Ministarstvu kulture i medija RH
U razgovoru ovih dana ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek govorila je o novim mjerama koje će biti poduzete za spas kulture, kulturnih djelatnika, nezavisnih umjetnika, institucija pogođenih potresom, obnovu sakralne baštine, ali i drukčijih mjera za otkup knjiga. Kada će i na koji način biti raspisan natječaj za otkup knjiga, te može li se pri tom izbjeći da neki nakladnici na svakom natječaju dobivaju više sredstava i otkupljuje im se više knjiga? Jer time se omogućava nekim nakladnicima da se razvijaju, uz ostale potpore i naravno, mogu tiskati više naslova, a obično se radi o onima koji su komercijalniji? Može li se i to uzeti kao kriterij, te dati veća potpora onima koji nisu toliko komercijalni i kojima je otkup možda jedini izvor prihoda za tiskane knjige?
Ministarstvu branitelja RH
Da, uistinu, kako u skladu s novim Zakonom o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata, ako će kao takav biti donesen, jer se donose priopćenja i kritike, te se argumentira kako nije istina da hrvatski civili stradalnici žrtve srbijansko-crnogorske i JNA agresije nisu do sada imali nikakvu zakonsku zaštitu te da sada nakon 25 godina prvi puta dobivaju? Nije li godine 1992. donesen Zakon o zaštiti civilnih i vojnih invalida rata koji je i danas na snazi, a i ostat će poslije donošenja novog Zakona? No, kako će se moći spriječiti to da pobunjenici i teroristi, koji su sudjelovali u agresiji na Republiku Hrvatsku, ali nigdje kao takvi nisu evidentirani, ne postanu žrtve i još ne dobiju novac? Jer čini se da je to moguće, prema skeniranim i priloženim nekim dokumentima, koji su se ovih dana pojavili u javnosti, te da je npr. osoba koja je sudjelovala u napadu na Vukovar dobila priznat radni staž od HZMO, za to vrijeme? Vjerojatno da nitko nikada nije ni provjeravao tu dokumentaciju? Znači li to onda da niti ne će?
Kakvog smisla ima donositi Zakon ako nemate potpune i ispravne baze podataka? Da bi poslije jednog ili više desetljeća netko shvatio da su civilnim žrtvama proglašeni civilni ili vojni agresori, te za takvo svoje protuhrvatsko djelovanje bili nagrađeni? Nije li strašna i sama mogućnost takve zloporabe i hoćete li odustati od takvog Zakona koji stvara zlu krv i koji je očito, već u početku, nemoguće ispravno postaviti?
Vladi Republike Hrvatske, Ministarstvu zdravstva Republike Hrvatske
Uistinu, kako se može motivirati na cijepljenje ako u Ministarstvu zdravstva ima manje od 35 posto procijepljenih ljudi i to se ne zna koliko manje? U Ministarstvu obrazovanja cca 40 posto? Zar se nije govorilo kako će osobe koje skrbe o bolesnim osobama biti cijepljenje odmah nakon starijih osoba, rizičnih skupina… kada je to izmaknulo kontroli i zašto je tome tako? U pravilu, niti u jednom ministarstvu nije cijepljeno više od 50 % zaposlenika, a cjepiva ima? Hoćemo li radije ugroziti turističku sezonu i prekinuti je možda prije kraja, ili u rujnu, kada bi se još mogla odvijati ili tome slično i može li se to dogoditi? Jer u vremenu kada je očito da nitko ne raspolaže potpunim i dostatnim podatcima, kada cijeli svijet tapka u mraku, ne bi li trebali oni koji provode zdravstvenu politiku imati ispravna stajališta i znati što hoće i što mogu? Sve ostalo vodi u kaos, kao i sadašnje odbijanje ljudi da se cijepe, dok je situacija dobra i ljeto je. Nije li ipak nedostajalo još informacija, možda drugih stručnjaka, koji nisu toliko u javnosti, ako je argumentacija za cijepljenje valjana i ako je to jedini način da se daljnja širenja događaju? No, ako istodobno iskomunicirate vijest da osoba koja se cijepila može prenositi bolest a može se i razboljeti??? Ako su se u početku financirali mediji koji će izvješćivati o virusu, zašto to ne čine sustavno, istinito i razumno, a ne da stvaraju zbrku i bude strah? Kako u takvim okolnostima možete uvjeriti ljude da je dobro ono što preporučujete? Cijepljenja su uglavnom organizirana besprijekorno, nema nikakvih poteškoća oko toga… Jer kad se sjetimo kako je u nekim trenutcima, kada se mislilo da ne će biti dostatno cjepiva, nastajala panika… Vjerojatno je najbolje biti iskren i reći da se možda i ne raspolaže nekim podatcima, te reći ono što se zna pa neka ljudi sami odluče. Je li bolje cijepiti se i biti zaštićen, svejedno u kojem postotku, ili dobiti virus, za koji se ne zna kako će djelovati na pojedini organizam i kakve su posljedice, znane ili neznane? Jer nije čudno da su laici zbunjeni, no kada su stručnjaci nesigurni, nastaje sumnja, nesigurnost i strah. O teorijama zavjere da ne govorimo, jer tu možemo lutati i lutati…