Arhitektima, svima koji se bave planiranjem prostora ili o njemu odlučuju
Smatrate li da je zanimljiva misao koju je izrekao Lovro Končar Gamulin, hrvatski i austrijski arhitekt, koji živi i radi u Beču i nastupio je na ovogodišnjem Venecijanskom bijenalu, a odnosi se na novu temu u akademskoj zajednici koju se naziva: platform urbanism i za sada nemamo odgovarajući prijevod na hrvatski jezik. Radi se na ispitivanju djelovanja digitalnih platformi, jer arhitekt navodi činjenicu kako oni već neko vrijeme ne vode glavnu riječ kad su u pitanju vizije budućnosti gradova, nego su to digitalne platforme tehnoloških kompanija. Nadamo se da se to u Hrvatskoj ne će dogoditi, iako je u posljednjih godinu dana puno životnih sadržaja postalo digitalizirano. Google u nekoliko svjetskih gradova projektira tzv. pametne četvrti gdje se ljudima nudi brži Internet i tome slično. Na primjer: Uber se planira ubaciti u javni prijevoz, Facebook kreće u gradnju niskobudžetnih zgrada, Apple brendira već i čitave trgove npr. Apple na Petoj aveniji u New Yorku gdje sami postavljaju elemente urbane opreme. Važno je tko će u budućnosti biti vlasnik javnog prostora i hoće li se privatnim interesima i tvrtkama omogućiti da se infiltriraju u javne trgove i površine? Već se i na Bijenalu miješaju neki projekti koji se printaju 3D, klasičnim pristupom. Hoće li u skoroj budućnosti biti samo višedimenzionalni?
Svijet se svakako mijenja i svi se prilagođavamo. Mislite li i hoćete li se boriti za klasičan pristup i odabir poslova u struci, kako Vaš posao ne bi preuzele velike kompanije?
Ljubiteljima filma, ljudima koji se bave filmom, Hrvatskoj turističkoj zajednici, Ministarstvu kulture RH
Smatramo kako je sjajna ideja da se na otok Lopud i na prvo izdanje Ponta Lopud Festivala ove godine od 1. do 5. srpnja, u suradnji sa Sarajevo Film Festivalom, na projekcije na otvorenom pozove sjajnog poljskog redatelja Pawela Pawlikowskog, dobitnika brojnih nagrada i Oscara godine 2013., gdje će održati i nekoliko predavanja u posebnom dijelu međunarodnog programa. Na prekrasnom otoku stvorit će se „kreativni hub“, te mu se podariti prepoznatljivost. Još je bolja obavijest kako je ulaz na filmske projekcije besplatan, a prijevoz iz Dubrovnika na Lopud i natrag po simboličnim cijenama. K tome, posjetiteljima će biti omogućen obilazak umjetničke zbirke obitelji Thyssen-Bornemisza. Sjajna ideja u svakom smislu. Hoće li biti dobro predstavljena i najavljena u kulturnoj javnosti u Hrvatskoj, a možda i kao najava u turističkim publikacijama za strane turiste, koji očekuju i traže bogatu kulturnu ponudu?
Hrvatskim oporbenim strankama i saborskim zastupnicima, hrvatskoj javnosti i medijima
Vjerujemo da će i strogi kritičari hrvatskoga zdravstva ili aktualnog ministra zdravstva priznati da smo se uglavnom dobro nosili s problemima, uz manja odstupanja; da su cijepljenja na punktovima određenima za masovna cijepljenja izvrsno organizirana, mogli bismo reći: besprijekorno… Jesmo li svi skupa u stanju odhrvati se medijskim nasrtajima i napuhavanjima, pokušati nečiji rad sagledati u cijelosti, kao što je to slučaj s ministrom Berošem? Vjerojatno bismo to morali biti u stanju, jer smo ga u proteklih godinu i tri mjeseca slušali i gledali gotovo svakoga dana i na taj način i te kako mogli steći dojam o njegovu radu. Ne će li oni koji sada na njega nasrću i žele ga smijeniti zapravo biti krajnje nepravedni? Jer odgovornost i posao kakav je on obavljao, kao i članovi Stožera, zaista je bio u izvanrednim okolnostima, kakve do sada nisu bile poznate! A sada je Hrvatska i u skupni država koje su najnaprednije u smislu tehničkih rješenja i već smo u mogućnosti izdavati covid-potvrde, što u sadašnjem trenutku može 13 država. Svi koji imaju takve potvrde moću ući u Republiku Hrvatsku, jer su opremljeni granični prijelazi. Potvrda se dobije za nekoliko desetaka sekundi i da bi se došlo do toga vrijedno su radili hrvatski informatički stručnjaci u MUP-u, HZZO-u, Ministarstvu zdravstva. Ne bismo li ponekad trebali izraziti i svoje zadovoljstvo radom institucija, kad one to uistinu zaslužuju i trebamo li tako olako bacati kamen na drugog čovjeka?