Stjepan Šulek: Bitka za budućnost

Bitku za budućnost vode države u cijelom svijetu. Na prvom mjestu nalazi se Kina koja želi zagospodariti cijelim svijetom, a nakon nje dolaze Rusi. Sjedinjene Američke Države u posljednje vrijeme šepaju. NATO savez više nije ono što je bio. Trenutačno imamo neku vrstu hladnoga rata na zapadnom Balkanu između Srbije, Kosova, Crne Gore, Bosne i Hercegovine, a mogli bismo reći i Hrvatske

Njemačka politička pozornica sve se više pomlađuje. Osjećaju to svi koji su prošlih dana gledali dvoranu njemačkog parlamenta u Berlinu. Tamo je, primjerice, nakon parlamentarnih izbora sjela Emilija Fester, koja ima tek 23 godine. Muhamed el Halak ima 31 godinu. On se prije trideset godina iz Iraka doselio u Njemačku. Rija Schröder ima 29 godina. To su samo tri primjera koja se ističu u javnosti. Ulazak mladih ljudi u parlament i u buduću vladu rezultat je nedavnih parlamentarnih izbora na kojima su pobjednici bili socijaldemokrati. Kako izgleda, u budućoj vladi veliku ulogu imat će stranka Zelenih i Slobodna demokratska stranka (FDP). Mnogi smatraju da će te dvije stranke oblikovati budućnost njemačke politike. Predsjednik vlade bit će vjerojatno sadašnji ministar financija socijaldemokrat Olaf Scholz. Sve tri stranke našle su dogovor kako riješiti njemačke probleme. Zeleni se okreću klimatskim promjenama i pitanjima kako društvo voditi u smjeru pravde. Slobodni demokrati govore o građanskim slobodama i digitalnoj modernizaciji. Bez obzira na to tko će biti kancelar, morat će se svakako držati programa spomenutih dviju stranaka.

Mladi i stariji

Mladi ljudi u parlamentu kažu da oni više ne će dopustiti da politiku vode samo stari naraštaji. Svijet se mijenja i mladi ljudi moraju preuzeti vlast. Samo tako može Njemačka ići naprijed. Samo mladi ljudi mogu biti jamstvo njemačke budućnosti. U prošlosti su u Njemačkoj vladale istodobno dvije stranke. Sada će vladu činiti, kako izgleda, tri stranke. Kršćansko-demokratska unija ovaj je put zakazala. Mladi parlamentarci izjavili su da će na posao odlaziti biciklima, a ne skupim automobilima. Hoće li to zaista tako biti – sumnjamo. Činjenica je da oni sa svojim biračima sve više komuniciraju na društvenim mrežama. Klimatske promjene i sloboda zacijelo su najvažniji problemi mladih političara. Zeleni i slobodni demokrati imaju niz prijedloga koje žele primijeniti u praksi. Žele legalizirati kanabis. Ujedno žele spustiti dobnu granicu za glasanje na šesnaest godina. Zeleni tvrde da će povećati porez na bogate. Slobodni se demokrati tome suprotstavljaju. Već u toj suprotnosti vidi se da nisu u svemu složni. Zeleni se bore protiv klimatskih promjena i za socijalna pitanja države. Slobodni demokrati imaju pred očima industriju. Što će oni unijeti u novu vladu, to je još sve upitno. U Njemačkoj ima niz drugih problema. To je korona koja i dalje uza sve liječnike i političare terorizira pučanstvo. Veliki problem predstavlja činjenica da država nije uspjela financijski pomoći izgradnji kuća koje su uništene u oluji prije tri mjeseca u Ahrtalu i u drugim mjestima. Ljudi u tim mjestima kritiziraju političare jer nemaju struje, nemaju grijanja i smrzavaju se u svojim kućama. To nalikuje na našu Banovinu. U potopljenim mjestima u Njemačkoj skupljaju se ljudi da zajedno prosvjeduju protiv politike koja o njima ne vodi dovoljno računa. Savezna kancelarica Merkel prije tri mjeseca je obećala da stanovnike u selima i gradovima koji su stradali ne će zaboraviti i da će im vlada financijski pomoći. Stanovnici stradalih mjesta zaslužuju državnu pomoć. Poplava je naštetila i školarcima jer su neke škole već dugo zatvorene.

Budućnost svijeta

Bitku za budućnost vode države u cijelom svijetu. Na prvom mjestu nalazi se Kina koja želi zagospodariti cijelim svijetom, a nakon nje dolaze Rusi. Ruski ministar vanjskih poslova bio je nedavno u Beču, a pojavio se i u Beogradu na konferenciji „Pokreta nesvrstanih“ 105 država. Rusi se žele svuda približiti i nastoje u svoje krilo preuzeti bivše sovjetske republike u Aziji. Kako u novinama čitamo, Rusi su se približili i talibanima u Afganistanu. Sjedinjene Američke Države u posljednje vrijeme šepaju. Mnogi tvrde da se ona cijepa na dva dijela. NATO savez više nije ono što je bio u doba Hladnoga rata. Rusija, Kina i neke bliske zemlje čine sve da se NATO savez smekša. Taj savez EU i SAD više ne štite kao nekad. Sve to koristi Rusiji i Kini koje se grčevito bore za utjecaj u svijetu. Ruske vojne vježbe, srpske vojne vježbe, kineski vojni pothvati smanjuju snagu Zapada. Francuska unatoč svemu nastoji biti snažna. Ona je dosta hladna prema Rusiji. Što se Hrvatske tiče, za nju se kaže da je „mala”, no ona ipak nije mala jer i ona čini sve da se obrani u slučaju novog rata, nove agresije s istoka, koja nije isključena kako brojni pišu. Trenutačno imamo neku vrstu hladnoga rata na zapadnom Balkanu između Srbije, Kosova, Crne Gore, Bosne i Hercegovine, a mogli bismo reći i Hrvatske.

Napadi iz Srbije

Mnogo toga nas podsjeća na onu šovinističku strast koju smo u Beogradu doživjeli 1989. Ideolozi iz onog vremena napali su čak hrvatske komuniste. Tako je časopis „Pravoslavlje” napao i čelnika Partije Stipu Šuvara jer da je branio hrvatskoga književnika Milu Budaka. Dedijer, koji je u svojim knjigama svijetu predočio da je u Jasenovcu ubijeno oko 800.000 Srba i Židova, napao je Vrhovca da je kriv što na zagrebačkom sudu nije osuđen za sve zločine dr. Andrija Artuković. Šovinizam prema Hrvatima zahvatio je srpsku javnost i to su u ono vrijeme primijetili strani promatrači, a među njima bili su i znameniti Židovi, primjerice Philip J. Cohen koji je na engleskom jeziku objavio knjigu pod naslovom „Tajni rat Srbije – propaganda i manipuliranje poviješću”. Knjiga je prevedena na hrvatski u nakladi Ceres. Hrvati u cijeloj Europi i svuda po svijetu osjećali su da je stiglo vrijeme velikih promjena, sloma komunizma u Jugoslaviji i otvaranja hrvatskoga pitanja na međunarodnoj razini. Sve ono što su Hrvati u emigraciji u svojim novinama i časopisima desetljećima predviđali, počelo se događati. Jugoslavenska društva po cijelom svijetu bila su u prošlosti pod kontrolom Udbe i Partije. Gospodarski i politički kaos u Jugoslaviji vodio je u propast te države, kao što su i sve druge države komunističkog bloka doživjele slom. Raspad Jugoslavije jasno su vidjeli i njemački komentatori. Tako je jedan njemački komentator naglasio da ne će biti lošije ako se Hrvatska i Slovenija odvoje od kaotične Jugoslavije. Komentator je postavio pitanje komu bi trebalo smetati ako Jugoslavija više ne može postojati. Objektivni komentatori pratili su događaje u Srbiji i vidjeli da stiže kraj one države. Iz Srbije se danas čuju glasovi da hrvatski jezik ne postoji i da su mnogi dijelovi Bosne i Hercegovine, Dalmacije, Slavonije, Banovine pripadaju Srbiji. Taj njihov osvajački mentalitet trebao bi Zapad jasno vidjeti jer to može voditi strašnim događajima. Što se tiče naših čitatelja, bilo bi lijepo da malo više čitaju knjige dr. Hrvoja Kačića, koji je obradio katastrofu u Drugom svjetskom ratu i u Oslobodilačkom ratu prije 30-ak godina. U tim knjigama se jasno vidi kakvim su se metodama služili osvajači s Istoka.