Dr. Franjo Tuđman – OSOBNI DNEVNIK – godina 1974. (50)

UTORAK, 17. RUJNA 1974.

Ankica već drugi dan gotovo nepokretna zbog napadaja išijasa.

Potražio Veljaka, ali ga nisam našao. Svratio do Jezića.

U Zadru će biti suđeno sedamnaestorici! Terezu Aras otpustili s fakulteta zbog uhićenja muža, iako je bila pred porodom. Foretić se u tom slučaju ponio svinjski.

U odvjetničkim redovima drži se da kao svoje ljude koriste protiv optuženih Tomislava Borića (pjevača) i nekog Pila! Svjedoče.

Tito je jučer poslije Velesajma bio u Samoboru, gdje ga je u Šmidhenovom kupalištu dočekao kao direktor Franjo Nožar.

To je onaj što je snadbijevao Ivičinu klijet, prisustvovao svim pijačama i podravskim večerama; poslije Karađorđeva imao još i tu nesreću da je na povratku s izleta s nekom prijateljicom u prometnoj nesreći usmrtio tu suputnicu, a ipak mu se ništa nije desilo; najprije je premješten iz Pivovare u neko trgovačko poduzeće Maksimir a i evo ga sad već kao direktor dočekuje Tita i druge odličnike…

U vojci izašla knjiga o političkoj emigracjii. Autor Stjepan Domankušić i neki dr. Levkov (?). (Domankušić naslijedio Miškovića u KOS-u). Uz druge spominje Petra Šegedina i mene. )

ČETVRTAK, 19. RUJNA 1974.

Njemački radio (a i Tanjug) javljaju, prenoseći pisanje europskog tiska, o jačanju ruskih vojnih snaga u Mađarskoj, i o njihovim manevrima prema jugoslavenskoj granici. Stigle dvije avio-desantne divizije i druge pješačke i tenkovske jednice, dijelom iz Ist. Njemačke i ČSSR-a.

Jugoslavenska vlada uputila note sovjetskoj, čehoslovačkoj i mađarskoj vladi, ali se ruski odgovor smatra (u Beogradu) nezadovoljavajućim (javljaju strane agencije).

Uhićeno oko 40-ak ljudi u svezi s ibeovskim kongresom pretežito Crnogoraca, Srba – bivši Udbovci.

Tito u Beogradu (jučer) predsjedavao sjednici Izvršnog komiteta, na kojoj se raspravljalo o odnosima s drugim komunističim strankama…

Jučer sam od Babonića čuo: kad je na sastanku političkog aktiva Srbije, Nikezić prigovorio Titu da uopće nije izvijestio ni CK ni Predsjedništvo o svom razgovoru s Brežnjevim, Tito je odgovorio: Ako već hoćeš da znaš rekao mi je (Brežnjev) da ako ne uklonim liberalne i slične elemente da će onda oni uzeti istočni dio, a on (Tito) neka onda razvija samoupravni socijalizam u zapadnom dijelu s Amerikancima!

I još priče iz kruga Medvjedova: da Rusi imaju plan podjele na dva dijela – istočni: Srbija sa Crnom Gorom i dijelom BiH i Makedonije (koja bi se podijelila s Bugarskom), i zapadni: s tim da bi zapadni zapravo trebao biti blokovski čvršći jer je izložen utjecaju zapadnog imperijalizma, a istočni bi mogao imati liberalniji režim.

U posjetu Jugoslaviji nalaze se potpredsjednik sovjetske vlade Novikov i šef generalštaba generalpukovnik Kulikov, a u Zagrebu na Velesajmu posebna izložba i delegacija Ukrajinske SSSR.

Sve to nakon (neuspjeha) posjeta Kardelja Moskvi, poslije kojeg je Tito iznio o kongresu ibeovaca, i svega ovog što se zbiva…

Strane agencije javile da će početkom studenoga Jugoslaviju posjetiti Kissinger.

SUBOTA, 21. RUJNA 1974.

Sinoć domjenak kod Babonića. Uobičajeno i Čavlići.

Današnji Vjesnik donosi saopćenje Saveznog javnog tužiteljstva o osudi 32-ice optuženih zbog održavanja kongresa KP: 3 na 1. god. A ostali na 2 do 14. god. Strogog zatvora. Spomenuta samo dva imena dr. Branislav Bošković, profesor iz Prištine i Komnen Jovović, umirovljenik iz Peći.

Suđenje održano u Peći i u Titogradu. Ilegalna grupa: neprijateljsko organiziranje protiv ustavnog poretka. Povezani s informbirovskim emigrantima u inozemstvu.

PONEDJELJAK, 23. RUJNA 1974.

Stigla još jedna jesen. Dosada je ova godina brzo prohujala. Kakva će biti do kraja? A, bumo videli.

SRIJEDA, 25. RUJNA 1974.

Sa M. i I. na kavi u “Šumskom dvoru”. Konobari veoma ljubazni.

Komentiramo osude zbog održavanja kongresa “V. KPJ” i razglabamo moguće reperkusije u odnosima između Rusa i nas.

Tanjug prenosi pisanje inozemnih agencija o odlasku sovjetskog otpravnika poslova Sevjarina (koji je bio ukupno 11 godina u Jugoslaviji), te mađarskog i čehoslovačkog ambasadora.

PETAK, 27. RUJNA 1974.

Domjenak kod nas.

Ankica zvala servis za popravak štednjaka ali nisu mogli nikog poslati jer su im ovih dana dvojica pozvana u vojsku (na vježbe).

Mnogo pozivanja…

Perišin i zagrebački komentatori govore o ozbiljnim gospodarskim problemima. Inflacija galopira.

SUBOTA, 28. RUJNA 1974.

Obavijest da Tito odlazi na odmor zbog blažeg oboljenja išijasa.

PONEDJELJAK, 30. RUJNA 1974.

Pročitah: “Politička emigracija. Aktivnost političke emigracije protiv samoupravne socijalističke Jugoslavije i njenih oružanih snaga.”

Autori Stjepan Domankušić, generalpukovnik i dr. Milivoje Levkov, pukovnik.

Vojno-izdavački zavod, Beograd, 1974.

“Rešenjem pomoćnika saveznog sekretara za Politčko-pravni sektor br. 385-1 od 15. marta 1974. godine odobreno je da se ova knjiga koristi kao zvanični udžbenik Političke uprave SSNO za društveno-političko obrazovanje vojnika i mornara JNA.”

Pun odraz idejnih i političkih prilika u nas.

Polazeći formalno od nekih ispravnih ocjena KPJ o stanju i međunacionalnim odnosima u Jugoslaviji, autori – možda i subjektivno nesvjesno – promiču hegemonističko-velikodržavne, da ne kažem crnorukaške ideje.

Klerikalizam (str. 17.) kao reakcionarno idejno-političko stajalište i djelatnost – pripisan samo katoličkoj crkvi…

Katolička crkva (str. 20. i dr.) prikazana u znatno nepovoljnijem svjetlu nego pravoslavna.

Na str. 21.-24 prepisane su neke moje ocjene (Okupacija i revolucija) o ustaškom pokretu, NDH i o četnicima, kojima sam želio upozoriti na uzroke nekih pojava, ali su (te ocjene) sakaćene i prekrajane tako da je tek nešto bitnog ostalo od njih…

Pogrešan prikaz prilika u Sloveniji travnja 1941.: zanemarivanje svega onog što se zbivalo od 6.-10-tog (str. 22, 47).

Nije točno da je “poslije 1918. veći dio frankovaca emigrirao u Austriju i Italiju” (str. 31).

Ni riječi o tome da je ustaški pokret, kao izraz hrvatskog ekstremističkog odgovora na velikosrpski hegemonizam, nastao nakon skupštinskog atentata na vodstvo hrvatskog nacionalnog pokreta i nakon uvođenja 6-siječanjske diktature … (str. 31 i dr.)

Na str. 34/5 dano je jezivo svjedočanstvo o zločinima ustaša, a da ništa nije prethodno rečeno o zločinima nad hrvatskim pukom u Kraljevini Jugoslaviji. Ponavljaju se poznate teze da je u Jasenovcu ubijeno više od pola milijuna ljudi (34-5) a pomalo novo da je iz Jugoslavije pobjeglo “oko 200.000 pripadnika ustaških formacija”!

Za ustaše se govori da su se javili 1929. a četnici u 19. stoljeću kao borci za nacionalno oslobođenje (36).

Ne odgovara istini da se “kapitulacijom Jugoslavije raspala četnička organizacija” (37).

Opis “jezgre” četničkog pokreta krajnje pojednostavljen (38).

Dok je o ustaškim zločinima dano jezivo svjedočanstvo iz istrage, o četničkim se daju iz njihovih ratnih izvještaja (40).

Prikaz bjelaša i zelenaša u CG ostao je krnj (44).

Kad je riječ o balističkim organizacijama na Kosovu (50. i dr.) ni riječi o prilikama od balkanskih ratova pa do Rankovića…

O katoličkoj crkvi i njezinim visokodostojnicima (od Šarića do Stepinca, Franića, Čule, Vavka i Čekade) daleko oštrije nego o pravoslavnoj (52-55).

Politički banditizam definira se tako da se brani zapravo staljinistički teror (u SSSR), (57).

Neposredno nakon oslobođenja u zemlji je djelovalo “nekoliko desetina hiljada naoružanih bandita” (“oko 790 grupa četničkih, ustaških, ljotićevskih i balističkih bandi”); 1947. bilo je 5.600 naoružanih odmetnika (od kojih 3.000 četnika i 1.400 ustaša križara); a zbog IB 1948. banditizam se povećao za 66 odmetnika (58).

U borbi za slamanje poginulo oko 1100 pripadnika državne sigurnosti, KNOJ-a i vojnika.

Naastavlja se