Ministarstvu znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske, Ministarstvu kulture RH, povjesničarima, političarima, medijima, svima
Tko odobrava udžbenike iz povijesti, kao što je to Svijet prije nas, Povijest 4, udžbenički komplet u četvrtom razredu gimnazije (tiskani udžbenik + dodatni digitalni sadržaji) tiskan u nakladi Meridijani, u Zagrebu 2021. godine?
Ima dosta fotografija i ne djeluje dosadno, no iskolačili smo oči nakon što smo pročitali, ispod dviju fotografija koje prikazuju Stari most u Mostaru:
„Srušen stari mostarski most. Most je srušen projektilima s položaja HVO-a. Nakon što je 2004. obnovljen, Stari most je uvršten na popis Svjetske kulturne baštine UNESCO-a.“
Tko je od autora udžbenika potpisao te fotografije na zlonamjeran i tendenciozan način, u slučaju rušenja Mosta su se proučavali vojnoobavještajni podatci hrvatskih i stranih službi i general Slobodan Praljak je objavio cijelu ekspertizu o tome kako je srušen Stari most i da ga nije srušio HVO, te je to dokazivao i na Haaškom sudu. I sada bi to trebalo biti slučajno, da netko želi da srednjoškolci progutaju takvu činjenicu, koja nije istinita i nitko to ne smije i ne može tvrditi?
Možda će na naše pitanje znati odgovoriti netko od autora udžbenika, te nam objasniti odakle crpi svoje podatke, koji nanose štetu hrvatskoj vojsci i vojnicima odnosno Hrvatskom vijeću obrane, a u ovom „udžbeniku“ su to: Jakša Raguž, Dino Staničić, Hrvoje Petrić, Tomislav Branđolica, Nikola Cik, Hrvoje Gračanin, Suzana Pešorda i Ivana Štimac.
Eto, jedva čekamo da hrvatskoj javnosti objasne kako su došli do toga da gimnazijalcima prikazuju hrvatske vojnike kao rušitelje vrijednih i zaštićenih mostova???
U jednom od sljedećih brojeva, dok još izlazimo, možemo objaviti rezultate stručne ekspertize o tom slučaju rušenja Starog mosta, koja je uistinu prezahtjevna za gimnazijalce, ali će je shvatiti bez većih poteškoća i znat će što je zlonamjerna laž a što je istina!
Koja je komisija odobrila tiskanje i učenje iz tako nečega što ne možemo smatrati udžbenikom?
Zagrebačkim posjetiteljima „Porfirijevih kružoka“
S pravom predsjednik Demokratskog saveza Hrvata Vojvodine Tomislav Žigmanov razmišlja o prilikama u Crnoj Gori, gdje ovih dana svjedočimo filmskim scenama, kao u najnapetijim trilerima, kako se patrijarh Srpske pravoslavne crkve Porfirije Perić, mitropolit zagrebačko-ljubljanski, pojavljuje na ustoličenju mitroplita SPC-a crnogorsko-primorskog Joanikija na Cetinju, očito protiv volje i izbora i uz proteste crnogorskog naroda, do te mjere da su se morali spustiti izravno iz zraka, kao uljezi, okruženi dugim cijevima?
Zato Žigmanov postavlja pitanje i „dečkima“ iz Porfirijeva „zagrebačkog kružoka“, koje je tehnički i organizacijski okupljao Drago Pilsel, a na okupljanja s njime dolazilo bi između 50 i 60-oro ljudi, neki koji se smatraju „intelektualnom kremom“ npr. dr. sc. Ivo Josipović, katolička teologinja Ana Gruenfelder, isusovac Tvrtko Barun, rabin Moše Prelević, glumac Vili Matula, profesori Tvrtko Jakovina, Hrvoje Klasić, Dejan Jović, Dražen Lalić, akademik Vlatko Silobrčić, Milorad Pupovac, Rada Borić, protestantski teolozi Peter Kuzmič i bračni par Rafai, novinar Branimir Pofuk, don Anton Šuljić, liječnici, znanstvenici, nastavnici… Smatraju li i dalje da su te militantne osobe, koje su zapravo na području Crne Gore izvršile nasilan puč, netko s kime treba voditi „intelektualne rasprave“ odnosno na čije tendenciozne i politički velikosrpski obojene „Porfirijeve kružoke“ treba odlaziti? Zašto ti slobodnomisleći intelektualci ne napišu ili prozbore nešto u zaštitu prava crnogorskog naroda?