XVII. NERETVANSKI KNJIŽEVNI, ZNANSTVENI I KULTURNI SUSRET (6)

“Stoga sve podnosim radi izabranih da i oni postignu spasenje” (2 Tim 2,10)

Piše: don Damir Bistrić

XVII. Neretvanski književni, znanstveni i kulturni susret ove je godine bio posvećen don Radovanu Jerkoviću, hrvatskom svećeniku, povjesniku, učitelju mladeži i mučeniku. Susret je održan u Metkoviću, Opuzenu, Pločama i Kuli Norinskoj. U prošlim smo brojevima Hrvatskoga slova objavili priloge dr. sc. Domagoja Vidovića i don Augustina Radovića, fra Gabrijela Hrvatina Jurišića, fra Miljenka Stojića i Stjepana Šešelja, a u ovom broju donosimo propovijed don Damira Bistrića

Sve vas od srca pozdravljam u ovom našem neretvanskom Karmelu u kojem vi danas završavate svoj stručni skup o našem uzornom i dragom sinu neretve svećeniku, povjesničaru, dičnom kateheti, mučeniku, don Radovanu Jerkoviću. I nema jače poruke koja se događa na ovom skupu nego ova danas da nakon svojih promišljanja i novih doprinosa o njegovom životu i radu da se svi okupimo na mjestu gdje počivaju njegovi zemni ostatci.

Vi ste kroz ove dane promatrali njegov lik i nadam se donosili i neke nove zabilješke, nove činjenice koji rasvjetljavaju njegov život. Nažalost o don Radovanu još se uvijek šuti jer je prisutna crna činjenica prisilne šutnje kao plod prošlih sistema da se o nekim stvarima ne govori a posebno ne o onima koji su bili akterima ili progonstva, ili pisanja njegovih izmišljenih optužnica i nakraju njegovih egzekutora. I dosita u Neretvi pa i ovdje u njegovoj rodnoj župi vlada vel šutnje. Prisilne šutnje koja je u strahovladi stalne represije uvjerila mnoge da se o njemu ne smije govoriti. Zapravo taj vel šutnje ostao je jer i sami crkveni predstavnici nisu imali snage prekinuti to zlo poradi svojih vlastitih sitnih interesa. No to polagano prestaje jer se istina nikada ne može niti zanijekati niti sakriti. Ta i naša je dužnost još uvijek iz prve ili druge ruke zabilježavati sva svjedočanstva svjedoka koja nam rasvjetljuju život i djelo don Radovana.

Don Radovan nikada pa ni u ovom trenutku ne traži niti osvetu niti ima potrebu optuživati ikoga. Svi oni koji su ga znali svi su oni govorili o njegovom velikom moralnom autoritetu jer je bio čovjek koji je iznad svega ljubio svakog čovjeka i svako stvorenje. Nikada nije pravio razlike prema nikom, bio je poštovan, uvijek dragi sugovornik. Nikada nije nikoga odbacivao ni pod kakvim razlikama i nikada što je bitno nikad nije bio služitelj niti jednoga političkog  režima. I to je upravo ono što nam don Rade i danas poručuje da je najvažnija naša sloboda i da je to najveći dar koji smo primili od našega Stvoritelja. I možda ta činjenica da nije bio ničiji sluga niti promotor ičije ideologije daje nam rasvijetliti u potpunosti njegov lik ponajprije kao svećenika.

Iz njegovog svećeništva, služitelja oltara, izlazi sva njegova daljnja posvećenost kao katehete, radosnog navjestitelja evanđelja a onda i prvog koji se sustavnije bavio istraživanjem zaboravljene i zapuštene povijesti neretve i neretvanskog kraja.

Iz mnogih svjedočanstava koja je zabilježio u poziciji za mučeništvo mons. Fabijan Veraja u djelu Svećenik i žrtva vjernici koji su poznavali don Radu o njemu govore s tolikom blagošću te ga karakteriziraju kao dobrog čovjeka koji je znao svakom se javiti, spustiti na njegovu razinu i pohvaliti ali i s blagošću upozoriti pa i ukoriti ako nešto nije bilo dobro.

Rado je obilazio je bolesnike i uvijek radosno davao milodare potrebnima i siromasima. Njegove propovijedi bile su rado slušane. Zapravo je svojom ljubavlju i uronjenošću u otajstvo vjere s ljubavlju približavao otajstva malenima.

S njegove propovjedaonice nikada se nije slušao ukor, nezadovoljstvo ili pak prijezir već samo iskrenost i Kristolika blagost. Njegova blagost njegova srčanost bili su prijetnje jer iza njega je stajala istina a njegovi mrzitelji bojali su se da narod ne odvrati o njihovih naprednih ideoloških stajališta i ideja.

Pozicija za mučeništvo možda je osnovna i prvotna pozicija za veće istraživanje don Radina života skupa s djelom koji je mons. dr. Mile Vidović  sakupio i sabrao sva don Radina djela te je uobličio kao dostojnu bibliografiju.

U naše današnje doba neophodno je potrebno otvarati sva pa tako i jako bolna poglavlja naše povijesti kako bi se rasvijetlio pa i najmanji dio njegova života. Zato je i ovaj skup bitan i važan da ne završi samo danas već da svatko od vas na razne načine i dalje daje doprinos rasvjetljavanju našega mučenika.

U prvoj optužnici koja je napisana za njegov montirani proces u osobi don Radovana sudilo se cijelom kleru koji je djelovao u Neretvi i svim Neretvanima vjernim Katoličkoj Crkvi. On je bio najistaknutija ličnost i velika prijetnja i partizanskim odredima, malobrojnom partijski naklonjenom kleru i novoj komunističko staljinističkoj vlasti.

Pažljivo nam je čitati i odgovor na prvu optužnicu njegove majke Jele iza koje stoji veliko svjedočanstvo obrane u istini don Rade uz pravnu pomoć suca Jure Jerkovića jer se u njoj krije mnoštvo dragocjenih činjenica tko stoji iza optužnice i tko ju je pomogao pisati i tko je našao čak i određene svjedoke.

U novije vrijeme polagano kroz određene svjedočanstva rasvjetljuju se i sami razlozi prve i druge optužnice u kojim ne smijemo niti zanijekati da iza njih stoje i određeni crkveni pojedinci naklonjeni partizanskom pokretu za koje danas kod partijskih poslušnika vrijedi glas „omiljenog i dragog.“ Ispred nas stoji veliko razdoblje u kojem nas sve i vas ljubitelje zavičajne povijesti, i vas povjesničare a i nas ljude Crkve očekuje otvaranje novog poglavlja i golemi angažman rasvjetljavanja svega što je zatrto u djelu i životu don Radovana. Posebno nas veseli mogućnost pristupa svim arhivima koji će upotpuniti i dati širu perspektivu događanja ratnog i poslije ratnog razdoblje osobito kroz mogućnosti istraživanja dokumenata UDB-e ta njihovih suradnika koji su imali za cilj pratiti župnike Bagalovića ali i suzbijati glas o mučeničkoj smrti don Radovana.

Radost nam je što je kroz ove dvije godine uz sva protivljenja inteziviran rad na „fama martyrii“ glas o mučeništvu koji se širi narodom te se povećava broj onih koji mu se stalno mole i obilaze njegovo počivalište. Pred nama je prepuno izazova koji nam slijede i koji su neophodni da bi se proces njegova proglašenja blaženim i svetim dovelo do stupnja koji propisuje Crkva. Ono što je započeto nitko više ne može zaustaviti jer istina će nas osloboditi. Dragi organizatori znam da imate svoje planove ali vas potičem na jedan novi i ustrajni rad i pristup da se sa ovim stručnim skupom ne završi daljnji rad na osvjetljivanje lika, djela i života don Radovana Jerkovića. Neka svima vama koji ste sudionici Bog da, da u svojoj stručnosti i u svojim mogućnostima, svojim specijalizacijama vam don Radovan bude primjer upornosti i potpune predanosti i u vjeri i u znanstvenom radu. „Ako ga zanječemo,“ (2 Tim 2, 12)  on nas ne će jer će za nas uvijek svjedičiti kao i za svoju neretvu koju je toliko ljubio. Amen.

don Damir Bistrić