Četvrtak, 14. listopada 2021. u 19 sati
Srdačno Vas pozivamo na predstavljanje knjige priča
MARIJE BARBARIĆ-FANUKO
književnice i pjesnikinje:
JEDNA PTICA PJEVA U PUSTINJI
Ilustrirano crtežima Ive Fanuka, akademskog slikara (1933.-2011.)
drugo izdanje, objavljeno u Zaprešiću 2021.
u nakladi Ogranka Matice hrvatske u Zaprešiću
Sudjeluju: dr. sc. Nada Babić, Anka Ivanjek, Mate Kovačević i Stjepan Šešelj
Ulomci iz Pogovora knjizi, Nada Babić:
JEDNA PTICA PJEVA U PUSTINJI
Zahvaljujući zaprešićkomu Ogranku Matice hrvatske Jedna ptica pjeva u pustinji, zbirka priča hrvatske književnice Marije Barbarić-Fanuko (objavljena 1968.), doživjela je pretisak više od pola stoljeća nakon prvog izdanja. Iz pustinje zaborava i nehaja za mnogočemu osobitu zbirku priča, vratio nam se ne samo pjev i napjev ptice i ptica, njezin lik i stanište.
Marija Barbarić-Fanuko ponajprije je pjesnikinja, a tek potom pripovjedačica. Stoga na početku zbirke, prije svih osamnaest njezinih priča, stoji pjesma kao svojevrsna prolegomena. Upućuje nas da je riječ o pričama o Cvijetu i Zvijezdi, o njihovoj čežnji za susretom, o njihovim blizinama i daljinama, o danu i noći, o iskri i Ptici u letu… Velika početna slova općih imenica cvijet, zvijezda i ptica upućuju da nije riječ o likovima nego o pojmovima, metaforama i simbolima.
(…)
Priče Marije Barbarić-Fanuko nalikuju izbrušenu dragomu kamenju, prepoznatljivih boja i brušenih oblika, postojana sjaja koji će odsijevati u duhu svakoga čitatelja: bilo onoga koji čitajući mašta i snatri, ili onoga koji čitajući – zaključuje i spoznaje. Svi će čitatelji doći do prave mjere – do mjere svoje dobi, svojega iskustva i svoje otvorenosti. Riječ je o duboko ljudskim, arhetipskim pričama i simbolima, željama i potrebama; nadasve načinima da se to prepozna i spozna.
Svijet u ovih osamnaest priča jednostavan je, čist i proziran. Najkraće: jasan, ali ne i idealan. Bajkovit, ali ne na uobičajen način. Priče su to koje nalikuju zdencima na dugu putu. Neke su priče stoga kompas, neke dalekozor, a neke putokazi na karti. (…)
MARIJA BARBARIĆ-FANUKO rodila se 30. srpnja 1936. u Resniku Požeškom. Osnovnu školu i gimnaziju završila je u Novoj Gradiški (1946.-1957.). Godine 1958. odlazi u Zagreb gdje studira povijest umjetnosti i psihologiju. Sa suprugom Ivom Fanukom, slikarom, zasniva obitelj u kojoj su im se rodile dvije kćeri. Živi i radi u Zagrebu, sve do odlaska u Caritasovu kuću za starije i nemoćne osobe „Sv. Kamilo de Lellis“ u Vrbovcu, gdje je i sada smještena.
IVO FANUKO, akademski slikar, rođen je 1933. u Krku, a umro 29. rujna 2011. U Krku pohađa gimnaziju. U Zagrebu je završio Školu primijenjene umjetnosti. Akademiju likovnih umjetnosti u klasi profesora Marina Tartaglie završio je 1959. Od završetka Akademije živio je i radio kao profesionalni umjetnik u Zagrebu, često je boravio u Omišlju na Krku, a u Vrbovcu je imao atelijer, pa su njegovi glavni slikarski motivi – mrtve prirode, vedute i krajolici ponajviše bili oni s Krka i iz Vrbovca.