Iz Talijina dvora – DRUGI FESTIVAL KRŠĆANSKOGA KAZALIŠTA – Piše: Sanja NIKČEVIĆ

Zašto je hvarski Lovrinac hrvatski fenomen?

Prikazanje života svetoga Lovrinca mučenika u izvedbi Hvarskoga pučkog kazališta i režiji Marina Carića. Jubilarna 250. put izvedena je na drugom Festivalu kršćanskog kazališta


Kad sam tu predstavu kao studentica vidjela prvi puta, prije trideset godina, u dvorištu muzeja na Jezuitskom trgu, shvatila sam da je srednjovjekovno kazalište živo. Do tada su me učili da je srednji vijek mračna epoha koja nije imala pravo kazalište, a ja sam tamo gledala srednjovjekovno prikazanje, mirakul (priču o svetačkim čudima) koja je živa: držala mi je pozornost u svakom trenutku, iako na čakavci, koja mi nije bliska, zainteresirala me za likove koje nisam poznavala i koji su iz nekog davnog doba, a, što je najbolje, ja sam s tim likovima strepila, navijala, suosjećala. Ja sam ih emotivno doživjela! Upravo zato ta mi je predstava potvrdila još nešto vrlo važno: da kazalište može biti drugačije od onog koje sam gledala na velikim scenama. Ono je bilo hladno, daleko i nije me diralo. Shvatila sam da kazalište može biti, toplo, pametno, zanimljivo, emotivno i duhovno! U čemu je tajna?
Marin Carić, kao mladi redatelj, želio je drugačije kazalište od onog hladnog i dalekog, pa je s prijateljima napravio tu predstavu koja je prvi put izvedena 23. srpnja 1970., a traje do danas, 47 godina. Izvodila se po cijelom svijetu, svi je razumiju i svi na nju reagiraju na isti način kao i ja.
Predstava je ne samo savršen primjer pučkog, nego savršen primjer ritualnog kazališta. Koliki su umjetnici to željeli postići: djelovati kazalištem na publiku tako da u njoj probude istovremeno i ono iskonsko i ono racionalno. Ni Artaud, ni Brecht to nisu uspjeli, unatoč slavi koju su postigli i ulasku u udžbenike, ali Carić i Hvarani jesu. S tri važna aspekta.

Pročitaj više