Dr. Franjo Tuđman – OSOBNI DNEVNIK – godina 1974. (48)

PONEDJELJAK, 8. srpnja 1974.

Tito jučer razgovarao u Beogradu s Gierekom (koji je doputovao na kraći odmor u Dubrovnik), a danas otputovao na 4-dnevni službeni posjet Rumunjskoj.

Kod Ive, nakon njegova izlaska iz bolnice. Infarkt ostavio vidne tragove.

Telefonom su se – među prvima interesirali Stevo Krajačić i Dragosavac; a i Bakarić (preko Steinera) koji je također bolestan.

Ilija Hariš mu je s osobitom žestinom pričao kako je Šuvar na nekom sastanku odgovorio da se ne treba čuditi što su gotovo svi komunisti, španjolski dobrovoljci (iz Hrvatske) otpali, jer valja se podsjetiti: i Mussolini bijaše socijalist pa je postao fašističkim vođom…

Tek danas pročitah intervju Franceta Klopčića Darku Stupariću u Vjesniku (od 16-17.6.1974., XXXV, 9716), u kojem govori pametno, afirmativno kritički prema povijesnim pojavama, frakcijama, pojedinim ličnostima, izrazivši otvoreno neslaganje s Ankom Berus o stanju u partijskoj organizaciji u Dalmaciji zbog tobožnjeg frakcionaštva Marića, Jelaske, Baljkasa. Frakcionaštvo ima korijene u društvenim problemima, a nije moralne kategorije…

Govorio je veoma pozitivno o likvidiranim komunistima, o kojima se kod nas ne piše pa čak i o Gorkiću koji je rehabilitiran kao Staljinova žrtva u SSSR-u, ali ne i kod nas.

U gradu: ponovno se čuje da će svi naši biti pušteni.

UTORAK, 9. SRPNJA 1974.

Vjesnik (XXXV, 9734):

U Moskvi izašla knjiga sovjetskih znanstvenika “Upravljanje socijalističkom proizvodnjom”, u njoj se o jugoslavenskom iskustvu govori samo u poglavlju “sitno-buržoaske koncepcije upravljanja proizvodnjom” i to s gledišta kritike buržoaske i revizionističke teorije “tržišnoga socijalizma”…

-CK SKH imenovao komisije. U njima su od umjetnika i znanstvenika: dr. Dušan Bilandžić, Predrag Vranicki, dr. Zdravko Molić, dr. Ljubo Boban, Jure Franičević, Mirko Božić, dr. Ivan Jurković, dr. Milan Prelog, Stipe Šuvar.

Kao  1967. (kad je postao sekretar komiteta) Ljubo Boban i u sadašnjem postkarađorđevskom razdoblju ostaje čovjek strukture, a usput izdaje knjige o Mačeku i HSS-u: baš sam je danas kupio!!

Sinoć Ivica Gaži. Podigli optužbu i protiv njega, smanjili mu plaću za sto tisuća (sada ima 370).

Kad sam ga upitao za Todorića, veli mi da još nije primio osudu, a da postoji bojazan da mu se čir razvio u rak!

Danas kod odvjetnika V. Da vidim što je sa zahtjevom za vraćanje stvari. Još uvijek nije dobio odgovor od suda…

Ne preporuča da tražim vraćanje putnice. Neće mi dati jer oni i dalje smatraju da sam ja glavni… im je rekao da sam kriv da bi sjedio na robiji, onda odgovoriše da nisu mogli izaći sa svim svojim…

U zadarskom slučaju operiraju s nađenom bombom!!

Za Šimu će praviti molbu za amnestiju…

Uhićen je i bivši sekretar sisačke “Radonje” (?), smijenjen zbog nacionalizma, Orlović pod optužbom za 110.000 dolara…

N. V. Priča (opetovano) kako iz redarstvenih redova čuje da su jako zadovoljni sa držanjem Marka V., a veoma nezadovoljni sa Šimom Đ.

Ako nije ništa drugo posrijedi – onda odgovara općoj shemi da je Šime, uz mene najveći krivac!

Samo ne znam zašto?! Ne zašto, nego za što?

Kod V. R.84. Priča o razgovoru kulturnih radnika s Titom. Veli da ga još nije vidio tako odrješitog i odlučnog da nešto otvoreno kaže o prilikama u kulturnom životu Hrvatske.

Napao je V. Mimicu zbog toga što za film o Gupcu dobiva tri milijarde a Leksikografski zavod i druge institucije muku muče da dođu do desetak ili stotinjak milijuna; knjiga u Hrvatskoj je skuplja i više oporezovana nego u drugim republikama; u Srbiji se ne prodaju ni ona izdanja LZ kojih su autori pretežito iz Srbije (npr. Poljoprivredna enciklopedija, koja je i pisana na srpskom); u Hrvatskoj se sve proglašava nacionalističkim, a takve pojave u Srbiji, Sloveniji ili Makedoniji su normalne…

Nitko ni riječi spomenuo nije o općoj kulturnoj klimi, o uhićenim hrvatskim intelektualcima.

Kad su ostali otišli – Krleža i Augustinčić ostadoše. Pretpostavljam da je Krleža tada govorio…

Inače u Zagrebu je poznato da su V. Kaleb i R. Marinković odbili dati intervju novinama, izgovorivši se otvoreno da ne žele govoriti kao književnici dok se studenti i dr. nalaze u zatvorima…

SRIJEDA, 24. SRPNJA 1974.

Sinoć kasno navratio Jezić. NA piše da je sin Vicka Krstulovića, Maksim, ubijen u Londonu od UDBe.

Kod dr. Š. koji se vratio iz bolnice, ali će morati opet tamo…

ČETVRTAK, 25. SRPNJA 1974.

Zahladnilo, sigurno ispod 20 ° C; pada kiša.

PETAK, 26. SRPNJA 1974.

Popodne kod Krste85 s Fortunetićem na preferansu; navečer domjenak kod Jusićevih. Razgovor s Dabišom i Krstom o padu vojne diktature u Grčkoj: sedam godina diktature, progona, ne dopuštanja nikakvih političkih sloboda ni akcija, a onda preko noći sve ode do vraga. Sami moraju zvati Karamanlisa iz Pariza da formira civilnu vladu, a narod na ulicama izražava svoju volju, unatoč svim pogromima što ih je proživio; ili baš zbog njih…

Rasprave o Trockom, procesima, Solženjicinovu “Gulaku”, Londonovu “Priznanju”…

SUBOTA, 27. SRPNJA 1974.

Prelistah Bobanove knjige; Maček i politika HSS 1928. – 1941.

Dokumentacija jedno, a njegova razmatranja, osobito zaključak: čista bakarčevština, više nego na liniji Karađorđeva…!

Osim toga, tendenciozno i lažno osvrće se na neke moje tekstove!

PONEDJELJAK, 29. SRPNJA 1974.

Opet vrućine. U našem je stanu ipak podnošljivo. I u vrtu. Dogovorih se s Nelipićem za razgovor prije njegova odmora, a ne zove.

SRIJEDA, 31. SRPNJA 1974.

Dočitah Londonovu potresnu knjigu “Priznanje” (na njemačkom).

Istovjetnost i razlike u progonima: tu i tamo; uzroci i posljedice; motivi, pobude, protagonisti.

Od oktobra do Karađorđeva.

SUBOTA, 3. KOLOVOZA 1974.

Ivica s obitelju na proputovanju za Budimpeštu. Desetak dana odmora provest će putujući: Mađarska-ČSSR-Ist. Njemačka, u društvu sa svojim prijateljem iz Zemuna (nekim inženjerom).

NEDJELJA, 4. KOLOVZA 1974.

Vrućina. Iznad 30 ° C.

Razmišljam o stvarnim motivima dolaska K. Č., koja se javila odmah po dolasku iz T. I dolazila dva puta. Govorila mi o mišljenju J. K. i M. Ž-G. o meni; o njihovu povjerenju prema mojoj ličnosti i uvažavanju mojih radova; o B. R. za kojega veli da je veoma fin i pametan gospodin, dok za J. K. kaže da je već senilan ali da je zato Ž. na visini…

Moju opreznost pojačalo je njezino zanimanje – izričito – o prilikama, isto toliko koliko i isticanje da mi spomenuti stoje na raspolaganju ako bih se odlučio za dolazak…

Budući da nije spominjala Otonadića, pitao sam je sam, baš zato što mi je on bio veoma čudan kad sam ga neki dan sreo na utakmici.

Odgovor je njezin; ponaša se veoma čudnovato; nazivao a onda izbjegavao susret sa Z. L.!

O Bože, zar se zbilja konci pletu i na taj način.

PONEDJELJAK, 5. KOLOVOZA 1974.

Danas bi Nelipčići i Jusići trebali otići na odmor, a nisu se prije javili posljednjih dana.

UTORAK, 6. KOLOVOZA 1974.

Zahladnilo, od 30 ° C temperatura pala na 18 (u Zagrebu u 13 sati).

Neki dan K. Č. pita: “Baviš li se Ti samo znanstvenim radom ili i političkim?”

Danas navratio Z. K. Vrhovni sud mu smanjio na 10 mj. (koliko je i odležao).

Pita da li sam tražio (kakva su mi iskustva) povratak pištolja i putnice? I još: “S kim igram tenis?”

Nazvah Srećka. Ljubica je izašla iz bolnice. Za koji dan idu na more. Savka će mi sutra vratiti “Extraordinariusa”.

SRIJEDA, 7. KOLOVOZA 1974.

Teheranac. Veli da je iz pouzdanih vrela čuo da “Darvil” (tvornica za prodaju satova što su se preko Trsta sustavno plasirali u Jugoslaviji nije vlasništvo Genexa, što se godinama  pričalo, već izravno Jolandino! Kapital uložen u čvrstu švicarsku valutu!)

I još tvrdi da je sigurno da i Korošec ima u Švicarskoj svoj ulog. Nixonu su – po svemu se čini – dani već odbrojani, unatoč tome što je dao izjavu da neće podnijeti ostavku.

 


84 Vanja Radauš
85 Tripalo