Dnevnik: Danica BARTULOVIĆ

Gdje god živjeli, ne odričimo se hrvatskoga identiteta

Danica BARTULOVIĆ,
književnica, Podstrana

 

 

 

Ponedjeljak, 16. kolovoza

Budim se, prekrižim, zahvalim Bogu što sam živa. Zemlja se nije tresla, šuma nije gorjela. U osmrtnicama mladi ljudi, snalazi ih nenadana smrt. Svakim danom može se obogatiti život, učiniti što jučer nismo stigli. Ranojutarnju tišinu koristim za sabranost,  susret s Bogom, sa sobom, meditiram. Trudim se sagledati osobne životne probleme, hrvatske, svjetske. Sve se zarotiralo naopako. Izgubili smo ravnotežu, sad se strmoglavljujemo. Čovjek traži sebe, prije nego smo se našli, utvrdili tko smo, podčinjavaju nas tehnologiji, najokrutnijem gospodaru od svih koji su nas strvili i podčinjavali. Odlučili gospodari svijeta mijenjati nas. Čitala sam o eugenici, jasno je kamo smjera. Platon je pisao o selekciji ljudske vrste, Darwin to obrazlagao, odavno se eksperimentira genima u svrhu gubitka ljudskog identiteta, slobode, svijesti. Nećemo u sebi prepoznavati iskonskog čovjeka, bit ćemo kiborzi, poluandroidi filtriranog uma. U kolovozu kad slavimo niz Gospinih blagdana, niz znamenitih svetaca i mučenika prilika je moliti ih neka se zauzmu za spas čovječanstva. Dosad smo izmicali propasti, opet smo na rubu ponora. Nismo u sebi oživjeli svjetlo duha. Ono što jesmo, što nosimo u sebi, time oblikujemo svijet. Ima puno događanja koja nam zaokupljaju pažnju, moramo posložiti prioritete, početi od sebe. Ne možemo ništa tražiti od Boga ni od drugih dok u sebi ne uspostavimo red. Izići pred lava, dok nismo osposobljeni za borbu. Talibani su jučer ušli u predsjedničku palaču u Kabulu. Jeza. Svjetska politika je besciljna, njen je autoritet davno srušen.

 

Utorak, 17. kolovoza

Očito je kamo profiterski svjetski lobiji usmjeravaju čovječanstvo. Teško im se oduprijeti. Moramo uporno tragati za svojom cjelovitošću, svojom izgubljenom dušom da bismo postali jaki. Pogubili smo se usred životnih oluja i osobnog nemara. Neki dan doživjela sam sljedeće. Vrućina me smlavila, opružila se na kauču, zazvala Duha Svetoga neka me osvježi. Imala viđenje. Gledala sebe razdijeljenu na dva dijela. Fizičko tijelo „prazno“, nepomično, duša s njegove lijeve strane u duhovnoj dimenziji. Unutarnji glas mi je posvijestio: „Ljudska duša treba tisuću godina da se izliječi, vrati u svoje iskonsko stanje.“ Silno potresena jedva sam došla sebi. Tisuću godina! Dokle smo zastranili. Ratovi, terorizam, razaranje, ubijanje nevinih, silovanje, pljačkanje, prisilni egzodusi, bludničenje, droga, pedofilija, trgovanje ljudima. Onečišćenje duha i tijela, trovanje zraka, vode, ugrožavanje opstanka živih bića. Da imamo zdravu dušu, imali bi zdrava nagnuća. Blaga je ruka Božja, ne uništava nas Bog, mi sebe uništavamo. Krenuli smo put Svemira. Sretno nam bilo, ma za nama će plaziti „stara zmija“, pratiti nas naša počinjena zlodjela. Život na ovom svijetu bio nam je test.

 

Srijeda, 18. kolovoza

Na današnji dan 1450. rođen je Marko Marulić, na isti dan 1872. umro je Petar Preradović. Dva velikana hrvatske književnosti. Izdigli se iznad svoga vremena, zasjali, sjaju i danas. Trebali bi nam biti učitelji, uzori, ideali. Marulića izbacuju iz školske lektire, Preradović je odavno odgurnut. Što se nameće djeci u školama, kakva je to „napredna, svjetska literatura“, većina roditelja pojma nema. Što im se djeci utiskuje u um, tko su kreatori školskog programa. Ako zavirimo u udžbenike povijesti još je tužnije, naša povijest iskrivljuje se, dobrim dijelom zatamnjuje, ne iskazuje se poštovanje našim velikanima, prosvjetiteljima, herojima, tek uzgred nešto se spomene. Umanjuje se značaj i posebnost naše vjerske i kulturne baštine, iako smo po autentičnosti i bogatstvu u vrhu svjetske kulturne baštine. Mnogo je blaga otuđeno, devastirano, zapretano u pepeo prošlosti. Kome podilazimo, tko nas gnječi u tijesku? Gdje je moral, etika, kakvog čovjeka želimo izgraditi? Lijepo je da se bavimo sportom, pohvaliti  se sjajnim sportašima, ljudima čvrstog kova, redom domoljubnog duha koji su nam na ovoj svjetskoj Olimpijadi osvijetlili obraz, na 26 smo mjestu po medaljama među državama sudionicama. Mnogi su bili blizu osvajanju medalje. Obilje odličja i medalja naši sportaši osvoje na raznim sportskim manifestacijama. Mi smo čudesan narod. Najhitnije se moramo zaštiti od globalizacije, ostati autentični.

 

Četvrtak, 19. kolovoza

Zavladala „hibridna kultura“ koja ne izvire iz ljudske potrebe da se izrazimo, uzdignemo, oplemenimo, već se kroz tobožnju kulturu nameće određena ideologija koja utječe na čovjekovu psihu, preusmjerava, potiče na ono što je protuprirodno. Kultura zna zastraniti, kad prođe određeno vrijeme uvidi se njezina promašenost, ali ispuni svoju svrhu u danom trenutku. Istinska kultura ostane, potvrđuje se. Kultura koja datira iz prapovijesnih vremena, dragocjena je, barem ono što nije uništeno. Tako se stvara kulturni kontinuitet koji otkriva ljudski identitet. Objavljuje se puno knjiga od čega bi se mali broj mogao zvati knjigom. Knjiga je simbol znanja i mudrosti. Knjiga se nalazi pred Bogom, iz nje izlazi svjetlo. Kakvih knjiga ima, što je u njima, čovjek mora biti mudar, osviješten, analitičkog uma da tome ne podlegne. Tu spadaju filmovi i serije koji se snimaju po književnim djelima i kazališne predstave. Dobijem dosta knjiga, neke me obraduju, neke su gotovo dijaboličnog sadržaja. Baš te knjige lukavo nastoje zagolicati ljudsku maštu, uznemiriti duh, izazvati u čovjeku nepoželjne emocije. Populariziraju se i nagrađuju. Ipak, zasitio se svijet gadarija i bedastoća. U posljednjem desetljeću pojavio se golem broj izvrsnih knjiga koje nastoje navesti čovjeka na put duhovnosti, otvoriti nove, svjetlije horizonte.

 

Petak, 20. kolovoza

Kroz kolovoz prisjećamo se značajnih datuma naše novije povijesti, slavnih obljetnica. Posebno slavimo vojnoredarstvenu akciju Oluja. Iz onih koji su nas nastojali iskorijeniti, potekle lavine mržnje. O brutalnosti i užasima počinjenim tijekom Domovinskog rata od strane agresora, premalo se govori. Mrzitelji nasrću sa svih strana kao vuci žedni krvi. Tugaljiva srpska mitomanija širi svijetom laži kakve ni đavao ne bi domislio. Umjesto da im netko od naših političara po dužnosti koju obnaša, začepi gubicu, oni ih miluju percem po dupetu, sluganski saginju šiju. Barem je turistička sezona izvrsna. Nemoguće da je tako malo zaraženih. Kad sezona završi priča će biti drukčija. Rijetko gledam televiziju. Smuči mi se. Pritisak koji se vrši na ljudsku populaciju postaje neizdrživ. To uzima  danak,  mnogi „pucaju“. Traumatizirani i zaplašeni, povlače se u sebe. Tko slobodno izražava stav i misao, s njim na lomaču. S druge strane tvrde, toliko smo napredni da smo započeli kolonizaciju svemira. Što ćemo ponijeti sa sobom? Zlato? Čipove? Razorna oružja? Laboratorije u kojima se izdvode stravični eksperimenti na ljudima i životinjama? Sjetimo se moćnih, davnih civilizacija. Sumera, Azteka, Indije, Inka, Egipta, Rima. Nisu stigli kamo su smjerali. Posjećivala nas bića iz drugih svjetova. Ostavili tragove diljem svijeta, posebno građevine, koje unatoč svem znanju i napretku naše civilizacije ne bismo uspjeli izgraditi. Po srijedi je napredno znanje. Neki od njih bili su demoni kojima su se prinosile ljudske žrtve, što je Bog osudio još u Starom zavjetu, Isus se na to gnušao. Dolaskom Isusa Krista na svijet, pobjegli su. Svjetski moćnici oponašaju ih. Žrtvuju nas držeći se bogovima. Danas se po 23 put otvara špancirfest u Varaždinu, manifestacija koja priliči tom gradu.

 

Subota, 21. kolovoza

Teško je ostati pri zdravoj pameti. Nema mjesta za malodušnost. Što god sam kanila učiniti, uvijek me tukao vjetar u prsa. Mnogi su se borili s tim opakim vjetrom, stradavali, nekad pobjeđivali, bilo na bojišnici, bilo riječju i perom. Hrabrih ljudi, istinskih junaka ima puno u svijetu. Mnogi koji se bore protiv nepravdi, protiv laži, žrtvuju svoju slobodu, ugrožavaju obitelj. Oni su sveci našega vremena. Svjetionici. Heroji. Da nam stotinu sunca sjaje, tama bi nas progutala bez takvih ljudi. Ljudskost i istina žele se zatrti. Koji su protiv čovjeka, morala, ljudskog dostojanstva, plivaju na površini. Divan je progres, ali ako se usmjeri protiv čovjeka i čovječnosti, što je slučaj u našem svijetu, stagniramo. Unatoč kontroli možemo se izjasniti u sebi, djelovati na duhovan način, duhovnom energijom mijenjati svijet. Duhovna energija jača je od fizičke snage. Uragan, tsunami, oluje, požari, ne mogu srušiti jaki duh. Čula se s Petrom Gudeljem, čarobnjakom poezije. Naši su razgovori izvan standarda, poput mirisa i okusa pšenična kruha pečena na kominu, punog okusa, zasitnoga. U Šibeniku se večeras otvara večer  Dalmatinske šansone. Tipično za osunčanu Dalmaciju, divne pjesme odzvanjat će kamenim vizurama Zvonimirova grada. Dubrovačke ljetne igre, 76 po redu zatvaraju se sljedeći tjedan. Imamo iznimno bogato kulturno ljeto.

 

Nedjelja, 22. kolovoza

Čim ustanem i podignem roletu, zagledam se u brdo Perun. Na vrhu Perunsko, kapelica je sv. Jurja, svetca koji simbolizira ljudsku odlučnost, snagu, dosljednost. Velika djela iznimnih ljudi ne padaju u zaborav. Koji su poticali mržnju, bili monstrumi, trag im zaudara paklom. Sićušni smo djelić svemira. Plutamo u prostoru i vremenu da bi pronašli vječnu Domovinu. Okupiti ćemo se danas na sv. Misi da se nahranimo duhovnom hranom. Sv. Klement Aleksandrijski zapisao je: „Blaženi oni koji gladne pravednosti hrane diobom kruha.“ Nema autoriteta iznad Boga, niti suvereniteta igdje doli u Božjoj kući. Dionizijskom ludovanju dođe kraj. Vrline se teško postižu, moralne vrjednote i kreposti. One su jedini temelj našeg opstanka. U mlađoj ljudskoj populaciji, dijelom i starijoj, to je iskorijenjeno. Droga je pogubnija od ratova i prirodnih katastrofa. Mladi padaju i ne ustaju, obitelji su razorene, otrovne ideologije ušle su na velika vrata. Grobari naših tijela i duša čekaju spremni. Ako želimo spasiti ovaj svijet, Krunicu u ruke. Božje je milosrđe neiscrpno.