Stjepan Šulek: Razjedinjena Europa

Europu uznemiruju i razne druge poteškoće. U EU nema jedinstvenog stajališta prema željama balkanskih država da uskoro postanu njezine članice. Za ulazak Srbije u EU posebno se zalažu Madžari i Slovenci, ali ne i neke druge važne države. Zapadni Balkan ne zna kad će ući u EU. Rusi od Beograda traže da ne surađuje s NATO paktom. Ne zna se kako će se razvijati stvari između Srbije i Kosova i Srbije i Crne Gore i Bosne i Hercegovine. Sve je razjedinjeno

emačka Kršćansko-demokratska unija nalazi se u velikoj krizi. Zbog slabog uspjeha na izborima, kancelarica Angela Merkel kao i brojni predstavnici stranke, nalaze se u velikoj neprilici. Angela Merkel pojavljuje se ozbiljnog lica. Prije izbora bila je vesela i sigurna da će Kršćansko-demokratska unija pobijediti i da će predsjednik vlade postati Armin Laschet, inače predsjednik Kršćansko-demokratske unije i dosadašnji predsjednik vlade Sjeverne Rajne Vestfalske. Nakon izbora situacija se počela mijenjati u redovima Kršćansko-demokratske unije. Kritički se izrazio i ministar zdravstva Spahn. On je u novinama Die Welt kritizirao situaciju u redovima Kršćansko-demokratske unije. Naglasio je da se unija godinama nije bavila važnim pitanjima države. Ne spominjući ime i prezime Angele Merkel, otvoreno je iznio mišljenje da njezin politički stil vladanja pripada prošlosti. U javnost danas izlaze stvari o kojima se nije prije govorilo. Ministar zdravstva Jens Spahn jasno je naglasio da se u posljednje vrijeme puno govorilo o pandemiji Covid19, ali se malo govorilo o drugim bolestima. Sve se to guralo pod tepih i vrtjelo oko korone. Sve se drugo ignoriralo, i bolesti i problemi. Zbog toga su mnogi oboljeli, pa i djeca. Mnogim političarima i stručnjacima promakli su drugi problemi i bolesti. Ministar zdravstva kao da se sada probudio. Valja se nadati da će u budućnosti biti bolje. Angela Merkel ostaje i dalje u znaku neuspjeha svoga političkog života. Političar Friedrich Mertz naglasio je u svom javnom nastupu da je Kršćansko-demokratska unija u posljednje vrijeme zaboravila svoje dugogodišnje sposobnosti tj. tematske stvari u državi. Mora se ponovno dići nakon pada na izborima. Vodeći političari Kršćansko-demokratske unije kažu da je za uniju najbolje da ide u opoziciju i da Laschet odustane od borbe za predsjednika vlade. Dok pišem ove retke, u prvi plan sve više dolazi kršćansko-demokratski kandidat Olaf Scholtz, dosadašnji još uvijek postojeći ministar financija. Novu njemačku vladu činili bi Zeleni i Liberali. O tome se mnogo piše. Hoće li to tako biti, još ne znamo. U svakom slučaju, situacija u Saveznoj Republici Njemačkoj trenutačno je napeta, moglo bi se čak reći kritična. Ne samo zbog izbora i nove vlade, nego i zbog korone. Neki znanstvenici odbacuju dosadašnju politiku u svezi s pandemijom i govore o gripi. Tako niz profesora upozorava da korona i gripa imaju mnoge zajedničke simptome. U državi znamenitih stručnjaka to pitanje i dalje ostaje na dnevnom redu.

Nema proširivanja EU

Europu uznemiruju i razne druge poteškoće. U EU nema jedinstvenog stajališta prema željama balkanskih država da uskoro postanu njezine članice. Primijetilo se to na konferenciji u Sloveniji na brdu kod Kranja. Za ulaz Srbije u EU posebno se zalažu Mađari i Slovenci, ali ne i neke druge važne zemlje. Njemačka kancelarica Angela Merkel šuti o tome, a ni Francuzi nisu skloni ideji da se Srbija priključi EU. Kako će se to dalje odvijati, ne znamo. Što se tiče predsjednika hrvatske vlade, on komunicira s predsjednikom Srbije Vučićem. Koliko treba da srpski nacionalisti prestanu napadati Hrvatsku i Hrvate nazivati ustašama, to također ne znamo. Zapadni Balkan ne zna datum ulaska u EU. Rusi od Beograda traže da nipošto ne smije surađivati s NATO paktom. Između Moskve i Beograda postoje redoviti kontakti na najvišoj razini. Ne zna se kako će se razvijati stvari između Srbije i Kosova i Srbije i Crne Gore i Bosne i Hercegovine. U Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini situacija nije jasna. Koliko vidimo, Europska unija nije u stanju političke probleme u tim državama riješiti na jedan način koji bi bio prihvatljiv svim narodnostima u spomenutim državama. To je slično kao prije trideset godina kada su Europska zajednica i SAD bile neodlučne u rješavanju jugoslavenske krize. Tada je ta neodlučnost Zapada prema rješavanju nacionalnih pitanja u bivšoj Jugoslaviji dovela do rata.

Hrvatsko-srpski odnosi

Što se tiče današnjih odnosa između Zagreba i Beograda, postoji opasnost da Srbija učini sve što može štetiti Hrvatskoj. Za to možemo navesti mnogo primjera. Krenimo sa školskim udžbenicima u Beogradu u kojima stoji da hrvatski jezik uopće ne postoji. Prvorazredni je to skandal. Ima niz drugih stvari kojima se u Beogradu služe kako bi omalovažili Hrvatsku i Hrvate. Uzmimo za primjer filmove. Nakon što je u pogonu jedan film o Jasenovcu, sada se snima film o Oluji. Time će udariti po hrvatskom narodu koji se čvrsto borio protiv velikosrpske agresije prije trideset godina. Taj će film, dakako, biti prikazivan po cijelom svijetu i zasigurno će ispustiti sve povijesne podatke i svu krivnju za krvavi rat prebaciti na Hrvate. Bude li to tako, a izgleda da će biti, mi ćemo iznova biti izolirani u svijetu kao što smo bili nakon Drugog svjetskog rata, kad su Srbi bili u svakom pogledu privilegirani u svijetu. Tada Hrvati nisu smjeli spominjati srpsko šovinističke i komunističke zločine. Čini se da i danas postoji slična situacija i da se Hrvate ponovno krivo pokazuje svijetu. Tužno je da hrvatski filmaši nisu do sada snimili filmove koji bi objektivno prikazali oslobodilački rat prije trideset godina. Hrvatska je bila napadnuta i morala se braniti. Zašto nema dobrih filmova o tome, to je velika sramota. Bilo je, doduše, ideja da se napravi dobar film o napadu na Vukovar, ali Ministarstvo kulture je naglasilo da nema novaca za to. Veljko Bulajić je čak napravio scenarij za film, ali u Ministarstvu nije naišao na odobravanje. Bilo je to prije petnaest godina. Do danas se na tom planu ništa nije promijenilo. Savezna Republika Njemačka stavlja na raspolaganje medijima za kulturnu suradnju s inozemstvom više od 7 milijuna eura. To je samo jedan u nizu primjera kako bi se kulturna suradnja trebala razvijati na način da to primjećuje cijeli svijet.

Da u Ministarstvu kulture kao i u drugim ministarstvima znaju da postoji Hrvatsko-njemački ugovor o kulturnoj suradnji koji je potpisan 1994. u Zagrebu, onda bi se svakako moglo bolje kulturno surađivati s Njemačkom. Nitko od službenih ustanova u Hrvatskoj nije se do sada pohvalio da postoji jedan takav ugovor. Drukčije je u Srbiji. Nedavno se predsjednik Srbije Vučić pohvalio da će sada biti uspostavljen kulturni ugovor između Srbije i Njemačke. Nikada se u Hrvatskoj nije takvim ugovorom pohvalio u posljednje vrijeme hrvatski političar. Postoji li, neka se javi, neka prouči taj ugovor i  na temelju njega uzdiže suradnju kako je u ugovoru predviđeno. Na kraju ovog priloga želim citirati dr. Jurja Krnjevića, predsjednika Hrvatske seljačke stranke, koji je do svoje smrti živio u Londonu. Citat uzimam iz Zbornika Hrvatske seljačke stranke (Zagreb, 1986.):

„Mi Hrvati nismo nikada pristali da nama vladaju drugi narodi. Zato smo se uvijek borili protiv srpske dominacije… Mi Hrvati tvorimo narod s našom vlastitom kulturom, s našom poviješću i s našim jezikom. Narod kao što je hrvatski, koji je već u 11. stoljeću dobio dozvolu od Crkve da se služi svojim jezikom u crkvenim obredima, ne može nikada biti dominiran po bilo kome.”

Danas, nažalost u hrvatskoj politici nitko tako ne govori pa ni HSS. Međutim, Poljaci, Madžari i drugi narodi govore i dalje takvim jezikom, braneći svoj jezik i svoju kulturu. U Hrvatskoj je to, nažalost, gotovo izumrlo.