Damir KLAIĆ KLJUČ
likovni umjetnik
Razgovarala: Branka HLEVNJAK
Međimurje je otok između dviju rijeka a mostovi moja galerija na otvorenom
Damir Klaić, fotograf, konceptualist i foto-performer kreće se rubnom stranom umjetnosti, ulazeći tako u zonu međutnosti. U tom proširenom i do kraja nedefiniranom prostoru djelovanja prožima se nekoliko stvaralačkih odrednica: koncept, fotografija, instalacija, performansa. Pokušat ćemo ih objasniti terminom fotoperformansa, budući da je performance najčešće “živa” slika, rezultat proizašao iz složene umjetničke namjere – pojednostavljeno to je kratka likovna predstava koja uključuje u sebi koncept s čitavim nizom radnji, instalacija, faza i djelovanja. Fotografski performansa Damira Klaića otvoreni su radovi (works in progress) sociološkog učinka. Publika, znatiželjna i spremna na ludička iznenađenja, ulazi u interakciju s fotografijom, koja se tijekom kratke likovne predstave/događanja (reality show) mijenja i obogaćuje novim značenjima. Fotografija istodobno čuva stare vrijednosti težeći “nečem višem od puke dokumentarnosti”, ali proširuje se definicijom na nove; stvara i potiče nove motive, izaziva nove promjenjive slike stvarnosti, biva sama motivom bilo da ga prividno odbacuje kao u projektu “Most”, bilo da ga potencira kao u projektu “Fly me to the Moon” postajući dio scenografije na kojoj su utemeljeni i multiplicirani spontani performansi brojne zaigrane publike. Višeznačnost Klaićevih fotoperformansi sadržana je u činjenici da se ne može ostvariti bez interakcije.
Koliko je posvećen vlastitim umjetničkim projektima, toliko se posvećuje i organizacijskim poslovima. Naime, Zrinski Art Festival, kojemu je idejni osnivač i art direktor već šest godina, Damir Klaić Ključ donio je Čakovcu, a time i hrvatskoj kulturnoj i likovnoj sceni međunarodno događanje utemeljeno na svim kreativnim granama izražavanja: plesu, glazbi, izložbama, slikarskim, kiparskim, fotografskim, na instalacijama i stvaranju ambijentalnih ugođaja, čime je zainteresirao brojne autore koji se rado odazivaju na ovaj festival. Ove godine nastao je u suradnji s Centrom Rudolf Steiner jer je posvećen obilježavanju 160. obljetnice rođenja ovog filozofa i edukatora – prosvjetitelja koji je želio promijeniti svijet na bolje, a rođen je u Donjem Kraljevcu kraj Čakovca. Istodobno ova je 2021. godina 400 od rođenja Petra Zrinskog te se u Čakovcu obilježava na razne načine, a Međimurska je garda Zrinskih i u dane Festivala defilirala ulicama Čakovca i na konjima i pješice, te je upotpunjavala svečanost uličnih i parkovnih ugođaja, tih toplih i sunčanih dana. O svemu smo malo razgovarali s Damirom Klaićem, zvanim Ključ, ključarem umjetničkih zbivanja u Čakovcu.
Upravo je završio šesti Zrinski art festival, a neke njegove izložbe još traju. Odakle ideja za naziv festivala?
Utvrda Zrinskih u mojem odrastanju ima posebnu ulogu. Prve ljubavi, prvi koncerti, prve izložbe, prvi diskač, prva maštanja, svirke uživo, srce grada. Sama utvrda s okolicom i perivojem u meni je uvijek pobuđivala neku strast za intervencijom u prostoru, koji mi je samim time kroz odrastanje pripadao. Kakva je to utvrda koja ima bedeme i bivše jezero oko utvrde… a nema most? Svoje instalacije na mostovima hrvatskih rijeka, koje sam instalirao u gradovima s rijekom i mostom, nisam mogao postaviti u svom gradu jer ne postoje ni rijeka, ni most. Da bih mogao izložiti svoje radove, izgradio sam most koji je spajao utvrdu sa središtem grada i bio atrakcija. Tu su mi se pridružili ostali umjetnici u GERILA ART-u jer sam most je instaliran bez dopuštenja lokalnih vlasti. No, mi smo vjerovali u potporu publike i tako je nastao Zrinski Art festival, a most je krasio utvrdu sljedećih pet godina.
Ove godine preklapale su se dvije obljetnice Zrinskih i Rudolfa Steinera, pa je Čakovec doista vrvio osobitom atmosferom i raznim događanjima?
Rijetko se događa da slavimo obljetnicu dva međimurska velikana; bilo mi je veliko zadovoljstvo ugostiti Steinera u utvrdi Zrinskih. Koncept Thinking without limits me posjetio za vrijeme corone; okružen granicama, tražio sam izlaz iz tog ludila. Art dostupan na internetu nudio je mjesece istraživanja suvremene umjetnosti. Na izložbi Kunst Museuma Stuttgart naišao sam na prekrasnu kamenu skulpturu koja prati razmišljanja Rudolfa Steinera. I priča je krenula.
Mišljenja sam da su i umjetnici i posjetitelji prihvatili njegove ideje.
Vi ste umjetnički direktor festivala, ali i likovni umjetnik. Velika atrakcija festivala bila je vaša interaktivna fotoinstalacija ‘Fly me to the Moon’. Kad ste došli na ideju dati ljudima priliku da dođu na Mjesec i tu se fotografiraju s krasnim pogledom na Zemlju?
Vrela varaždinska noć, tjedan dana prije Špancirfesta. Terasa na Stančićevu trgu, nekoliko frendova, hladno piće, opuštajuća atmosfera s pogledom na veliki Mjesec (˝… kako bi bilo cool biti gore…˝) U tom trenutku zaželio sam lansirati Varaždince na Mjesec. Jedan od njih je iznajmio izložbeni prostor i tražio interaktivni sadržaj. Postavio sam instalaciju Mjeseca i fotografski letovi su počeli. Svatko je želio biti prvi u nečemu na Mjesecu. I tako je Mjesec krenuo na put hrvatskim gradovima.
Zrinski Art Festival svake je godine posvećen nekoj temi; ove godine je 160. obljetnica rođenja Rudolfa Steinera obilježena u suradnji s Centrom Rudolf Steiner u Donjem Kraljevcu, kraj Čakovca gdje je rođen taj veliki um s kraja 19. i početka 20. stoljeća. Postoji nakana da se stvori trajni festival Rudolfa Steinera i održava bijenalno. Kako gledate na to?
Smatram da je to odlična ideja, ali za njeno ispunjenje trebat će puno veća pomoć društvene zajednice. Uz to, bilo bi poželjno da se svi štajnerovci okupe i doprinesu uspjehu te ideje.
Svojedobno ste gostovali u raznim gradovima pokraj njihovih rijeka s instalacijom Most. I to je originalno sjedinjenje prirodnog i neprirodnog (a istog) ugođaja?
Međimurje je otok između dviju rijeka. Fotografirajući i uživajući u spustu hrvatskim rijekama, pomislio sam da bi se moje fotografije mogle okupati u rijeci; baš kako su se nekad kupale u kemikalijama u labosu. Most je bio logični odabir galerije na otvorenom. U toj galeriji posjetitelji dožive miris vode, šum rijeke, promjenu svjetla (od zore do mrkle noći), pokret fotografija u vodi i slobodnu interakciju prirode i publike. Svaki grad ima svoj most, svoju priču i način života uz rijeku. Most spaja…
U vašim radovima važno mjesto zauzima svjetlo i zvuk. Vaša je sklonost proširena kao obilježje cijelog festivala. Osvijetljena skulptura Arpada Slančika u atriju Muzeja, nastup plesne skupine Teuta u šumarku parka itd. Može li se ta sklonost pripisati vašoj rockerskoj prošlosti?
Uz to što sam uživao u izrastanju i zvuku rocka općenito (Bob Dylan i ekipa), uvijek sam bio fasciniran umjetnošću u izradi omotnica (covera) za vinilsku ploču (LP). Muzika je bitan dio mog života i česta inspiracija u mojem radu.
Je li još tajna ili se već zna što će biti pozivna tema idućeg sedmog Zrinski art festivala?
Iduća tema ZAF-a 2022. je svjetlost (˝I bi svjetlo˝).
Ove godine moto je bio ‘Misli bez ograničenja’. Kako su to primili mladi, a i ostali Čakovčani?
Reakcije su bile odlične; široka mreža projekata, radionica, izložbi, festivala zastavica, plesnih performansa, koncerata klasične muzike do rock and roll-a, skulptura i instalacija u prostoru pružio je užitak za sve dobne skupine.
Na festivalu bilo je i više radionica i predstava za djecu i mlade vrlo dobro posjećenih. Ipak plesna grupa Teuta prošla je poput gusjenice gradom s velikim transparentom No culture no future, bez kulture nema budućnosti. To je svakako vezano uz epidemiološke zabrane, ali i na naše društvo općenito koje još uvijek kulturu i umjetnost smatraju sve samo ne prioritetnom?
Poruka je jasna, GERILA ART na djelu. Kad izgubiš kulturu, izgubiš identitet a time i budućnost.
Čini se da Čakovec doista želi ustrajati na epitetu Čakovec – grad kulture. I sami ste postali vijećnik Centra za kulturu koji želite osnažiti i proširiti mu programe kvalitetom za što veći broj građana.
Gradonačelnica Čakovca, gđa Ljerka Cividini, imenovala me za Predsjednika Upravnog vijeća Centra za kulturu u Čakovcu. Svojim profesionalnim iskustvom, pozitivnom energijom i novim idejama želio bih doprinijeti konstruktivnim promjenama u centru. Prva sjednica Upravnog vijeća održana je na Mjesecu (´prva sjednica na Mjesecu´) zbog epidemioloških mjera. Mali korak Upravnog vijeća za veliki korak Čakovca.
Obnovljena je utvrda, odnosno stari grad Zrinskih. Tu ste oživjeli njegove parkove i livade sadržajima Zrinski Art Festivala. Jedne ste godine izlagali ‘nebeske odraze u stazama’. Možete li nam ukratko opisati tu iluziju?
Pripremajući jednu scenu za fotografiranje uz reflektirajući materijal dogodila se ta iluzija. Našao sam se u oblacima. Smislio sam kako svima to priuštiti – šetnju kroz oblake. Nebo se reflektira i prikazuje iz donje perspektive. Nebo mogu biti i vjetrovite krošnje drveća, oblaci, kiša, sve što strši iznad vas. Instalacija vas potiče na akciju; kako se vi mičete, tako se i nebo miče, prinuđeni ste na šetnju. Ta refleksija daje vam vizualni doživljaj treće dimenzije. Tako me pokušaj ‘okidanja’ dobre fotografije doveo do ove instalacije.
Čakovec je grad na tromeđi sa Slovenijom, Austrijom, Madžarskom. Koliko uspijevate biti međunarodni festival?
Festival od prvog dana ima međunarodni karakter. U šest godina sudjelovalo je više od šesto autora iz 25 zemalja, s pet kontinenata.
Vaše se fotografsko djelovanje izdvaja od klasične fotografije i unapređuje medij kroz foto-performanse i foto-instalacije. Koliko vam ostaje uz sve zadatke vremena za klasično ‘okidanje’ poput vaše izložbe Međimurskih pilova?
Sad sam još u fazi eksperimentiranja s fotografijom kao medijem koji mi služi za izražavanje bijega samog izloška sa statičnih zidova galerija.
Branka HLEVNJAK