SUBOTA, 23. STUDENOGA 1974.
Jučer Kole: suđenje Ivici Gažiju prošlo – čini se – dobro. Odluku suda dobit će pismeno. Sami Gažijevi govore da se Ante Todorić, koga su doveli kao svjedoka, držao odlično.
Nažalost to njegovi nisu govorili za I.G.
Ante da zdravstveno izgleda veoma loše.
Već noćima i noćima more me košmarski snovi.
Vragovi se ne samo gone i rišu, nego i žene…
Zapravo se i ne mogu sjetiti – ili bolje reći razlučiti – da li sam to sanjao ili razmišljao o tome što to goni takve ljude kao što je odvjetnik Jurić iz Đakova, koji je vodio akciju za izgradnju “Hrvatskog doma” u Đakovu i obilazio osnivačke skupštine MH, držao gromoglasne govore na granici izazovnosti i podnosivosti – a sve zapravo u režiji i inscenaciji, što sam čuo tek neki dan…
Za utjehu sebi moram reći da mi se onaj jedini put kad sam ga čuo – u Krapini – i nije svidio…
Pa ipak?!
Današnji Vjesnik:
– Edvard Kardelj na liječenju u ljubljanskoj bolnici – “zbog smetnji na probavnim organima” – koje će trajati tri tjedna;
– OUN prihvatile rezoluciju o priznanju prava palestinskog naroda na samooređenje, nezavisnost i suverenitet;
– Vrhovni sud Hrvatske potvrdio presudu Okružnog suda u Zadru, kojom je Ivan Zelić osuđen na devet godina strogog zatvora, kao član HRB, povezanog s ustaškim emigrantom Marijanom Rogićem u Münchenu, zbog namjere rušenja poretka i izdvajanja SRH iz SFRJ.
PONEDJELJAK, 25. STUDENOGA 1974.
Glavne vijesti jučer i danas.
U Vladivostoku završen susret Brežnjev – Ford; američko – sovjetski dijalog se nastavlja, a Kissinger odlazi u Kinu gdje ostaje pet dana, dok je susret u Vladivostoku trajao dva dana;
– u Adis Abebi strijeljano 60 političara i generala iz bivše carske vlade, ali i neke glavne ličnosti iz prevratničke vlade, pa čak i generalpotpukovnik Aman Andom, dosadašnji predsjednik vojne vlade (uhićen preksinoć), zatim bivši premijer Ahililu Habte, 18 generala, carev unuk admiral Iskender Desta (zapovjednik mornarice), general Abije Abebe, rođak Hajle Selasija i bivšeg predsjednika Senata, veći broj ministara i drugih bivših dužnosnika.
Na čelu Vrhovnoga vojnog savjeta stoji 36-godišnji major Mengistu Haile Mirijam, dosad malo poznat časnik.
– u Teheranu je podlegao ranama koje je zadobio prilikom bombardiranja njegova štaba na sjeveru Iraka – Mula Mustava al Barzani, vođa iračkih Kurda.
– pokraj beogradskog aerodroma izgorio JAT-ov DC-9 nakon što se prisilno spustio na letu iz Pariza; svi putnici i članovi posade (44 i 6) spašeni. Uzroci nepoznati.
– strane agencije javljaju da na zadarskom procesu nije dozvoljen pristup inozemnim novinarima da su u cijeloj Jugoslaviji uvedene najstrože redarstvene mjere, da je nova teroristička grupa uhićena u Zagrebu, a Corriere della Sera piše da se prenose glasovi o pripremi hapšenja i procesa Miki i Savki.
SRIJEDA, 27. STUDENOGA 1974.
Prve vijesti sa zadarskog procesa. Provooptuženi prof. Maštrović poriče sva priznanja dana u istrazi; odriče valjanost zapisnika, da mora da je bio drogiran. Optuženi Dizdar također poriče: da je dao priznanja zato što se bojao da ima tumor na oku, a prije ga nisu pustili u bolnicu. Bilušić govori da je hrvatski narod podjarmljem, da je svaki Hrvat osuđen čim je osumnjičen; da je proces kao i sve u Hrvatskoj teror, odriče imenovanom branitelju da govori u njegovo ime; predsjednici suda govori da šuti dok on govori, da njegova misija nije još završena…
Tako se “najveći uspjeh” UDB-e “poslije hvatanja Lisakove grupe” – kako govore po Zagrebu – već na samom početku pretvorio u fijasko.
Arasu na spiritističkoj seansi duh preminulog prijatelja profesora prorekao da će u 1974. biti uhićen, osuđen na sedam godina i biti ubijen u prevratu, a duh Pere Pirkera da mu je rekao: ne treba reći hop prije no što se skoči?!?
ČETVRTAK, 28. STUDENOGA 1974.
Prije podne radio sam u vrtu. Pomagao mi je Remark91. Tko bi drugi. Omela nas je kiša, a popodne pao je i prvi snijeg. Prekrio drveće i zemlju. Prava zimska idila.
Navečer odoh s Jezićem do Ekonića.
Svuda vražje priče.
General Amon Andom pogubljen je zato što se kao Eritrejac usprotivio većini vojnog komiteta da se u Eritreju uputi 5.000 vojnika radi ugušenja autonomističkog pokreta.
Ista priča na svim stranama. Hegemonizam pod svim zastavama, samo radikalniji pod naprednim.
Inače je Andom bio ugledan general, koji se u senatu sukobio s režimom Hajle Selasija jer je tražio reforme.
PETAK, 29. STUDENOGA 1974.
Proslava Dana Republike. Tito na otvorenju “Doma omladine i boraca” u Kumrovcu. Izgledao je slabije nego inače. Jovanka ga stalno vodila, a po stepenicama u dvorani, s druge strane, i Milka. Na ručku je, međutim, bio opet znatno čiliji. U zdravici: jedinstvo komunista i beskompromisnost; uništiti klasnog neprijatelja.
Snijeg se zadržao.
Popodne kod nas B. i F. Na preferansu i finalu kupa (TV) što ga je osvojio Hajduk (-Borac 1:0), a navečer domjenak kod Babonićevih. Raspra kad su zapravo putovali prije 3 god.
NEDJELJA, 1. PROSINCA 1974.
Dan obljetnica!
– 56-ta ujedinjena (1818.-1974.);
– pa i šesto-siječanjska Aleksandrova diktatura bila je tog dana već pripremljena; znači 45-ta!
– 3-ća Karađorđeva (21. sjednica CK SKJ).
Što bi sve tim povodima trebalo reći!
I još važnije; kakve pouke i zaključke izvući?!
Idejne i praktične. Strateške i taktičke!
U Krškom položen kamen temeljac za izgradnju prve nuklearne elektrane (slovensko-hrvatske).
Prisutan Tito i svita. Predsjednik Izvršnog vijeća Slovenije: izrazio nadu da će to što elektranu grade Amerikanci poslužiti za još svestraniju suradnju SAD i Jugoslavije (međusobnu i “u ovom dijelu Europe”);
Sirotković navijestio da bi se druga nuklearna elektrana imala graditi u Hrvatskoj.
U Krškom trebala bi biti gotova za 53 mjeseca.
Pozvaše Tita da dođe na otvorenje!
UTORAK, 3.PROSINCA 1974.
Danas mi je imendan: Sv. Franjo Ksaverski. Trebao bih već jednom pogledati crkvu na Ksaveru!
Noćas sam sanjao: ni malo imendanski ni svetački.
Bijah na putu za Ameriku. Zaspao sam na podu broda, a kad se probudih nađoh pismo H.K., ali mu se veoma iznenadih jer me ono nije upućivalo na Harvardsko sveučilište kuda sam pozvan kao profesor i povjesnik, nego me zovu kao generala u neku ratnu akademiju. Kakvu to svrhu ima, kad ja to ne želim!
Zvono na vratima u sumrak. Otvaram, a u predvorju stoje dvije ljudeskare od kojih jedan s nakrivljenim šeširom namiguje, kao ajde, spremi se; razmišljam da li su redarstvenici ili lopovi, u toj dvojbi zatvorim vrata i budim se, ne otkrivši tko su.
SRIJEDA, 4. PROSINCA 1974.
Otišao sam do Grobničkih; Vratio sam mu Kunderinu “Šalu” (odličan roman o staljinizmu [1948. – 65.] u ČSR-u).
Što ima novo! Ništa osim što se i za Tebe priča da su to đavoli nacrtali – rekoh mu. Tješi se poslije svih nas.
Navečer svratih (na povratku) do Vukanovih da ih pozovem za prekosutra. Tamo zatekoh S. i N. M. a kasnije dođoše još dva para njegovih prijatelja – na mesariju.
On sav u praktičnim poslovima oko vikendice, kolinja, ideja o obrtničkom i ratarskom poslu, a dvije djevojčice već uglađene gradske djevojčice: uče klavir i jezike (koncertni klavir u stanu).
PETAK, 6. PROSINCA 1974.
Od jučer šećer i ulje poskupili gotovo sto posto. Šećer od oko 700 na više od 1.300 din po kg, a ulje od 800 na više od 1.500.
A željeznice od nove godine za 30% više.
Građani govore: sve to ide u ono plansko povećanje životnih troškova za 6%!!
Brežnjev u Parizu razgovara s Gsicard d’Estaignom.
Schmidt u Washingtonu s Fordom i Kissingerom.
Večerašnji domjenak kod nas. Svi osim Katarine. I Vukanovi i Grobnički. Nakon posjete Dragosavca Ivi R. (pred desetak dana), kad mu je saopćio političko iznenađenje: poziv “nac.” generalima: Ivi Rukavini, Srećku Manoli, Koli Kajiću, Vladi Lončariću da u utorak 10. o. mje. dođu na sastanak u CK!
Poziv je potpisala Milka Planinc a Rukavinu je nazvao Dragosavac – da bi im bilo posebno drago kad bi on došao!
Ivo se izgovorio bolešću, zbog koje ne izlazi, a Kole veli zar ih nije sram; poslije svega što su mi učinili: premetačina, uzimanje pištolja, zvanje na polciiju, a sad da im idem na sastanak; kakva je to…
91 Kramer