točno onako kako su htjele vlast i oporba ujedinjene u sveobuhvatnom saborskom Savezu za Europu. Na referendum je izašlo 43,51 posto hrvatskih birača. Dvije trećine birača (66,27 posto) glasovale su za članstvo Hrvatske u Europskoj uniji, a jedna trećina (33,13 posto) protiv članstva.
Dok čitatelj razmišlja o toj dvodecimalnoj točnosti ili o ćudorednoj kakvoći i državnopravnim posljedicama takva propitivanja i tumačenja narodne volje, meni pada na pamet  Milan Marjanović i njegova knjižica Narod koji nastaje (Rijeka,1911.). Tada, prije stotinjak godina, nastajao je jugoslavenski (odnosno „jugoslovenski“) narod, koji je god. 1941. bio naprasno preminuo, ali su ga Tito i njegovi komunisti god. 1945. nasilno uskrisili i održavali do propasti komunizma god. 1990.
Što je Hrvatima Josipu Jurju Strossmayeru, naprednjacima, nacionalističkoj omladini, Orjuni i hrvatskim titovcima bilo – jugoslavenstvo? Nije bilo svima isto. Onima u drugoj polovini XIX. stoljeća, Strossmayeru i njegovima, jugoslavenstvo je bilo imperijalni strategem niknuo iz uvjerenja o kulturnoj i civilizacijskoj nadmoći Hrvata nad ostalim Južnim Slavenima. A ovima u XX. stoljeću? Kako komu. Jedni su u strahu od grabežljivih susjeda taj Strossmayerov imperijalni strategem pretvorili u ideološki paradoksalan način spašavanja hrvatstva njegovim pretapanjem u – „narod koji nastaje“ (Orjuna, KPJ); drugima je jugoslavenstvo bilo tek mladenačka zabluda (književna mladež oko Prvoga svjetskog rata); trećima je strah od Orjune i Ozne, kraljevske i komunističke terorističke organizacije promijenio nacionalni identitet; četvrti su se himbeno zaogrtali plaštem jugoslavenstva kako bi sebe, svoju rodbinu, svoj posao zaštitili od progona i svakovrsnog onemogućivanja; petima je jugoslavenstvo bilo ništa više i ništa manje nego – inozemna agenda.

Pročitaj više