Dr. Franjo Tuđman – OSOBNI DNEVNIK – godina 1974. (45)

PONEDJELJAK, 27. SVIBNJA 1974.

Počeo X. Kongres SKJ. Uvodni referat podnio Tito.

Među brojnim delegacijama komunističkih i “naprednih” stranaka prisutna i sovjetska s Kiriljenkom na čelu.

Na večer Jezić. Dugi razgovor o povijesnim trenucima i ličnostima. Prije no što je Stepinac bio uhićen bilo mu je službeno ponuđeno da napusti zemlju i ode u Vatikan. Odgovorio je da osobno radije ostaje uz svoj narod.

Neki sam dan dogovorio s dr. Z. Š. da mi preda rukopis tj. materijale i dokumentaciju oca, ali još nisam dobio.

Sonja: Šimu posjetio u Lepoglavi prodekan Šeparović u društvu nekog njemačkog pravnika-profesora. Sa suzama priča o Šiminu stanju i o tome kako nikako nije mogao objasniti zašto je osuđen na robiju…

U izjavi Hermana Böhla nakon sastanka s Titom u Karađorđevu, koja je bila takva kao da mu je Tito obećao da će amnestirati uhićene intelektualce…

SRIJEDA, 29. SVIBNJA 1974.

Njemački radio donosi komentare zap. njemačkog novinstva o X. kongresu SKJ. Svi manje više podjednako ističu kontinuitet jugoslavenske nesvrstane politike i razlike što ostaju između SFRJ i SSSR-a.

Predstavnik socijaldemokratske stranke izjavio je štoviše da jugoslavenski put sliči njihovu socijaldemokratskom.

Prije podne, točnije u jutro, banuo je M. L. Morao sam van na sastanak, pa se dogovorismo da dođe na ručak.

Posljednje dvije godine prodaje znanje po Južnoj Americi: Čile, Lima, Peru, Venezuela.

Razgovarao u W s B. P., a u P. s ASP.

Tonči poručuje ako se odlučim tj. ako zatreba, da će se on pobrinuti…

Zanimljivo je da i on ponavlja tezu o odlučnom utjecaju dvojnih čimbenika u “dekabrističkim” i u budućim zbivanjima.

I njemu je B. P. ponovio da bi ujaci ostali pasivni ako bi starija braća došli srediti stvari.

Odnošaji su ipak drugačiji. Unatoč tome što je B. P.  tobože dobro informiran.

Dolaska staljinističkih kozačkih kopita na Jadran boje se ne samo vodeće snage Italije (i Europa) nego i ljevica; a sami komunisti ništa manje od drugih.

Vrijeme kišovito; čas toplo, čas prohladno, a za tjedan dana idemo na more na “odmor”.

ČETVRTAK, 30. SVIBNJA 1974.

U Beogradu završio X. kongres SKJ.

Tito izabran za doživotnog Predsjednika: prijedlog u ime komisije čitao Lazar Koliševski, a predsjedavao i govorio o Titu Bakarić.

U programskim dokumentima ništa novo: nesvrstanost, samoupravljanje; isticanje demokratskog centralizma, a samo Predsjedništvo formirano po načelu nacionalno-republičkog ključa; iz svake republike po pet, a iz pokrajina po tri člana i iz JNA – dva.

Iz Hrvatske: Bakarić, Bilić, M. Planinc, Mika Špiljak, Josip Vrhovec.

Iz BH: Džemal Bijedić, Rato Dugonjić, Todo Kurtović, Cvijetin Mijatović i Branko Mikulić.

Iz Srbije: Miloš Minić, Dušan Petrović, Mirko Popović, Petar Stambolić, Tihomir Vlaškalić.

Iz Slovenije: Roman Albreht, Stane Dolanc, E. Kardelj, Franc Popit, Jože Smolej.

Iz Crne Gore: Veselin Đuranović, Vojo Srzentić, Veljko Vlahović, Jovan Vujadinović, Vidoje Žarković.

Iz Kosova: Mahmut Bakali, Fadilj Hodža, Dušan Ristić.

Iz Vojvodine: Dušan Alimpić, Imbre Balint, Stevan Doronjski.

Iz JNA: Nikola Ljubičić, Džemil Šarac.

I to istaknuto da Predsjedništvo SKJ čine predstavnici (delegati) SK republika…

Izvršni komitet Predsjedništva SKJ Stane Dolanc, J. Bilić, A. Grličkov, T. Kurtović, Mirko Popović, Vojo Srzentić (sekretari) i članovi: Ivan Kukoč, Munir Masiković, Dušan Popović, Dragoljub Staorev, Ali Šukrija, Mirko Popović, Dobrivoje Vidić.

Kukoč je generalpukovnik, pomoćnik državnog sekretara obrane, a rečeno je da je iz Hrvatske…

Tako je vojska u Predsjedništvu predstavljena sa Ljubičićem i Šarcem, a u IK sa Kukočem…

PETAK, 31. SVIBNJA 1974.

Ljubić mi donio Oko (II, br. 58., 29. 5. 1974.) koje donosi popis članova DKH “s danom 22. 5. 1974. u povodu skorašnje redovite izborne skupštine”.

U tom popisu naveden sam i ja  i svi proskribirani pisci: Gotovac, Tomičić, Pavletić, Šibl, Frangeš (koji se uostalom već javljao i na TV kao urednik nekih književnih izdanja), Pejović, Zidić i dr.

Nazvah Krležu. Dogovarajući se kad da se vidimo, ustvrdio je da je danas subota, morao sam ići provjeriti da je petak; i tako sam opet jednom “u sukobu” s njime imao ja, a ne on pravo, i to po važnom pitanju kako bi rekli, kaj ne!

Dogovorismo se za sutra u pola dvanaest kod njega, iako je ponudio da bi i on došao k meni…

Prije toga sam razgovarao s gospođom Belom. Oboje se tuže na bolest: ona na išijas, a on na noge, artrozu, starost.

SUBOTA, 1. LIPNJA 1974.

Kod Krleže. Izravno sam mu govorio za dvije stvari: 1) donio mu pokazati molbu za ublaženje kazne Šimi Đ. zbog bolesti, i 2) o akciji da neki intelektualci potpišu apel za njegovo puštanje jer je u pitanju život.

Spomenuo sam mu da je Grga Novak rekao da će potpisati ako potpiše i Augustinčić. Odgovorio je da misli da potpisivanje apela nema smisla. Nikakva.

Da je on učinio što je mogao, da je sada već rezignirao: da će ljetos opet govoriti!

Da bih ga eventualno ipak pokrenuo, pričao sam mu o izjavama Böhla da je on osobno intervenirao, da očekuje da će sva četiri centra PEN-a iz Jugoslavije uputiti apel; da je važnije da to dođe iz zemlje nego izvana, itd.

Sve je relativno, ponavljam ovo je med i mlijeko; nitko od hrvatskih političara nije znao voditi politiku; Savka i Miko radili potpuno pogrešno, nisu iskoristili svoju šansu.

Nasuprot hrvatskom otporu javio se srpski koji se inače nije mogao ukloniti nego kako je to učinjeno…

To što Tito radi je tu, prema tome uspješno; balansiranje, održanje; a što će biti…

NEDJELJA, 2. LIPNJA 1974.

Poslije večere kod Jusićevih. Babonićevi i arhitekt D. R. sa suprugom. Došla Vesna M.79 Ispričala takve dvije tri dalmatinske novele kakve nisam imao prilike ni čitati.

Babonić pročitao dio pisma Š. V., u kojem ovaj demokrat govori da želi biti podanik…

PONEDJELJAK, 3. LIPNJA 1974.

Pred odlazak na more valja obaviti mnoštvo poslova. Osobito vrtnih.

Pred večer navratili Nelipčićevi. Bilo mi je drago. Došao se oprostiti prije našeg odlaska.

Razgovor o spiritističkoj seansi kod Vesne na kojoj se javio Staljinov duh; reče da je on bio despot ali da je zato kumir pravi hohštapler; predviđa prijelomna zbivanja zbog njegova odlaska u društvo svom ocu 20. rujna o. g.; preživjet će tko se ne zatekne kod kuće; najprije će biti rehabilitiran Hajduk, a Nelipčić tek 1977.; Babonića će zadesiti smrt od nekog vojnika…

Koječim se ljudi zanimaju… ali bijaše prisutan i stari revolucionar, predsjednik carskog grada (razumije se bivši) pa ga uhvatila takva trema da je pitao Džugašvilija da li ga priznaje komunistom, a ovaj je to blagoizvolio potvrditi, a i naš njemu.

I recimo da nismo ljudi.

A onda smo razgovarali o nekim neobjašnjivim pojavama, npr. o mogućnosti saznanja kakva će spola biti djeca – pomoću obrtanja prstena što je provjereno na više desetaka slučajeva, a provjerili smo i svoju “sugestivnost” također prstenom koji se kreće i zastaje na crtama, A-B ili D-C ili u krugu prema tome kako to zaželimo.

Svijet s onkraj zbilje…

UTORAK, 4. LIPNJA 1974.

Jezić, nakon susreta s Veljakom na Dunaju. Ništa posebno. Ni ja nemam – namjerno – ništa posebno za poručiti.

Povijesne teme. Pavelić navodno bio član masonerije, i toga je po svoj prilici spasilo od izručenja poslije rata, dok se nalazio u Austriji i Italiji, a Englezi su morali znati za nj…

Vatikan čini se bio zainteresiran za njegovo spašavanje, a u Argentinu ga otpremio Draganović.

Priča se da bi Vlado Gotovac, a vjerojatno i drugi trebali biti amnestirani i pušteni u roku od tri mjeseca. Jezić to ne vjeruje, ali čini se da će ipak nešto biti.

Vlasta bila na Ohridu i razgovarala s Heinrichom Böhlom: Ribičić nešto u tom smislu rekao Matvejeviću.