KARTE NA STOL

 

Ministarstvu zdravstva RH, Ministarstvu unutarnjih poslova RH, hrvatskoj javnosti
U Europi se razgovara o COVID putovnicama, registrima cijepljenja, zakonima o obveznom cijepljenju, digitalnim registrima za putnike zrakoplovnih kompanija, itd.
Mi u Hrvatskoj isto tako razmišljamo i razmatramo koja će rješenja biti ponuđena unutar Europske unije. Potpredsjednik Vlade RH Davor Božinović je izjavio kako se ne vode razgovori o eventualnim restrikcijama prema onima koji se ne žele cijepiti. No, izgleda da će druge države sve urediti tako da će se voditi stroga evidencija, a navodno da će cijepljenje biti uvjet za prodaju avio-karata odnosno putovanje.
Zanimljivo je i čini nam se razumnim mišljenje prof. Lučina, koji ne misli da će nam trebati registar cijepljenja ili putovnice cijepljenja, jer će za cijeli proces trebati čitava godina 2021. U tijeku godine će se bolje razumjeti nuspojave i reakcije, te će se ljudi manje bojati i vjerojatno će se velika većina željeti cijepiti. Što mislite o tome i hoćemo li razumno čekati, bez obzira na to imaju li neke europske države već drukčija rješenja?

Hrvoju Klasiću, povjesničaru
Miješate se u sve i politizirate i u pravilu ste na strani … koga god, samo da ne zastupa hrvatska stajališta. Mislite da je izraz Banija ispolitiziran, a zapravo ne znate, jer niste jezikoslovac. Ali ste povjesničar! A prema dosad poznatim povijesnim vrelima ime Banovina stotinjak je godina starije od imena Banija! Toponimi Banovina i Banija usporedno su se upotrebljavali do 30-ih godina XX. stoljeća. Povijesna vrela poznaju i povijesne etnike: Banovac i Banovka. Izraz ili lik Banija u službenu je uporabu ušao 30-ih godina XX. st. I kao takav ostao jedini u uporabi do 90-ih godina. Likovi Banija i Banovina normativno su izjednačeni i u Hrvatskom jezičnom savjetniku godine 1999. U XXI. stoljeću u većini je hrvatskih jezičnih priručnika prevladavao lik Banovina te se smatra službenim, ali je dopušten i lik Banija. Dakle, lik Banovina nije nametnut nego je vraćen 90-ih u uporabu, kao ravnopravan. To smo sve doznali od jednog ali vrijednog jezikoslovca, koji se potrudio proučiti i povijesna vrela. Zašto Vi režete a ne mjerite? Bojite se prevage neke hrvatske inačice? Zašto? Zar u Vašem slučaju ne vrijedi nomen est omen? I da, sramotno je i potpuno pogrešno i isto tako bez ikakvoga dubljeg uvida ili razmišljanja, Vaše etiketiranje časnog biskupa Košića, koji je pravi blagoslov za ljude toga kraja. Miješate se i izvlačite iz konteksta njegove usporedbe, kojima se želi približiti ljudima? Osim što time pokazujete zabrinjavajuću nekulturu i neodgojenost, potpuno ste u krivu i Vaši bi se istupi mogli okarakterizirati kao govor mržnje (sintagma koju sigurno često i rado upotrebljavate)! Jeste li u stanju to shvatiti ili tek namjerno politizirate i zabavljate istomišljenike iskrivljenim i zlonamjernim tumačenjima nečijih riječi, čak misli?

Medijima, javnosti, profesorima i nastavnicima, svima
Smatrate li da trebamo paziti na izjave kao što je nepotvrđena ili nestručna izjava o tome kako su djeca superširitelji zaraze COVID-19? Razmišlja li netko o tome kako se pri tom osjećaju djeca, imputira li im se stanoviti osjećaj krivnje ako se netko u obitelji razbolio, posebno netko stariji?
Ministar Fuchs razmišlja o djeci, što je izvrsno i tako treba biti te kaže: „Ne treba dodatno gurati na njihova mala pleća nekakav možebitni osjećaj krivice da ako je netko obolio u obitelji da su oni krivi“!
Hoćemo li se ugledati na njega i paziti na izjave, jer osjećaj krivnje puno je teži od školske torbe, a što bi djeca mogla biti kriva?

Ministarstvu vanjskih poslova RH, saborskim zastupnicima u Hrvatskom saboru, medijima, javnosti
Znamo li odnosno možemo li znati više o navodnoj humanitarnoj krizi uprave u BiH, zbog koje migranti u BiH navodno trpe posljedice? Jer šef Delegacije EU u BiH Johann Sattler izjavljuje kako se teret migrantske krize mora ravnomjerno rasporediti diljem BiH, uključujući RS i Hercegovinu? Što to podrazumijeva? Kao dobar primjer Sattler navodi velik broj, od 20-25 prihvatnih centara na području Srbije. Ako je istina da EU izdvaja 20 milijuna eura godišnje za migrantsku krizu u BiH, zašto onda ne kontroliraju kako se ona troše ili zašto nisu organizirali izgradnju prikladnih prihvatnih centara? Ne pratimo dostatno prilike u Bihaću i okolici, no stječe se dojam da je kaotična. Trebamo li biti u strahu i na oprezu da se takvo što ne dogodi na području Hercegovine ili drugdje i koji su uzroci takvim okolnostima? Jer sigurno je teško migrantima po hladnoći, a očito da ni mještanima nije lako? Vjerojatno se opet radi o politici, ali i sigurnosti, jer ima i izjava iz MUP-a Unsko-sanske županije kako su do sada zabilježene tisuće izgreda povezane s migrantskom krizom, te da se migranti, koji su počinili tri tisuće kaznenih djela, prekršaja i izgreda u toj županiji, kreću bez identifikacijskih dokumenata i to i navečer i u noći, te se nedavno u to vrijeme dogodio i pokušaj ubojstva? Tko se brine o toj zoni između preuzimanja tereta migrantske krize i života migranata i stanovnika na tim područjima? Možemo li, poučeni tim iskustvima, o svemu razmišljati prije no što se, moguće, nađemo u takvim prilikama?