PETAK, 25. LISTOPADA 1974.
Kupismo na dvostruki kredit (od banke i od tvornice) novi auto Renault 12. Hilman star pet godina, treba ga prodati. Dobijemo li barem tri milijuna nekako bi prošlo jer nas novi košta sedam.
Domjenak kod Š. U znaku njegova rođendana pa je i društvo bilo šaroliko.
Mrkoci priča da se prijetnja Jure Bilića odnosila na Ivu R., koji da može očekivati čak i uhićenje!?!
Inače Plašć (predsjednik gradske konferencije) poziva neke ljude na razgovor da se “reaktiviraju” npr. Marka Mrkocija, Dežmara i dr.
Kardelj boravio u Hrvatskoj: posjetio Kordun i Liku, govorio političkom aktivu Hrvatske o međunarodnoj situaciji i razgovarao sa vodstvom Hrvatske.
NEDJELJA, 27. LISTOPADA 1974.
Posljednja 2-3 dana ne pada više stalno kiša ali poplave u slivu Save, Kupe, Une i Vrbasa traju sa strahovitim posljedicama.
Da se od poplave Zagreba pred deset godina u regulaciju uložilo šezdesetak milijardi svega toga ne bi više bilo, da ali nije bilo sredstava, a Hrvatska daje godišnje oko 60 milijardi za nerazvijene i oko 700 milijardi za savezni budžet!
SRIJEDA, 30. LISTOPADA 1974.
Veljak. Pita što je s “naputkom”.
Obećali mu za tjedan dana.
ČETVRTAK, 31. LISTOPADA 1974.
Kiši neprestano. I poplave traju… 123 godine – koliko traje statistika zagrebačke meteorološke službe – nije palo toliko kiše od početka jeseni koliko ove godine.
Jesenji urod nije pobran, a o sjetvi ne može biti ni govora…
Jučer su ponovno devalvirali dinari. Formalno mu je za 7% pala vrijednost u odnosu na dolar i druge strane valute, a zapravo već i prije znatno više.
Jezić svratio tek večeras umjesto u ponedjeljak. I to samo s nogu: mjesto o … priča o Mati (!?!)
U Martićevoj sretoh Zvonimira Kulundžića. Nije me pozdravio: pridružio se skupini od svega nekoliko hulja.
PETAK, 1. STUDENOGA 1974.
Svi sveti.
Jučer smo otišli na Mirogoj na grob Ankičinih. I Stipice i Pere. Na oba groba bilo je već dosta svijeća i cvijeća, a na Stipičinom i vijenac na kojem je na jednoj traci bilo vidno “…sljedbenici”.
Danas smo bili na groblju u Velikom Trgovišću. Svi moji: i otac i majka, i maćeha, i sestra i brat. A svi su mogli biti još živi. Tata bi imao tek 72. god.
Prije toga kod Rudeka i Cene. Na osnivanje samoupravnih zajednica gledaju – ne samo oni već i drugi – kao na beskorisnu gnjavažu pa nitko i ne ide na sastanke.
O kišama, poplavama; ljetinu su jedva pokupili; o povećanju saveznog budžeta za 5,5 milijardi (u) dinarima: na što Cena; opet odvode i odnose a nama ostaju poplave.
Da, hrvatska će privreda završiti ovu godinu s gubicima od dvjesto milijardi…
SUBOTA, 2. STUDENOGA 1974.
Vjesnik (XXXV, 9833) objavljuje saopćenje Republičkog sekretarijata za unutrašnje poslove SRH: “Likivdirana teroristička dvojka”: Na području Velebita ubijeni su 29. 10. o.g. Prpić J. Mate (rođ. 1929.) i Matičević M. Ivan (rođ. 1937.), koji su 1972. ubili iz zasjede Đuru Uzelca, komandira milicijske postaje u Karlobagu, a nedavno se ilegalno vratili u zemlju radi terorističkih akcija. U sukobu s “ustaškim teororistima”, poginuo je milicionar Milan Vučinić, a jedan milicionar ranjen.
Tito se vratio iz posjeta Danskoj.
Na večer domjenak kod nas: Babonići, Nelipčići, Jusići, Fortunići i Dilerovi. Dogovorih se sa Krstom da sam dovršim. Janka Bobetka zvali su na saslušanje u Sisak: rekoše mu da je učinio krivično djelo iz člana 176 (?) uvreda Predsjednika Republike i slično, a on im je odgovorio da se on oprostio od svoje majke kojoj je zbog uvreda koje je trpjela u posljednje tri godine skraćen život za nekoliko godina.
Priče da vojska traži da bude uhićen…
NEDJELJA, 3. STUDENOGA 1974.
Konačno prekrasan, sunčan dan.
Nastavak jučerašnjeg razgovora o susretu Lekirca s dr. I. P. Bespomoćnost, ogorčenost; interesne zajednice izmišljotina Korošca, ali mu se nitko ne usudi reći da je to glupost; da bivši prvaci pretvaraju svaki pogreb u protestni zbor, a da se od njih traži gonjenje; privreda da je u strahovitom položaju.
PONEDJELJAK, 4. STUDENOGA 1974.
Henry Kissinger u Beogradu; razgovarao s Minićem, Bijedićem i Titom. Unatoč tome što je godine 1966., kad sam ga sretao na Harvardskom sveučilištu, očito bio istaknutija ličnost od ostalih kolega profesora, ipak nitko vjerojatno ni po čemu nije mogao pretpostaviti da će postati jedan od najdjelotvornijih američkih ministara…
Popodne Kole, a potom i Drago i N. H. Razgovarasmo dugo uz pečene kestene i kavu.
Jučer sam ponovno pročitao, a danas nastavio s radom na tekstu “Povijesne odrednice…”
UTORAK, 5. STUDENOGA 1974.
Ponovno kiši.
Prodao sam Hilmana, što me je razmjerno dobro služio od 1969., za tri milijuna dinara (novi je koštao tri i tristo), a po jačini slabiji Renault 12 – što smo ga uzeli – košta oko sedam milijuna. Za pet godina cijene su se više no udvostručile.
Hilmana je kupio Krešo Tisak, autotaksist iz Zagreba, Trešnjevčanin, kojega su, milicionari zajedno s Krunom Galićem, pretukli pred godinu i po što su u pripitom stanju pjevali hrvatske pjesme. Pričao mi čovjek dok smo obavljali poslove oko kupoprodajnog ugovora; samo ih je oko 40% domaćih ljudi, ostalo Steve Vještice koji otvoreno prijete…
ČETVRTAK, 7. STUDENOGA 1974.
S Veljakom i Jezićem u D-ci. Uobičajeni razgovori naših dana. Ipak svi bijasmo određeniji.
Što je razbor?!
Ni oni, ni itko drugi ništa ne zna o tome da bi Edvard Kennedy bio incognito u Zagrebu, što mi je – kao vijest najsenzacionalniju za mene – jučer saopćio V. N., konkretiziravši je da je njegov brat Kr. bio s njime na večeri kod američkog konzula: čak i s takvim podrobnostima da nema auto pa su poslali po nj; da mu je E. K. ponudio da dođe u SAD, na njihovu stipendiju. Ništa ga nisam pitao, a on reče da se ugledni gost zanimao za arhivsku dokumentaciju iz hrvatske i bosanske povijesti.
Vl. je to popratio da mu se to čini kao promjena Jaltskog sporazuma. Nevjerojatno! Gotovo toliko da sliči na provokaciju!
Zašto bi E. K. dosada jedini demokratski kandidat za budućega predsjednika SAD – dolazio u Zagreb?!
Ili možda uboičajena, privatna putovanja opozicionih prvaka po svijetu?! I onda: samo u žarišna područja.
PETAK, 8. STUDENOGA 1974.
Popodne preferans kod Krste.
Razgovori o pobjedi demokršćana u dvije njemačke savezne države i demokrata u SAD, koji dobiše dvotrećinsku većinu u američkom predstavničkom domu.
Upoznah Krstinu mamu. Navečer kod Jusićevih. Neizostavni B.L.
Žalim čovjeka! A kakva uloga ?!
Ankica (koja je došla kasnije) saopći mi da je Veljak poručio (a njemu Jezić) da se cio dan vragovi tužibapski mrče, pa da bi im se noćaš mogli i nadati…
Otiđoh do J. koji to potvrdi. Odosmo ranije, i po prvi put nakon ladanja, otiđoh na cijelu noć…
SUBOTA, 9. STUDENOGA 1974.
Matek mi javio da je umrla gđa Savka Šutej. Još nisam dobio osmrtnicu. Već sam to dugo (nekoliko mjeseci) očekivao, pa ipak me potreslo. Sad je i dr. Šutej ostao sam!! Posve.
Na sprovodu, popodne. Tu je i sin dr. Zdravko Š., sam Jure razumije se nije, jedva i sam bolestan još živi.
Na pogrebu stotinjak ljudi; sve stariji ljudi… Po prvi put u životu prisustvovah pogrebnom obredu što ga je vodio jedan pravoslavni svećenik.
Tu me je dr. L. Z. upoznao s dr. Pavlom Pocrnićem (čini mi se) Šubašićevim tajnikom koji bi mi povijesno bio veoma interesantan.
NEDJELJA, 10. STUDENOGA 1974.
Sa Šiblom i Lekom na utakmici. Dinamo po običaju izgubio (sa sarajevskim Željezničarom).
Priče da je u Zagrebu uhićeno 30-60 studenata.