Iz Talijina dvora – UZ FESTIVAL KRŠĆANSKOGA KAZALIŠTA – Piše: Miriam Mary Brgles

Dvije monodrame o dvoje svetih ljudi

U okviru Festivalu kršćanskoga kazališta 4. lipnja je bio posvećen temi hrvatskih svetaca. U dvorani sv. Franje u Samostanu sv. Duha u Zagrebu izvedene su dvije monodrame: Blažena Ozana ili Biti s Bogom dovoljno je za sreću i Oproštaj od Gospodina

Nakon uvodnih riječi voditelja, fra Ivana Marije Lotara i izbornice festivala, Sanje Nikčević, publiku je pozdravila s. Slavka Sente, dominikanka,  i naglasila kako je bl. Ozana Kotorska naša prva blaženica o kojoj premalo znamo. Podsjetivši da dominikanski red ove godine slavi svoju 800. obljetnicu  ukratko je izložila biografiju blaženice.  Predstava o bl. Ozani Kotorskoj autorski je projekt s. Barbare Bagudić, dominikanke iz dubrovačkoga samostana. Prema riječima s. Barbare motive i inspiraciju za inscenaciju života bl.Ozane našla je u životopisu blaženice i molitvi pred lijesom s  njenim očuvanim tijelom u Kotoru, dok joj je poticaj za realizaciju projekta bio intervju s jednim kršćanskim glumcem, ali i želja da skromno doprinese u procesu proglašenja bl. Ozane sveticom te potakne njeno štovanje. Godine 2014. s. Barbara počela je pisati tekst, a premijera predstave bila je 27. travnja 2015., na  blagdan blaženice. S jednostavnom scenografijom i nekoliko rekvizita, u tri prizora prikazuje se život bl. Ozane. Prvi prizor prikazuje mladu pastiricu Katarinu Kosić, koja u selu Relezi, zamišlja sliku Isusa iz gradske crkve, koju nikada nije vidjela, a majka joj je o njoj pričala. Katarini se Isus i ukazuje. U dojmljivom prizoru mlada se pastirica dvoumi kako ga naslikati, kako ga prikazati kao ljudski lik, a onda se dosjeti da ga može vidjeti pogledavši sebe jer je ona slika Boga. Taj moment razigrano dočarava postavljanjem „praznog“ okvira pred svoje lice. Katarina izražava zahvalnost roditeljima na brizi i daru vjere, no čeznuće za Bogom (u srcu je želja vidjeti, upoznati Gospodina, uvijek Ga ljubiti i vjerno Mu služiti) vodi je u Kotor.

Dubravko Sidor u monodrami Oproštaj od Gospodina

Drugi prizor razotkriva kako je Katarina već sa 14 godina radila u kući plemića Buće kao kućna pomoćnica. Na svet život u toj kući, potiče ju gospodarica, okupljajući sluge svaku večer na molitvu i uputivši Katarinu na svete sakramente ispovijedi i pričesti. Nakon još jedne vizije, Katarina se zaređuje i uzima ime Ozana. U trećem prizoru gledamo blaženicu, isposnicu u njenoj maloj ćeliji pored crkve sv. Bartolomeja, iz koje se nakon sedam godina seli u drugu ćeliju, pored crkve sv. Pavla. Tamo Ozana posteći i moleći promatra svijet iz daljine, ali svijet, odnosno ljudi, dolaze k njoj na savjete i razgovor. Dva prozorčića su komunikacijski kanal, kojim teku pitanja, dvojbe, molbe. Blaženica uvijek upućuje na molitvu i predanje Kristu. Iako zatvorena u ćeliji i sama, bl. je Ozana posvetila život molitvi za druge i ustrajno pomažući i slušajući probleme svojih sugrađanima. S. Barbara, vjerojatno zbog duboke zagledanosti u život bl. Ozane, njen lik prenosi gledateljima s izuzetnom prirodnošću i fascinantnom lakoćom izražavanja dramskih napetosti, koje se odvijaju u samom liku bl. Ozane, kada pada u napast ili kada čezne za Božjom blizinom. Nekoliko uzdaha oduševljenja čulo se tijekom izvedbe, a završetak, kada Ozana odlazi na svoj put prema Gospodinu,  izazvao je snažan pljesak i odobravanje publike.

Pročitaj više