Osim grupe Ljube Miloša i Božidara Kavrana (96 ljudi) govori se i o ubacivanju jednog ustaškog generala i pukovnika, koji nisu imenovani (59)? Prikaz postanka i aktivnosti hrvatske i makedonske emigracije posve manjkav (63. i dr.)
Posve pogrešan prikaz izbjegličke kraljevske vlade (64.)
Međunarodna organizacija za izbjeglice evidentirala je 11946. Oko 125.000 izbjeglica s jugoslavenskim državljanstvom u zapadnim zemljama (65).
Među ciljevima neprijateljske djelatnosti spominje se i „neka labava konfederacija“ (75).
Za SKK (srpski kulturni klub) veli se da je još u vrijeme rata dobio pročetnički karakter (77), a što je bilo prije rata: 39-41?
Tvrdi se da je među hrvatskom emigracijom najjača ustaška oko 50% (79).
Uz „centar oko katoličke crkve“ odmah spominje Hrvatsku akademiju Amerike i poimence Meštrovića (79).
Mlađa hrvatska inteligencija i u emigraciji da je proizašla iz katoličkih sveučilišta u Španjolskoj i Južnoj i Sjevernoj Americi (80).
Tko je završio takva Sveučilišta? Ne kaže se ništa. Neprestano veoma opširno o ustaškoj emigraciji, a o četničkoj i drugoj tek usput (85 i dr.).
Za Luburića, Kulenovića i Rukavinu tvrdi se da su likvidirani u međusobnom obračunu ustaške emigracije (89,91).
Za Džafera Kulenovića tvrdi se da je bio predsjednik vlade NDH (90).
„NDH kao katolička država, predstraža i oslonac Vatikana“ (91), a katoličke organizacije vani i Hrvatski demokratski savez prikazuju se kao isto i imenima: Draganović-Ciliga i Zaroš(?) Miroslav (91).
HSS i osobno Krnjević svrstani su pod ustaške organizacije, i to pod f), a u „Hrvatskom glasu“ da surađuju istaknuti ustaše (94).
Hrvatski komunistički preporodni pokret ocjenjuje se kao kontrarevolucija, a „lideri“, na čelu „unutrašnjeg neprijatelja“ (118-9).
O ubačenoj terorističkoj grupi braće Andrić tek usput (137, 150).
Više od polovine listova u emigraciji izdaje srpska emigracija (138), a u ovom se pamfletu njoj posvećuje znatno i neusporedivo manje pažnje (138).
Dosljedno: za svu hrvatsku emigraciju govori se samo ustaška, a za srpsku: četnička i velikosrpska (146 i dr.).
Za specijalni rat protiv SFRJ opširno se pripremaju (po opisivanju) ustaške organizacije a za četničke se veli tek „u istom pravcu“ (159 i dr.).
„Neprijateljska politička emigracija“ brojno iznosi „nekoliko hiljada ljudi“ ukupno (163).
Bavljenje međunacionalnim i međurepubličkim odnosima, „nastoji se da potakne nacionalizam i šovinizam kao najekstremniji vid političke subverzije“ (186-7).
Tako dakle! Dosljedno, nego što! U svemu i do kraja!
Kad slijepci vode slijepce onda oba svršavaju u ponoru.
PETAK, 4. LISTOPADA 1974.
Domjenak kod Nelipčićevih. Dođoše i samozvanci B.L i Đ.B.L. priča kako je Tanjug prenio izjavu sovjetskog generala, zamjenika Grečka, za koga se pretpostavlja da bi mogao uskoro zamijeniti Grečka, da je sovjetska armija oslobodila Jugoslaviju i omogućila uspostavu socijalističkog poretka.
NEDJELJA, 6. LISTOPADA 11974.
Čaj kod gospođe Travunac u Dež. Razgovor počeo od razglabanja smisla i značenja ibeovskog kongresa… Razmjerno na visini. Poluotvorenih nabadanja i osobnih mnijenja… Ipak.
Kad sam odlazio domaćica me pitala za prezime, preko čega sam prešao, a na izlasku iz kuće vidio sam da u dva automobila pred samim vratima sjedi troje ljudi (u Mercedesu jedan, a u drugom naprijed žena, a pozadi muškarac).
Nadajmo se da je sve to slučajnost?! Čajnik bio Fortunić.
PONEDJELJAK, 7. LISTOPADA 1974.
Potražio sam Krstu, ali ga ne nađoh, a onda odoh do Labora da mu velim zapažanja. U svakom slučaju nedoraslo.
SRIJEDA, 9. LISTOPADA 1974.
Krsto mi reče da drugi nisu ništa vidjeli. Prema tome slučajnost.
Frankfurter Algemeine Zietung komentira pisanje sovjetskog generala Tobulka u listu Krasnaja zvijezda. FAZ, citira tog generala (za kojeg kaže da je zapovjednik sovjetskih nuklearnih sila, jedan od kandidata za nasljednika Grečka (ministra obrane) i jastreb u sovjetskim redovima, da je sovjetska armija „izvršila svoju internacionalističku dužnost kad je 1944. na molbu predsjednika Tita došla da oslobodi Jugoslaviju“. List konstatira da taj izraz podsjeća na Brežnjevljevu doktrinu (Tanjug, 3. 10. ov. god.)
TV Zagreb prenosi intervju Tita tom istom sovjetskom listu, tj. Krasnoj zvijezdi, u povodu 30. Obljetnice oslobođenja Beograda.
Oko (II, 67, 3-17. 10. 1974.) prenosi intervju Jure Bilića, što ga je taj dao beogradskim Idejama još u rano ljeto, u kojem napada bivše vodstvo, a poimenično i Ivu Rukavinu.
Vjerojatno je ovo pretiskivanje imalo svrhu da podsjeti da zbog ibeovaca nisu zaboravili na glavnu opasnost.
Njemački radio javlja da je u Novom Sadu uhićen Mihajlo Mihajlov, zbog članka objavljenog u ruskom emigrantskom časopisu.
Večeras Jezić. Samo kratko, navratit će za koji dan da pođemo do Franje.
PETAK, 11. LISTOPADA 1974.
Druga godišnjica moga puštanja iz zatvora.
Od ostalih neki su također već vani, a neki još na robiji.
Preferans kod Krste a domjenak kod Jezićevih.
SUBOTA, 12. LISTOPADA 1974.
Nelipčić prema dogovoru došao da razgovaramo o temama što ih već dugo odlažemo. Slažemo se jako dobro.
Roditelji doveli svoje djevojke što smo ih na preporuku V.N. primili za podstanarke u suterenskoj sobi.
Morali smo to učiniti zbog financisjkih razloga. Sa sadašnjim primanjima više ne možemo izdržati izdatke osobito zimi za grijanje.
Navečer Jezić. O ljudima, npr. O Š.B. i G.G.
I o našoj predstojećoj ekskurziji u kuriju.
NEDJELJA, 13. LISTOPADA 1974.
Kiši uporno, neprestano već mjesec dana. Poplave u slivu Kupe i Save. Jadna Posavina – već jedno stoljeće postoje nacrti melioracije ali samo na papiru.
Došao Veljak. S veoma optimističkim dojmovima iz svog zavičaja. Nije riječ samo o puku već i o službenim i najslužbenijim lokalnim tijelima, dotično onima što ih čine.
Opširni razgovori o našim književnim namjerama.
Jezić – Siniša.
PONEDJELJAK, 14. LISTOPADA 1974.
Kod Nelipčića: o Siniši i Veljaku.
Navečer Siniša. U srijedu.
SRIJEDA, 16. LISTOPADA 1974.
Siniša me odveo do Stolnika. Razgovarasmo od 18 do 21 sat u povijesnom ambijentu, uz crnu kavu i bocu iločkog traminca.
O svemu i svačemu. Dojam dobar iako ne i impresionantan.
ČETVRTAK, 17. LISTOPADA 1974.
S Nelipčićem o prednacrtu. Dadoh mu niz svojih primjedaba. Složismo se da bi to valjalo dopuniti u širem smislu. Najbolje obojica.
Zatim nas dvojica s Veljakom. Suglasismo se u ocjenama o Bernarovoj misiji. S Krstom i o naivnosti Fort. Pa i o možebitnosti drugih stupica…
PETAK, 18. LISTOPADA 1974.
Zvala Ljupkica89. Otišao Braco. Reče mu da je on doznao da na večerama sudjeluju dva doušnika koji o svemu obavještavaju pa tako sve znaju. A što to sve? Da ljudi kao prijatelji kartaju i večeraju!
Navečer ispričah to trojki. Nelipčić mi reče da je riječ o B. – koji je dvospolac!
Tako!
SUBOTA, 19. LISTOPADA 1974.
Svjetske agencije i novine javljaju da je izlaganje dr. Aleksandra Grličkova na pripremnom sastanku europskih kompartija u Varšavi izazvalo gotovo senzaciju zbog odlučno iznesenog stajališta SKJ nasuprot Moskvi. Neka slična gledišta iznijeli su i predstavnici komunističkih stranaka Italije, Rumunjske i Poljske ali samo u govoru jugoslavenskog delegata bilo je riječi i o hegemonizmu…
Govor Grličkova je zaista odlučan i principijelan glede samostalnosti i ravnopravnosti stranaka i zemalja; sve ono zašto se SFRJ zauzima u svijetu a što se isto tako odlučno niječe u unutarnjoj stvarnosti.
PONEDJELJAK, 21. LISTOPADA 1974.
Pred večernja šetnja sa Sinišom u potrazi za mirnim kutkom.
ČETVRTAK, 24. LISTOPADA 1974.
Siniša pred put.
Janka Bobetka pozvali na saslušanje (redarstveno) zbog govora nad grobom svoje majke (zaprijetio „razbojnicima“ i „staljinistima“ koji su je klevetali da će odgovarati).
89 Renata Gothardi Škiljan
Nastavlja se