Dnevnik: Dr. sc. Radomir Miro JURIĆ

Zadar – neistraženi epicentar Hrvatskoga proljeća

Dr. sc. Radomir Miro JURIĆ,

predsjednik zadarskoga Ogranka Matice hrvatske

 

 

 

Ponedjeljak, 30. kolovoza

Rano ustajanje, kratka tjelovježba, doručak pa odlazak u zadarski Ogranak Matice hrvatske kojeg sam predsjednik. Tamo je već gospođa Anica Serdarević, prof., marljiva, poslovna tajnica Ogranka. Razgovaramo, dogovaramo i rješavamo tekuće poslove. Upravo su stigle nove knjige autorica Darije Šimunov („Dijalektika samoće“) i Jelene Alfirević („Bila sam žohar“). Radujemo se svakom našem novom uratku. Slijede i novi.

Danas smo utvrdili sve što je potrebno za predstavljanje knjige prof. dr. sc. Borisa Dželalije „Gospodar svojih odluka“ koje će se upriličiti u središnjici Matice hrvatske u Zagrebu 7. rujna 2021. Nakladnici su Ogranak Matice hrvatske u Zadru i Matica hrvatska u Zagrebu.

Večeras pred Sv. Donatom nastupa hrvatska glazbena diva gospođa Radojka Šverko. Nešto poslije 20,30 sati došao sam iza pozornice i srdačno je pozdravio na što je i ona odgovorila svojom srdačnošću. Bilo je to veliko iznenađenje za nju. Već je dulje vremena nisam vidio uživo. Lijepo smo porazgovarali. Priključio se i gospodin Miljenko Dujela, poznati zadarski novinar koji je mirovinu stekao u Rimu, kao djelatnik Talijanske televizije RAI 1. On je ujedno i član Predsjedništva našeg Ogranka MH.

Sve u svemu bio je to maestralan koncert gospođe Šverko koja je svojim nastupom dirnula razdraganu publiku. Redao se pljesak za pljeskom.

 

Utorak, 31. kolovoza

Ljetu još nije došao kraj. Izjutra ugodno prohladno, a onda sve toplije. Evo me ubrzo u Ogranku MH. Tamo su već poslovna tajnica i prof. Ivan Paštar, tajnik Ogranka. Dotičemo se planova koji se tiču ove i iduće godine. Inače je prof. Paštar glavni organizator jezično-književne priredbe „Domaća rič“ i glavni urednik više zbornika održanih susreta. I ove godine je ta međnarodna manifestacija uzorno i sjajno organizirana na ponos našem Ogranku MH.

Upravo je stigla iz tiskare knjiga autora Josipa Stipanova s naslovom „Komunikacija i društvo od početaka do danas“.

Danas sam zvršio čitanje knjige memoara Joe Talaicha s naslovom „Tihi izgon“ na koju me  nedavno upozorila gospođa Nasja Meyer, Splićanka na dugogodišnjoj adresi u SAD. Bilo je to prilikom održavanja 20. Susreta pjesnika hrvatske iseljeničke lirike od 29. do 31. srpnja 2021. na Sveučilištu u Zadru o čemu se moglo čitati u Hrvatskom slovu. Jedan od gostiju je bio i gospodin Stjepan Šešelj. Pozorno sam pročitao navedenu knjigu koja je izišla u Nakladi Bošković u Splitu. Nisam se pokajao. Dapače. Prenosim retke Ivice Ursića, urednika: „U najranijem djetinstvu biti odvojen od roditelja, izdržati 7 godina najsurovijih životnih uvjeta pod šatorom u vrelini Sinajske pustinje, proći 4 kontinenta, preživjeti nekoliko dramatičnih sukoba, biti vojnik, izbjeglica, stranac… biti izdan, voljen, izgnan, odlikovan … stvorit krijeru u novoj domovini … i nikada zaboraviti svoje korijene, svoju Hrvatsku…

U rukama držite životnu dramu, pretešku i za nekoliko ljudskih života, dramu koja trese i dira do dna duše. Ovo je snažno i iskreno svjedočanstvo vjere u Boga i snage čovjekova duha koje u čitatelju budi nadu da se, i kada se čini kako je sve u životu izgubljeno, najmračniju noć pretvori u zoru nove nade“

 

Srijeda, 1. rujna

Izjutra radim kod kuće. U 11 sati sam na sjednici Upravnoga vijeća Narodnoga muzeja. Pripremljen je dokument za zadarskoga župana s mogućim smjernicama za razvoj spomenutoga muzeja s osvrtom na htijenje Grada Zadra o osnivanju Muzeja grada Zadra. Temeljno stajalište je da Narodni muzej bude fukcionalna cjelina (s četiri odjela), ma tko god bude njegov osnivač (Grad Zadar ili Zadarska županija).

Pogledao se jedan dio utakmice Rusija-Hrvatska koja se igrala u Moskvi. Rezultat je 0:0. Mislim da Hrvati mogu mnogo bolje. U Zagrebu ih se mora (i može) pobijediti.

Prolazeći po Forumu, ispred Arheološkoga muzeja pogledao sam prema upravnom dijelu te važne hrvatske muzejske ustanove, napose prema mom prozoru koji gleda na Sv. Donat, dio Foruma i na dio zadarske stolnice Sv. Stošije i sam zvonik. Još je nekoliko ptičjih gnjezda nad njim. Prije ih je bilo i više. Prisvojio sam taj prozor kojeg sam eto nazvao MOJ. Koliko sam samo puta pogledao kroz njega, i danju i noću. Višekratno su mi golubovi činili društvo gledajući se oči u oči. Nisu se strašili, kao da je Sv. Duh tu. Činila su to i druga ptičja Božja stvorenja. Neki bi se ohrabrili i uletjeli u moj ured ne čineći nikakvu štetu. Jedino su me znali malo trznuti i vratiti u ovovremenu stvarnost. Krov Sv. Donata je često bio prekriven bijelim galebovima, kao da je snježilo, i zimi i ljeti. Nisu se dali smesti. Rijetko bi se spustili na zrcalo rimskoga Foruma. Godinama sam slušao razdraganu viku zadarske djece u igri ispred Sv. Donata u društvu svojih roditelja. Gledao sam i mnoge Zadranke i Zadrane kako žurno prolaze tim prostorima. Međutim tu se i sporo šetalo. Prisjećam se šetnji akademika Branimira Glavičića, Ivana Aralice, Nikice Kolumbića, dr. sc. Janka Beloševića, profesora emeritusa, prof. Stjepana Kaurlota i drugih. Svako jutro u 8 sati tim putom je u redakciju Zadarskoga lista žurio književnik i slikar Tomislav Marijan Bilosnić. Prolazili su tuda i zadarski nadbiskupi: mons. Marijan Oblak, mons. Ivan Prenđa, a sada veoma često i aktualni zadarski nadbiskup mons. dr. sc. Želimir Puljić.

Kroz taj prozor, iza djelomice pomaknutih zastora, gledao sam i slušao Sv. Oca Ivana Pavla II. u prigodi njegova pohoda Zadru 2003. Kako su ga tek Zadrani srdačno pozdravili i razdragano mu klicali. Kakav je to samo bio izljev vjere Božjega puka. Ivane Pavle, Zadrani te vole, stoji u jednoj mojoj pjesmi nastaloj u zadnjim satima njegova života. Danas mu se kao svetcu obraćamo u svojim molitvama.

 

Četvrtak, 2. rujna

Jutros sam se ugodno prošetao do zadarske Foše. Već ima kupača. Postoji tu jedna mala plaža kojom se koriste samo Zadranke i Zadrani. Uvijek ugodno društvo. Zna se točno tko kada dolazi i tko kada odlazi. Stalno se igra šah. Ponajviše to čine g. Mihić i šjor Ljubo. Oni su tamo već poslije 6 sati. U žaru igre zna katkada zaiskriti. Tu su često kupači sa svojim ljubimcima. Uglavnom je to plaža za umirovljenike i pse. Godinama se i ja tu kupam. Ako netko izostane koji dan odmah zavlada zabrinutost što je s tom osobom. Prava solidarnost. I te kako je to potrebito i danas.

Predvečer se probijam malom Jadrinom ulicom koja od Široke ulice (Kalalarga) izbija na Ulicu Madijevaca, zadarske i hrvatske patricijske obitelji. S radošću sam primijetio da je na sredini Jadrine ulice otvorena suvenirnica „Ora et labora“, sestara bendiktinki Samostana sv. Marije. Pravo osvježenje u zadarskoj turističkoj ponudi. Sve su to njihovi izvorni proizvodi s imanja u Smilčiću (razne mermelade, vino, likeri i dr.). Bravo Časna majko Anastazija i vrijedne sestre. One mole i rade. To i jest geslo benediktinskoga reda.

U večernjim satima čitam roman „Slušaj ptice kako pjevaju“ autorice Nele Stipanić Radonić koju mi je darovala u vrijeme spomenutoga susreta Hrvatske inozemne lirike u Zadru. Autorica je još dva romana i nekoliko zbirki pjesama. Posljednjih godina živi i djeluje u Münchenu. Ona je literarno otkriće za mene. Čestitam.

 

Petak, 3. rujna

Rano sam ustao, doručkovao i malo se pripremao za sastanak s Ministricom kulture i medija u Kneževoj palači. Sastanak je sazvan za 10 sati. Tamo sam pristupio sa županom g. Božidarom Longinom i g. Šimunićem. Došli su predstavnici Ministarstva i Grada Zadra. Domaćin je gradonačelnik dr. Branko Dukić. Bio je to veoma konstruktivan sastanak, čiji će se rezultati uskoro vidjeti. Sudjelovao sam u raspravi, na neki način kao predstavnik muzejske struke. Upriličeno je i razgledanje obnovljene Providurove palače. Sve je trajalo oko dva i pol sata. Na izlasku iz te palače pozdravio sam se s gospođom Ministricom. Rekla mi je da pomognem u stručnom smislu i Gradu i Županiji. Potvrdo sam odgovorio. U srcu mi je muzejska struka.

Pripremamo se i za ovogodišnju manifestaciju „Knjiga Mediterana“ u Splitu. Bit će to naš četvrti nastup za redom, a ukupno peti. Dosad nam je uvijek domaćin bio akademik Nenad Cambij. Uvijek smo bili sjajno primljeni. I ove godine je bogata naša naklednička djelatnost. Imamo što pokazati.

Glazbene večeri u sv. Donatu zadržale su i ove godine svoju visoku umjetničku razinu. Neka tako bude i u buduće.

 

Subota, 4. rujna

Pripremam za tisak održani referat na Znanstvenom skupu u povodu 50. obljetnice Hrvatskoga proljeća koji je nedavno upriličen u središnjici Matice hrvatske u Zagrebu. Naslovljen je „Zadarsko Hrvatsko proljeće“.

Hrvatsko proljeće u našem Gradu je po mnogo čemu zadarsko u odnosu na druge hrvatske prostore. Nažalost, tom tematikom se malo bavilo. Tek se u nju malo zagrebalo. Može se pretpostaviti da i danas traje strah od neugodnih progona.

Na navedenom Znanstvenom skupu iz Zadra su sudjelovali i dr. sc. Zlatko Begonja i mladi  povjesnik Luka Knez. U programu našeg Ogranka MH u idućih nekoliko godina sustavno ćemo raditi na proučavanju toga važnog dijela zadarske i hrvatske novovjekovne povijesti. Bit će to neka vrsta dokumentacijskoga središta. Našim rezultatima moći će se koristiti svi oni koje zanima prolječarska problematika. Pozivamo na razne oblike suradnje. Osobito će to biti u suradnji s Odjelom za povijest Sveučilišta u Zadru na čelu s dr. sc. Zlatkom Begonjom. Pozvani su svi koji mogu svjedočiti o tim burnim događajima u Zadru.

Poznato je da je iznimno značajno žarište Hrvatskoga proljeća u Zadru bio Ogranak MH, osnovan kao Pododbor daleke 1954. Veliku ulogu u tadašnjima događanjima imali su reformni komunisti na čelu s Kažimirom Zankijem, predsjednikom Skupštine Općine Zadar. Na jednom mjestu o njemu je akademik Ivan Aralica rekao: „Otkrio je hrvatstvo Zadra.”

Mi zadarski studenti, tada u sastavu Sveučilišta u Zagrebu, bilo smo veoma angažirani tijekom središnjih događanja Hrvatskoga proljeća. Od raznih oblika djelovanja valja istaknuti dvije priredbe koje je priredio Koordinacijski odbor Saveza studenata Hrvatske u Zadru s naslovom „Hrvatska juče i danas“. Prva je održana od 10. do 13. svibnja 1971., a druga od 22. do 25. studenoga u Narodnom kazalištu u Zadru. Evo samo koju riječ o prvoj priredbi koja je ostvarena u povodu velikih obljetnica Zrinskih i Frankopana, Eugena Kvaternika i Stjepana Radića, Priredbu je otvorio i brojne nazočne pozdravio Petar Vuleta, predsjednik Kordinacijskoga odbora SSH. Razdragana publika je u tih nekoliko večeri slušala predavanja dr. sc. Vjekoslava Maštrovića, akademika Petra Šegedina, dr. sc. Franje Tuđmana, dr. sc. Stijepa Obada, prof. Želimira Meštrovića, prof. Tereze Ganze Aras, dr. sc. Šime Đodana, dr. sc. Marka Veselice i književnika Vlade Gotovca. Zadnju večer je nastupio ugledni hrvatski pjevač, nezaboravni Vice Vukov.

Spomenuti studentski Koordinacijski odbor dao je javnu potporu Đodanu i Veselici nakon što su izbačeni iz Saveza komunista Hrvatske. U Zadar su dolazili i prvaci studentskoga pokreta u Zagrebu Ivan Zvonimir Čičak i Dražen Budiša. Hrvatsko proljeće u tom Gradu imalo je odjeka u zadarskim školama (primjerice u Tehničkoj i Pomorskoj), radnim organizacijama (primjerice Bagat), Radio Zadru i gotovo u svim porama života u hrvatskom Zadru. Na košarkaškim utakmicama se zdušno skandiralo „Mi smo Zadrani, Zadar je naš“. Nisu izostajale i božićne pjesme uz paljenje svijeća. Ovaj grad je zaista bio epicentar Hrvatskoga proljeća.

Sve se promijenilo sječom hrvatskoga političkoga vodstva u Karađorđevu. Uslijedili su žestoki napadaji na nositelje Hrvatskoga proljeća u Zadru i na zadarskom području. Na jednom mjestu je Kažimir Zanki rekao da je Tito od svih 113 općina u Hrvatskoj jedino grubo, diktatorski i neprijateljski napao zadarsko političko rukovodstvo, koje kao fašističko i nacionalističko treba navrat-nanos baciti u more. Poznato je kako je Tito prigovorio Tripalu zašto ide u takav Zadar.

Sudionici Hrvatskoga proljeća u Zadru, kao i u drugim hrvatskim prostorima, doživjeli su veoma teške posljedice. Bili su zatvarani (primjerice Petar Vuleta, Tomislav Bilosnić i Bruno Zorić), proganjani, prozivani, ostajali bez posla (primjerice, Tereza Ganza Aras, Davor Aras, dr. Ivan Pederin, Nikola Jakšić, Bruno Zorić i dr.) ili mogućnosti zapošljavanja, znanstvenoga (dr. sc. Stijepo Obad) i stručnoga napredovanja. Međutim, valja istaknuti i podcrtati da nisu klonuli duhom, nisu se predali, naprotiv, postali su poslije veoma značajni hrvatski znanstvenici, sveučilišni profesori, pisci, kulturni djelatnici, ravnatelji obrazovnih i kulturnih ustanova i još puno, puno toga.

 

Nedjelja, 5. rujna

Kao i prethodnih nedjelja nazočim Sv. misi u 8,30 sati u crkvi Sv. Marije koja pripada ženskom benediktinskom samostanu. Iznimno duhovno ozračje. Redovito pjeva zbor koludrica. Danas su glavna pjevanja bila na hrvatskom jeziku, a prošle nedjelje na latinskom jeziku. Svake druge nedjelje se izmjnjuju pjevanja na tim jezicima. Obred Sv. mise predvodio je don Šime Perić, poznati zadarski svećenik. Duhovnom ozračju doprinijela je i njegova nadahnuta propovijed vezana za Evanđelje po Marku. Molio sam se za svoje najmilije (žive i mrtve).

Pozorno sam pratio događanja na Cetinju u Crnoj Gori u povodu ustoličenja crnogorsko-primorskoga mitropolita Srpske pravoslave crkve Joakinija. Izvorni Crnogorci su prosvjedima branili svoju Prijestonicu i svoj manastir. Bilo je veoma dramatično. Patrijarh Srpske pravoslavne crkve Porfirije i spomenuti mitropolit na ustoličenje u cetinski manastir doletjeli su vojnim helikopterom uz snažno policijsko osiguranje. Unatoč protivljenju Cetinjana i onih iz drugih gradova Crne Gore ustoličenje mitropolita je obavljeno. Prema prosvjednicima je uporabljena sila (suzavac, šok bombe, gumeni metci). Je li to sve bilo u vjerskom duhu ili se radi o politici, sami zaključite. Ovim činom se Crnogorci osjećaju povrijeđenima. Do čega će sve ovo dovesti, vidjet će se ubrzo. Želim mir Crnoj Gori.

Odmah sam se sjetio svog gostovanja u Narodnom muzeju Crne Gore u Cetinju kada sam prije 11 mjeseci održao predavanje „Zadar kulturni dragulj na dlanu“. Predavanje su priredili spomenuti Muzej i tada postojeće Ministarstvo kulture u prigodi Europskog Dana kulture. Svojom nazočnosti nas je počastio mr. sc. Veselko Grubišić, veleposlanik Republike Hrvatske u Crnoj Gori sa suradncima. Neusporedivo je to vrijeme i ozračje s ovim što se događalo danas u Cetinju.

Radomir Miro JURIĆ