ZNANSTVENO-STRUČNI SKUP UZ MEMORIJAL DORE PEJAČEVIĆ U NAŠICAMA

Stvaralaštvo koje i danas nadahnjuje

Dopuštenjem organizatora, donosimo sažetke izlaganja predavača na XXVI. Memorijalu Dore Pejačević održanoga u Našicama povodom 135. obljetnice skladateljičina rođenja, a o kojemu je Hrvatsko slovo nedavno objavilo prilog

 

Osnovna glazbena škola Kontesa Dora, Zavičajni muzej Našice, Udruga za hrvatsku povjesnicu u Našicama i Ogranak Matice hrvatske u Našicama organizirali su Znanstveno-stručni skup pod naslovom ‘Izazovi baštine Dore Pejačević’, posvećen 135. godišnjici skladateljičinog rođenja i 35. godišnjici Osnovne glazbene škole u Našicama, a koji se održao 18. rujna 2020. u obnovljenome prostoru gradske vijećnice u Našicama.
Nakon pozdravnih riječi, slijedila su predavanja na kojima su svoja pripremljena izlaganja predstavili: prof. Marina Kopri (Osnovna glazbena škola Kontesa Dora, Našice): „Razvoj glazbenog školstva u Našicama i samostalna Osnovna glazbena škola Kontesa Dora“ , zatim dr. Nada Bezić (Hrvatski glazbeni zavod, Zagreb): „Život ostavštine Dore Pejačević“, prof. Vilena Vrbanić (Muzička akademija Zagreb): „Glazbeni instrumenti Dore Pejačević“, Dinko Župan (Hrvatski institut za povijest – Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje u Slavonskom Brodu): „Dora Pejačević kao čitateljica“, prof. Silvija Lučevnjak (Zavičajni muzej Našice): „Dorina baština – muzeološki pristup“, prof. Renata Bošnjaković (Zavičajni muzej Našice): „Dora Pejačević u knjižnici Zavičajnog muzeja Našice“, dr. Sanja Kiš Žuvela Muzička akademija Zagreb „Dorine glazbene vrste: pogled unaprijed i unatrag“ i dr. Dalibor Davidović (Muzička akademija Zagreb) „U pohvalu eklektičnosti“. Na kraju skupa održana je rasprava i zaključak, a moderatori skupa bili su Silvija Lučevnjak, akademkinja Koraljka Kos.
Tom prigodom izdana je i primjereno i ukusno opremljena knjižica (bilten), čiji je nakladnik Udruga za hrvatsku povjesnicu u Našicama (za nakladnika: Renata Bošnjaković). Organizacijski odbor skupa činili su Renata Bošnjaković, Marina Kopri, Koraljka Kos i Silvija Lučevnjak.
Prenosimo sažetke izlaganja.

 

Prof. MARINA KOPRI: “Razvoj glazbenog školstva u Našicama i samostalna Osnovna glazbena škola Kontesa Dora”
Osnovna glazbena škola u Našicama utemeljena je 1985. u okviru obilježavanja 100. godišnjice rođenja prve hrvatske skladateljice Dore Pejačević. Organizirano glazbeno obrazovanje prije tog razdoblja, bilo je moguće u obliku privatne poduke ili povremenih tečaja koji su se odvijali u Hrvatskom kulturnom društvu „Lisinski“ ili Gradskoj glazbi u Našicama. Glazbena škola počela je svoje djelovanje školske godine 1985./1986. s 54 učenika 1. razreda, koji su bili raspoređeni na dva glazbena odjela (glasovir i harmonika). Od osnutka do 31. prosinca 2007. glazbena škola djeluje kao posebna organizacijska i pedagoška jedinica u okviru matične ustanove, Osnovne škole „17. travnja“, a kasnije Osnovne škole Dore Pejačević u Našicama. Od 1995. djeluje u Dvorcu Marka Pejačevića, gdje se i danas nalazi. Tijekom vremena, a posebno od svoga osamostaljenja 1. siječnja 2008., škola je postupno napredovala i razvijala se. Kulturno i javno djelovanje škole također je bivalo sve raznovrsnije i bogatije. Od 1993. u školi djeluje Tamburaški orkestar koji je prisutan na svim značajnim smotrama i natjecanjima tamburaške glazbe. Učenici i djelatnici škole osvojili su brojna priznanja i nagrade za svoje školske i izvanškolske aktivnosti. Tamburaški orkestar je snimio nekoliko nosača zvuka s poznatim hrvatskim glazbenicima i nastupao diljem domovine i Europe. Škola je glavni organizator najvažnije glazbene manifestacije našega zavičaja, Memorijala Dore Pejačević. Danas Osnovna glazbena škola Kontesa Dora ima 18 djelatnika, a školu pohađa više od 140 učenika u 6 razrednih odjela, raspoređenih na 10 temeljnih predmeta 11 (klavir, violina, gitara, flauta, klarinet, saksofon, harmonika, tambura, truba i rog). Organizirana je i glazbena igraonica koju od školske godine 2020./2021. pohađa dvadesetero djece.
Marina Kopri je profesorica glazbenog odgoja, a školovala se u Vukovaru, Osijeku i Novom Sadu. Sa suprugom Danielom radi u našičkoj Osnovnoj glazbenoj školi od 1986. . Danas obnaša dužnost ravnateljice ove škole, a godinama je bila intenzivno vezana uz glazbeni život Našica kroz brojne izvannastavne i izvanškolske aktivnosti (HKD „Lisinski“, Tamburaško društvo, Memorijal Dore Pejačević i td.). Uz brojna priznanja i nagrade za pedagoški rad i kulturne aktivnosti ističemo godišnju „Nagradu Ivan Filipović“ (1996.), godišnju nagradu HDGPP-a (2003.), Nagradu Osječko-baranjske županije (2005.) i nagradu Grada Našica (2010.). Mnogi njeni učenici nastavili su glazbeno obrazovanje i danas su uspješni studenti, muzikolozi i glazbeni pedagozi.

 

Dr. NADA BEZIĆ: “Život ostavštine Dore Pejačević”
U zbirci arhivske građe Hrvatskoga glazbenog zavoda u Zagrebu (HGZ) čuva se pedesetak ostavština (arhivskih fondova) hrvatskih glazbenika i ansambala, što tu zbirku svrstava među najznačajnije glazbene arhive u Hrvatskoj. U napisima o fondovima HGZ-a najčešće se ističe upravo ostavština Dore Pejačević, ne samo zbog važnosti skladateljičinog opusa, nego i zbog bogate građe koju ostavština sadrži. K tome je ta ostavština uzoran primjer dobre sudbine jednog arhivskog fonda, od prvih pregovora s nasljednicima oko predaje ostavštine HGZ-u do današnje široke rasprostranjenosti korištenja građe. U izlaganju će naglasak biti na raznolikosti profila korisnika zbirke arhivske građe HGZ-a, među kojima je značajan broj i inozemnih glazbenika i muzikologa, i na mnogostranoj primjeni rezultata njihovih istraživanja. Ostavština Dore Pejačević može poslužiti i kao paradigma za našu skrb za glazbenu baštinu kroz čuvanje artefakata (rukopisne muzikalije, fotografije, koncertni programi, korespondencija i dr.), diseminaciju same glazbe (zvučne snimke, tiskane muzikalije), trajni izvor muzikoloških istraživanja, interes javnosti za život skladateljice itd. Dakako najbolji oblik te skrbi postiže se samo djelovanjem više faktora, prije svega HGZ-a kao čuvara ostavštine; Muzičkog informativnog centra, kao promicatelja skladateljičina opusa kroz svoje izdavačke projekte; Ministarstva kulture RH i njegove financijske pomoći te zalaganjem pojedinaca, među kojima je trajno zaslužna akademkinja Koraljka Kos.
Dr. Nada Bezić je voditeljica knjižnice Hrvatskoga glazbenog zavoda u Zagrebu, gdje radi od 1988. Diplomirala je, a potom i magistrirala te doktorirala muzikologiju na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu. Glavna su područja njezina istraživanja povijest HGZ-a i glazbeni život Zagreba u 19. i 20. stoljeću. Autorica je više znanstvenih i stručnih članaka te knjiga. Sudjelovala je na više istraživačkih projekata, oko trideset znanstvenih skupova u Hrvatskoj i inozemstvu, a bila je i autorica niza izložbi. Članica je uredništava časopisa Arti musices i HaGeZe. Redovita je članica Hrvatskog muzikološkog društva, Hrvatskog društva skladatelja i Hrvatske udruge muzičkih knjižnica, arhiva i dokumentacijskih centara.

 

DINKO ŽUPAN: “Dora Pejačević kao čitateljica”
Na osnovi sačuvanog dnevnika čitanja (My Book Record) Dore Pejačević u izlaganju se nastoji prikazati skladateljičin čitateljski profil. Iz vizure povijesti čitanja analizira se što, koliko, kada i gdje je skladateljica čitala te kako je ocjenjivala i doživljavala djela koja je čitala. Knjige koja je Dora Pejačević čitala podijeljene su prema određenim kategorijama: jezik na kojem su knjige tiskane, djela prema disciplinarnim područjima, autori knjiga prema spolu i državama. Čitalačka praksa Dore Pejačević nije bila samo razonoda, ta je praksa bila neprekidno samoobrazovanje i individualni proces samoizgradnje vlastitog identiteta. Skladateljica je kao strastvena čitateljica čitala vrhunska djela koja su njenu praksu čitanja odvajala od općih trendova tadašnjih čitateljskih navika.
Dinko Župan viši je znanstveni suradnik na Hrvatskom institutu za povijest – Podružnica Slavonski Brod gdje je zaposlen od 1998. godine. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je filozofiju i povijest. Na istom je fakultetu magistrirao s temom Pučko školstvo u vrijeme banovanja Ivana Mažuranića, a doktorirao 2006. s radom Obrazovanje žena u Banskoj Hrvatskoj 1868. – 1918. Glavno područje njegovog znanstvenog rada je povijest školstva i kulturna povijest od kraja 18. do početka 20. stoljeća. Objavio je znanstvenu monografiju Mentalni korzet. Spolna politika obrazovanja žena u Banskoj Hrvatskoj 1868. -1918. (Osijek, 2013.).

 

Prof. VILENA VRBANIĆ: “Glazbeni instrumenti Dore Pejačević”
Među artefaktima, odnosno materijalnim dokazima ljudskog djelovanja u vremenu i prostoru, glazbenim instrumentima pripada istaknuto mjesto. Oni su i mnogo više od artefakata jer su svojevremeno „živjeli“ u rukama svirača. Zahvaljujući umijeću glazbenika bili su posrednici između njega i okoline, pojedinca i publike koja ga je slušala. Takva su muziciranja često bila temama likovnih djela, ali se po samoj svojoj prirodi u ranijim razdobljima nisu mogla zabilježiti na nekom zvučnom mediju. Međutim, instrumenti su kao „konkretni“ svjedoci glazbene tradicije mogli ostati. Sa stajališta muzikologije može ih se smatrati jednim od ključnih elemenata u proučavanju glazbene kulture nekog područja. Istraživanjem se otkrivaju detalji vezani uz njihov razvojni put, zakoni gradnje, kao i materijalne prilike, nastojanja i ukusi određene sredine, pojedinca (vlasnika) ili skupine. Nažalost, malo je starih instrumenata, osobito u Hrvatskoj, sačuvano do danas. U slučaju hrvatske skladateljice Dore Pejačević (Budimpešta, 1885. – München, 1923.), koja je veći dio života provela u obiteljskom dvorcu u Našicama, glazbeni su instrumenti (ostali) prisutni na različite načine: kroz jedno likovno ostvarenje, fotografije te „stvarne“ primjerke. Njezinu portretu s violinom koji je naslikao Maksimilijan Vanka, četirima fotografijama snimljenima u Našicama i Dresdenu na kojima je prikazana s violinom ili uz klavir, njezinu klaviru Blüthner u Zavičajnom muzeju Našice u Dvorcu Pejačević te klaviru Steinway & Sons u Osnovnoj glazbenoj školi kontesa Dora u malom dvorcu Pejačević (koji je neposredno vezan uz nju) posvećen je ovaj rad.
Vilena Vrbanić radi od 2018. u knjižnici Muzičke akademije u Zagrebu, gdje je i diplomirala, a trenutno je u pripremi obrana doktorske disertacije na temu Instrumenti umjetničke glazbe u hrvatskim muzejima. Od 2012. radila je u Odsjeku za povijest hrvatske glazbe Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, a od 2013. do 2016. na europskom HERA projektu Music Migrations in the Early Modern Age: Meeting of the European East, West and South (MusMig). Od 2017. doktorandica je na projektu Hrvatske zaklade za znanost. Sudjelovala je na dvadesetak znanstvenih i stručnih skupova u Hrvatskoj i inozemstvu te objavljuje u domaćim i stranim publikacijama.
Svršetak u idućem broju

Eva KIRCHMAYER BILIĆ