Dnevnik: dr. art. Dijana NAZOR

Pozitivne vibracije umjetnosti na otvorenom

dr. art. Dijana NAZOR ČORDA,

likovna umjetnica

 

Ponedjeljak, 27. rujna

Tramvajem putujem svakodnevno na posao u središte Zagreba i dok se vozim, često gledam vijesti na mobitelu. Ovaj tjedan počela sam čitati knjigu koju mi je za rođendan darovala prijateljica Andrea Brumnić. Napisala je u posveti: „Obitelj koja moli zajedno, ostaje zajedno…, otac Patrick Payton.“ Zaintrigirao me i komentar o knjizi „Ljubavlju oplemenjeni, Pisma mladoj nevjesti“ autorice Alice von Hildebrand, sv. Ivana Pavla II. koji je napisao: “Neka Gospodin podari ovoj knjizi uspjeh koji zavređuje!“ U njoj se mogu pročitati savjeti za sretniji bračni život. Napisana je u obliku pisama, laka za čitanje, poučna i dirljiva. U uredu sam nastavila završni retuš na slici ženskog portreta iz 18. st. iz fundusa Gradskog muzeja Varaždin. Slika je imala veliku perforaciju na platnu, koja je nakon radova nevidljiva. Osjećam zadovoljstvo kada tako oštećenu sliku, kao restaurator, uspješno vratim što bliže u prvobitno stanje. Popodne sam uređivala podatke za izradu vlastite web stranice. Zahvaljujući potpori Ministarstva kulture i medija RH prezentirat ću na svojoj prvoj web stranici, dvostruke IR slike s kojima sam i doktorirala 2017. I dalje slikam ove tajanstvene slike koje se vide samo IR kamerom. Radim nove cikluse istražujući brojne mogućnosti. Vjerujem da ovo slikarstvo ima budućnost. Je li vrijedilo truda – pokazat će vrijeme.

 

Utorak, 28. rujna

Nastavljam čitati spomenutu knjigu u tramvaju, koja je sve zanimljivija. Posebno mi se svidjelo pismo u knjizi gdje se naglašava da je poštovanje ključ sretnog života, a zasigurno i sretnog braka. Na poslu sam dobila poruku od Sande Stanaćev Bajzek, povjesničarke umjetnosti, o objavi na jednom portalu o nedavno otvorenoj izložbi „Infrared painting“ Grupe Infra u Narodnom Sveučilištu „Sesvete“. Slika „Skriveni portret – Vilko Žiljak“ objavljena mi je na naslovnici kataloga. Na izložbi su izloženi radovi dvanaest likovnih umjetnika koji slikaju IR metodom. Tijekom dana javila mi se mentorica Jana Žiljak Gršić koja je predložila da sudjelujemo na konferenciji vezanoj za znanost i umjetnost u Beču. Pristala sam na sudjelovanje ako stignemo prijaviti rad. Takve konferencije su izvrsna prilika za predstavljanje inovativne metode koju sam primijenila na umjetničkim slikama i u konzervatorsko-restauratorskoj struci, na području retuša. U poslovnici teleoperatera mijenjam stari mobitel za novi, koji su mi ponudili istekom ugovora. Novi mobitel je teži i veći. Sigurno ima bolje funkcije, ali moja torba s razvojem mobilne tehnologije bit će još teža. Navečer nastavljam rad na pripremi podataka za web.

 

Srijeda, 29. rujna

Nakon uobičajenih obveza na poslu, otišla sam u digitalni studio po tiskane fotografije svojih ribica/objekata od kamena i žice. Pripremam ih za nadolazeću izložbu „Svjetlošću oživjele kamene ribice“ koja će se održati sredinom listopada u prvoj inkluzivnoj galeriji u Europi, Centra za rehabilitaciju Zagreb. Na poziv likovne terapeutkinje i voditeljice galerije Blanke Stančić Puhak i Sande Stanaćev Bajzek, povjesničarke umjetnosti, održala sam u svibnju slikarsku radionicu za pet polaznika Centra pod nazivom „Ribe i ptice“ u svibnju ove godine. Većina štićenika koja je sudjelovala na radionici, na moje oduševljenje, samostalno se uspješno likovno izražava. Sigurni su u crtu, plohu, boju i mrlju i kao pravi umjetnici, samouvjereno vladaju likovnim elementima. Nekima je potrebno malo usmjerenja, nekima nešto više, ali većina je pokazala zavidnu razinu likovnosti, kojom su intuitivno vođeni. Izložbu u novoj galeriji Centra sam rado prihvatila, da to bude poticaj polaznicima i razlog za još jedno druženje. Kao goste na izložbu pozvala sam i svoje dugogodišnje suradnike, umjetnike i inovatore Gordanu i Zorislava Šojata, koji se dugo godina uspješno bave umjetničkim osvjetljenjem. Naša suradnja traje od 2008. kada su osvijetlili cijeli ciklus mojih ribica na izložbi „Oaza“ u Galeriji Matice hrvatske. Na ovim fotografijama vidjet će se prvi put u Zagrebu fotografije koje su nastala iz te suradnje. Na izložbi će biti izloženi i radovi štićenika Centra.

 

Četvrtak, 30. rujna

Ugodno me iznenadio poziv prijatelja i kolege još iz srednjoškolskih Matea Bajića, profesora likovne kulture. Javio mi je da u veljači ima samostalnu izložbu studentskih radova u Pučkom otvorenom učilištu Vrbovec. Mateo je izvrstan likovi pedagog, mentor u osnovnoj školi. Zamolio me da mu i ja kažem nekoliko riječi na otvorenju izložbe. Vraćajući se u prošlost, to će mu vjerujem biti poticaj da u budućnosti nastavi slikati. Mnogi vrsni umjetnici koje rade u školi predaju se u radu s učenicima jer ih to silno ispunjava, ali mnogi nemaju vremena da rade na vlastitim novim radovima. To razumijem jer sam i sama radila i u nekoliko osnovnih škola. Zato mi je drago kada nekog i najmanje potaknem na vlastito stvaralaštvo. Na povratku kući me dočekala pošta. Dobila sam autorski ugovor Novinsko-izdavačke ustanove „EDIT“ iz Rijeke o dopuštenju nakladniku da objavi dotisak prijevoda na talijanski jezik koautorskog udžbenika iz likovne kulture za peti razred osnovne škole „Opažam, oblikujem 5“. Razveselilo me da ovaj novi udžbenik koriste djeca talijanske manjine u Rijeci. Da je riječ o kvalitetnom udžbeniku, potvrđuje i to da je u izdanju Profil Kletta osvojio posebnu nagradu žirija na natjecanju BELMA(Best European Learning Materials Awards). Uskoro sam krenula u Sesvete i preuzela svoje IR slike i kameru iz Galerije Oblok jer je spomenuta izložba „Infrared painting“ trajala do danas.

 

Petak, 1. listopada

Ujutro sam e-mailom komunicirala s Kraljevima ulice, vezano za zatvaranje računa oko ovogodišnjeg Cesti s d’ Besta. Ove godine je bilo moje zadnje sudjelovanje na Cestu. Zahvalna sam i uživala u prekrasnim projektima, ali vrijeme je za neke druge izazove. Sudjelujem na Cestu devetnaest godina. Ove godine sam izložila svoju posljednju instalaciju „Stolac za slušanje ptica i kratki predah“. Ideja mi je bila da skrenem pozornost na šuplju topolu na Zrinjevcu, koja je baš posebna. Njena udubina poziva na mogućnost instalacije. Trebalo mi je tri godine da to i realiziram. I u deblo sam postavila po mjeri napravljen tirkizni stolac, s drvenim šarenim pticama na vrhu. Bio je za slušanje ptica, predah, fotografiranje iz štosa, na radost djece i prolaznika. Kad šetam gradom, jednostavno mi i bez nekog razmišljanja dođe slika nekoga likovnog rješenja umjetničke instalacije. Tako sam napravila brojne instalacije tijekom proteklih godina na Cestu. Od „Zagrebačkog Amora“ na satu na trgu Josipa bana Jelačića, „Baranjskih klupa“ ispod sata na istom trgu, „Uličnih svirača grada Zagreba“ u Varšavskoj ulici, „Žablje oaze“ na Cvjetnom trgu, „Kromoterapije drveća“ na Cvjetnom trgu, „Cvjetne livade“ na Manduševcu i najuspješnije moje instalacije „Medvjedice s Medvednice“ kod Manduševca na glavnom trgu. Medvjedica je još uvijek na Sljemenu gdje je festival udomio 2007. Skulptura je napravljena jednokratno, a preživjela je sve do danas. U kakvom  je stanju i održava li je Park prirode Medvjedice, moram ići pogledati. Nedugo sam se čula s Damirom Klaićem Ključem, direktorom Zrinski Art Festivala iz Čakovca. Javio mi je da će mi uskoro poslati članke i objave iz medija o gostovanju Festivalu umjetničkih zastavica Zagreb u Čakovcu. To je bila prilika da se taj moj autorski projekt u suradnji sa Zrinski ART festivalom izloži u središtu Čakovca. Bilo je izloženo više od 300 zastavica koje su doprinijele svečanosti i pozitivnim vibracijama festivala, što je najveća izložba zastavica u posljednjih trinaest godina. Na tiskanom deplijanu su bili navedeni svi autori koji su sudjelovali od 2009.

 

Subota, 2. listopada

Ujutro je u stan došao majstor Ivan koji mi je montirao ormar u atelje. Ormar je rađen po mom nacrtu. Pokušat ću koliko je moguće u njega smjestiti mnoštvo stvari koje sam godinama nakupila. Bitna mi je funkcionalnost, jednostavan, čisti dizajn. Dugo očekivani ormar, većim je dijelom zapravo depo za moje umjetničke radove. U jednom trenu sam se sjetila da je danas Dan anđela čuvara, što me ponukalo da pročitam nekoliko članaka. Naravno, to mi je omiljena tema i rado ih slikam. Uvijek stilizirano, više kao siluetu. Slikala sam ih na minijaturama od 2003., do namjerno skrivenih u infrared slici. Čula sam u jednom predavanju poznatog znanstvenika Davora Pavune da se nalaze možda u ultravioletnom ili u infracrvenom spektru. To mi je bilo toliko zabavno i zanimljivo da sam mu se obratila i mailom, na što mi je već sutradan odgovorio. Ipak, u tim ih spektrima do sada nije nitko vidio. Nalaze se, u nekim drugim dimenzijama i prikazuju odabranima. Nisam imala nikada mistično iskustvo, ali se mogu bar igrati slikajući ih. Ormar danas još nije u potpunosti, složen. U Božjim očima vrijeme ionako ne igra nikakvu ulogu. Strpljenje je vrlina.

 

Nedjelja, 3. listopada

Dan mi je počeo odlaskom na svetu misu u crkvu sv. Jeronima u Maksimiru. U toj crkvi sam prvi put vidjela koliko su zapravo vitraji Josipa Botterija Dinija lijepi. Kako su obasjani sunčevim zrakama, došla je do izražaja transparentnost i izražajnost boja i likova. Od svih vitraja, ipak, najviše su me oduševili vitraji u katedrali Notre- Dame u Parizu, gdje sam 2006. bila na dvomjesečnoj rezidenciji u Cité Internationale des Arts. Tada sam odlazila svake nedjelje na misu i uživala u vrhunskom zboru i čudesnoj rozeti. Vjerujem da će uskoro, nakon obnove Notre-Dame ponovno zasjati starim sjajem.

Na povratku sam uživala u sunčanim zrakama šetajući se Maksimirom. Uočila sam da još traju radovi nakon isušenih jezera. To je veliki zahvat koji će sigurno još potrajati. U stanu sam provjerila svoj minijaturni vrt na prozoru i uživala u cvjetovima i božanstvenom mirisu malih karanfila. Na tako malom prostoru sadim mirisno, ljekovito i otporno cvijeće. Provjeravajući poruke vidjela sam pozivnicu za izložbu kolege s poslijediplomskog studija, profesora Stjepka Rupčića ak. sl. Izložba je u Galeriji Učiteljskog fakulteta pod nazivom „Prožimanje simbola“. Premda će biti otvorena do 30. listopada, rado ću sutra otići na otvorenje.