KARTE NA STOL

 

Ministarstvu kulture Republike Hrvatske
U studiji pod nazivom Obnova Europe: Kulturno i kreativno gospodarstvo prije i nakon Covid-19 koja donosi i preporuke za oporavak tako da mogu biti jedan od pokretača obnove gospodarstva EU nakon krize. U godini 2019. kulturne i kreativne industrije predstavljale su 4,4 posto BDP-a EU-a s godišnjim prometom od 643 milijarde eura i ukupnom dodanom vrijednošću od 253 milijarde eura. U godini 2020. Kulturno i kreativno gospodarstvo doživjelo je pad od 30 posto, no sektor glazbe gubitak od 75 posto do 90 posto, vizualne i audiovizualne umjetnosti isto tako.
Radit će se na tome da se poboljša položaj umjetnika. Koliko će Europska unija financijski pomagati i kako će novac biti podijeljen, kako će se u tome snaći Republika Hrvatska?
Slavni francuski glazbenik Jean-Michel Jarre naglasio je: „Kultura je postala oskudan resurs u današnjoj Europi i svi zbog toga patimo. Istodobno, Europljani su svjesni istinski duboke vrijednosti umjetnosti i njezine sposobnosti da nas okuplja, jer kreativci i autori su liječnici za dušu. I ovu krizu ljudi su podnosili uz kulturu i umjetnost. Studija odražava tu stvarnost, stavlja probleme u brojeve i nudi jasne upute za rješenje.“
Nakon razgovora s predstavnicima kreativaca, oglasila se potpredsjednica EK Dubravka Šuica i izjavila kako će se činiti sve što je u moći EK kako bi se podržalo sve umjetnike pogođene krizom; između ostaloga uz daljnji razvoj cjepiva i primjenu Mehanizma za oporavak i otpornost „Next Generation EU“ / Sljedeća generacija EU, u iznosu od 750 milijardi eura, bit će navodno ključni i za oporavak EU, ali i kulturne industrije. Održat će se i Konferencija o budućnosti Europe.
Nadamo se da je na pomolu osvješćivanje značaja kulture, posebno u teškim vremenima, jer zaista, kultura liječi i dušu i um. Koliko će se Republika Hrvatska moći uključiti, s obzirom na pogođenost potresima i strašne štete koje je pretrpjela kulturna baština… Hoće li Ministarstvo kulture predložiti Vladi RH što se može učiniti i hoćemo li se prijavljivati na sve natječaje za eu sredstva na koje možemo, te hoće li javnost biti iscrpno obaviještena o tome, kako bismo se svi mogli pripremiti? Imamo li dosta ljudi koji rade na tim poslovima i može li se organizirati edukaciju za državne službenike, ako nema, jer sigurno imamo puno i previše ljudi zaposlenih u državnim službama?

Vladi Republike Hrvatske, zastupnicima u Hrvatskom saboru, Predsjedniku Republike Hrvatske, SOA-i, VSOA-i, Ministarstvu obrane RH, javnosti….
Jedan od članova za nadzor obavještajnih službi pri Hrvatskom saboru, možda u prošlom mandatu, nismo sada vidjeli njegovo ime na popisu, Gordan Bosanac, uz to mirovni aktivist i član političke platforme Možemo! Tvrdi da sustav domovinske sigurnosti ne postoji i da Zakon o sustavu domovinske sigurnosti nije aktiviran niti jednom u tri civilne krize: dva potresa i pandemiji, kao i da bi zakon trebalo ukinuti i početi graditi nešto novo. Mišljenje Gordana Bosanca nam inače nije osobito važno, no, što je najgore, ne znamo što se uistinu dogodilo s tim Zakonom i postoji li? Sve navedene katastrofe trebalo je rješavati na taj način jer se tiču domovinske sigurnosti.
Zašto je ukinut Državni ured za zaštitu i spašavanje? Kakvo je stanje s civilnom zaštitom? Tko sve koordinira i mogu li se pojaviti kratki spojevi kao u Gunji, gdje se navodno nije znalo tko izdaje naredbe: Civilna zaštita ili Ministarstvo obrane?
Sada još uvijek nema vremena, no možda bi se nakon mjesec-dva moglo pristupiti osmišljavanju prigodnog sustava domovinske sigurnosti, koja bi predvidjela mjere za sve ove katastrofe, kao i način postupanja i zapovjedne prioritete? Možemo biti ponosni da smo se sa svim ovim nosili! No, na svaki je način to iscrpljujuće, a teško je i preuzeti odgovornost za sve. Zato su volonteri i državni dužnosnici u nekoliko primjera dolazili u latentne sukobe.
HGSS se pokazao kao iznimno koristan, te sada evakuiraju i kulturnu baštinu, pomažu ljudima na krovovima, uklanjaju ruševine, jer istina je da vojska ne može sve raditi. To se ipak pokazalo i u Zagrebu, jer ne radi se o nečijoj (ne)sposobnosti nego o (ne)postojanju dobrog sustava civilne zaštite, na koji bi se prenio velik dio tih poslova. Jer imamo previše katastrofa!
Hoćete li poraditi na tome i na edukaciji o tome kako se treba ponašati u kriznim situacijama, s čime se počelo u školama i slično? No, kako bi bilo u slučaju velikog potresa u velikim zgradama? Ne, o tome ne smijemo ni razmišljati! Ne želimo prizivati nove nevolje!