XVII. NERETVANSKI KNJIŽEVNI, ZNANSTVENI I KULTURNI SUSRET (3)

Neretvanski mučenici za vjeru i dom u prošlim stoljećima
– od  XVI. do XVIII. stoljeća

Piše: fra Hrvatin Gabrijel JURIŠIĆ

XVII. Neretvanski književni, znanstveni i kulturni susret ove je godine bio posvećen don Radovanu Jerkoviću, hrvatskom svećeniku, povjesniku, učitelju mladeži i mučeniku. Susret je održan u Metkoviću, Opuzenu, Pločama i Kuli Norinskoj. U prošlim smo brojevima Hrvatskoga slova objavili priloge dr. sc. Domagoja Vidovića i  don Augustina Radovića, a u ovom donosimo prilog fra Hrvatina Gabrijela Jurišića

Mučenik je kršćanin koji je svoj život posvetio dobromu Bogu i braći ljudima, a to je na poseban način posvjedočio svojom krvlju i mučeničkom smrću. Mučenik iskreno ljubi svoga Boga i brata čovjeka, pa i onoga koji ga mrzi, muči i ubija. U proteklih 20 stoljeća uvijek je bilo mučenika, sve od sv. Stjepana, prvomučenika, do današnjih mučenika u raznim krajevima svijeta. Tako je bilo i u zemljama u kojima već stoljećima žive Hrvati. Sjetimo se nekih mučenika iz antičkih vremena: sv. Dujma (Solin), sv. Mavra (Poreč), sv. Kvirina (Sisak) i brojnih drugih. I u kasnije doba na cijelom hrvatskom jezičnom području bilo je mnoštvo svetih mučenika. Tako je kroz duga stoljeća bilo i u Neretvanskoj krajini. Budući da je ovogodišnji simpozij posvećen don Radovanu Jerkoviću, Neretvaninu, svećeniku, piscu, odgojitelju mladeži, mučeniku i našemu suvremeniku, treba se sjetiti da „nismo od jučer“, kako kaže naš narod. Povijesna je činjenica da je u Neretvi i prije bilo vrlo mnogo muškaraca i žena, mlađih i starijih, uzornih kršćana (svetaca), a među njima su i brojni mučenici.

Kratki životopisi nekih mučenika

Kad su 1524. godine Turci srušili crkve i samostane u Konjicu i Ljubuškomu, a nešto kasnije i u Mostaru, franjevci samostana u Zaostrogu brinuli su se za vjernike u Neretvanskoj krajini i dijelu Hercegovine. Stoga navodimo osnovne podatke o nekim mučenicima od XVI. do XVIII. stoljeća za koje postoje vjerodostojna povijesna svjedočanstva.

1. Fra Grgur od Zaostroga (+okolica Konjica, oko 1524.), franjevac, svećenik i mučenik. Turci su ga objesili na mostu kraj Konjica, izrešetali njegovo tijelo puščanim metcima i ostavili ga da tako visi više od godine dana. To su učinili da bi zastrašili kršćane.  Spomendan:18. listopada

2-4. Fra Andrija, fra Nikola i fra Mijo (+Blato u Hercegovini, oko 1524.), franjevci, svećenici i mučenici. Turci ih ubili iz mržnje prema kršćanskoj vjeri.  Spd: 17. listopada

5.-11.  Fra Filip Ljubušak i petorica franjevaca (+Bijelo Polje kraj Mostara, oko 1524.), franjevci i mučenici. Fra Filip je bio svećenik, učitelj i odgojitelj mladih franjevaca (novaka). Kad su ih Turci zarobili, znajući da ih čeka smrt, svi su kleknuli na zemlju i preporučili se Bogu. Turci su ih mučili i sabljama sasjekli. Imena novaka nisu zapisana.   Spd: 18. listopada.

12-16. Mostarski mučenici (Mostar, oko 1524.). Četiri franjevca Turci su uhitili, vezali im kamen oko vrata, bacili ih u Neretvu, u kojoj su se utolili. Imena im se ne znaju.  Spd: 21. prosinca

17.-28. Dvanaestorica franjevaca (+Konjic, 1534.), mučenici. Turci su ih ubili iz mržnje prema kršćanskoj vjeri.   Spd: 29. prosinca

29. Fra Petar Grupković (+Osinj, otočić na ušću Neretve, 15. VI. 1570.), franjevac, svećenik i mučenik. Turci su iz mržnje na vjeru katoličku napali mali samostan na Osinju, ubili fra Petra, starješinu samostana i bivšega definitora. Crkvica i samostanić su u naše dane obnovljeni.  Spd: 15. lipnja.

30. Fra Nikola Kežić (+Osinj, 1570.), franjevac, svećenik i mučenik. Bio jesamostanski vikar na otočiću Osinju. Zajedno s fra Petrom zadobio je više smrtonosnih rana, od kojih je nekoliko dana poslije preminuo.  Spd; 25. lipnja

31. Fra Blaž Stipurinović (Zažablje, oko 1506.Stolac, oko 1. VII. 1570.), franjevac, svećenik i mučenik. Bio je župnik u Neretvi. Imao je 64 godine, kad su ga Turci uhitili. U Stocu su mu živu sadrli kožu te je preminuo u strašnim mukama. Narod ga je štovao kao mučenika. Fra Luka Vladmirović svjedoči da su se po njegovu zagovoru događala mnoga čudesa.  Spd:1. srpnja

1. Fra Ivan Rozić (+Vrgorac, Žbare, oko 1575.), franjevac, svećenik i mučenik. Prema narodnoj predaji, Turci su ga objesili na Žbarama, nedaleko Vrgorca, u „Karačića vinogradu“. No, vjerojatno ga je dao pogubiti Savatije Sokolović, pravoslavni vladika. Na fra Ivanov grob narod je hodočastio izbliza i daleka, osobito u XVIII. stoljeću i sve do naših dana. Fra Ivan Franić, župnik Vrgorca, u rukopisu „Vira od čudesa učinjenih na grobu u Vrgorcu“ (1797. i 1798.) zapisao je 14 čudesa koja su se zbila na njegovu grobu. Nad njegovim grobom na Žbarama 1926. fra Jako Bartulović, župnik, sagradio je crkvicu, a 1960. god. njegovi su posmrtni ostaci preneseni u župsku crkvu Navještenja Marijina u Vrgorcu i označeni lijepim natpisom.    Spd: 25. kolovoza

34. Fra Ante iz Neretve (+1583.), franjevac, svećenik i mučenik. Na povratku s jedne župe, Turci su ga uhitili i ubili iz mržnje prema kršćanskoj vjeri.  Spd: 31. prosinca.

34.-38. Fra Šimun Mostarac i četvorica franjevaca (+1586.), mučenici. Fra Šimun je bio provincijal Provincije Bosne Srebrene od 1574.-1577. godine, kako se vidi iz pisma koje mu je poslao u Kreševo kardinal Ptolomej Novocomo. Bio je uzoran redovnik i sveto živio. U Gospinu svetištu u Olovu s braćom je dvorio oboljele od kuge. Svi su zaraženi bili smješteni na livadi, udaljenoj od samostana jednu milju. Tu su svi pomrli i braća su ih na toj livadi pokopala.

Na fra Šimunovu grobu događala su se čudesa pa su mnogi kršćani i muslimani hodočastili na njegov grob i svjedočili da su im molitve bile uslišane. Mnogi su tvrdili da su noću nad njegovim grobom vidjeli svjetlost i čuli anđeosko pjevanje.  Spd: 30. lipnja.

39.  Fra Filip iz Neretve (+1613.), franjevac, svećenik i mučenik. Na brdu Tmor ubili su ga nevjernici, a njegova brata fra Antu Jurišića izranili i ostavili napola mrtva. Obojica su se vraćala s pastoralnoga pohoda svojim vjernicima.  Spd: 31. srpnja

40.-43. Fra Josip Tvrtković (Dračevo u Popovu polju, oko1630.-Kula Norinska u Neretvi, 7. III. 1685.) i trojica franjevaca, svećenici i mučenici. Fra Josip je stupio u Franjevački red u Zaostrogu, 21. IV. 1672. godine i sljedeće godine položio prve zavjete. Bio je učitelj u samostanskoj školi u Zaostrogu. Kad je serdar Rade Miletić htio osvojiti Kulu Norinsku, dodijeljen mu je fra Josip i trojica franjevaca kao dušobrižnici, tj. vojnički kapelani. Radina se je vojska morala povući, ali fra Josip nije htio ostaviti svoje ranjene vojnike, nego ih je ispovijedao i tješio. Turci su fra Josipa i ostale fratre zarobili i pobili.  Spd: 7. ožujka.

44.-50. Fra Petar Matić Vrdošević (Umčani, Vrgorac, oko 1652. – Krvavac u Neretvi, 2. X. 1685.), franjevac, svećenik, i šestorica vojnika, mučenici. Fra Petar je stupio u Franjevački red u Zaostrogu, 21. IV. 1672. i sljedeće godine položio jednostavne zavjete. Bio je učitelj i odgojitelj mladih franjevaca u Zaostrogu, kako svjedoči njegov potpis, pisan bosančicom. Ivan Marinović, zapovjednik posade u Kuli Norinskoj, zatražio je od zaostroškog gvardijana da pošalje kapelana za posadu. Gvardijan je poslao fra Petra, koga je pratilo u lađi šest vojnika. Turci su ih iznenada napali, zarobili i odsjekli im glave. Kršćani su ih pokopali u Zaostrogu.  Spd: 2. listopada

51. Fra Mate Nagnanović (+Broćno, 1628. – 2. X. 1686.), franjevac, svećenik i mučenik. Prije spomenuti Rade Miletić u svomu izvješću donosi točne podatke o fra Matinu mučeništvu. Kad je serdar prodro u Broćno i unutrašnjost Bosne, zaostroški je gvardijan poslao fra Matu vjernicima njegova rodnoga kraja i neko je vrijeme bio njihov dušobrižnik. Turci su ga uhitili, ubili i njegovo tijelo bacili u Neretvu. O fra Mati je pisao i njegov nećak fra Bernardin u svomu djelu „O bosanskim mučenicima novijega doba:“  Spd: 2. listopada

52. Fra Mijo Momčinović (+Ljubuški, 1757.), franjevac, svećenik i mučenik. Turci ga ubili, je je branio kršćanski brak.    Spd: 5. travnja

53. Fra Andrija Kačić Miošić (Brist, 17. IV. 1704.-Zaostrog, 14. XII, 1760.), franjevac, svećenik, profesor, pisac, povjesničar, prosvjetitelj i mučenik karitasa. Bio je profesor filozofije i teologije na  Generalnom učilištu u Šibeniku. Bio je župnik u Opuzenu i gvardijan i graditelj samostana u Sumartinu. Objavio je jedno filozofsko djelo na latinskom jeziku i dva na hrvatskom: „Korabljica“ (povijest svijeta) i „Razgovor ugodni naroda slovinskoga“, koji je tiskan u preko 70 izdanja, a imao je veliki utjecaj na mnoge domaće pisce i na europski romantizam. Neke su njegove pjesme prevedene na 14 europskih jezika.

Fra Luka Vladmirović, njegov suvremenik, tvrdi da je fra Andrija bio urešen krepostima, pobožan i darežljiv prema siromasima. Dva je puta išao u Neretvu da bi prosio hranu za siromašne obitelji u Podaci. Na drugom putovanju zahvatila ih je velika oluja, fra Andrija je dobio upalu pluća i uskoro preminuo. Dakle, žrtvovao je svoj život za siromašne obitelji kao djelatnik kršćanskoga karitasa. Pokopan je u samostanskoj crkvi u Zaostrogu. O njemu i njegovim djelima postoji bogata literatura na hrvatskom i stranim jezicima, kao i brojna umjetnička djela.  Spd: 14. prosinca

Zaglavak

Navedeni podatci o nekim neretvanskim mučenicima dokazuju da su oni u proteklim stoljećima, a posebno u doba turske vladavine, svojom krvlju posvjedočili svoju vjernost Bogu. Sigurno ih je bilo puno više, ali nisu sačuvana vjerodostojna povijesna svjedočanstva.

U XX. stoljeću, koje neki nazivaju naprednim i demokratskim, u Prvomu i Drugom svjetskom ratu te u Domovinskom obrambenom ratu također je bilo u hrvatskom narodu vrlo mnogo mučenika, o kojima se dugo vremena nije smjelo pisati, ali se konačno u naše dane počelo o njima iznositi pravu istinu.

Ne samo da sve naše mučenike ne smijemo zaboraviti, nego ih treba upoznati, štovati i uzeti za uzore, da bismo ih slijedili u ljubavi prema Bogu i bratu čovjeku.