Razgovor s Fra Tomislavom GLAVNIKOM

Fra Tomislav GLAVNIK

gvardijan samostana Svetog Duha u Zagrebu, licencirani vodič po Svetoj Zemlji

Razgovarala: Mira ĆURIĆ

Božić je perspektiva vječnosti prema kojoj idemo i za koju živimo

Fra Tomislav Glavnik (Sisak, 1975.) franjevac konventualac, teologiju je studirao na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu te u Würzburgu. Na Papinskom sveučilištu Svetoga Križa u Rimu magistrirao je crkveno pravo. Pri Provinciji sv. Jeronima franjevaca konventualaca obnašao je službu tajnika, provincijskog ekonoma te gvardijana samostana u Molvama. Danas je gvardijan samostana Sveti Duh u Zagrebu. Kao licencirani vodič u Svetoj je zemlji vodeći hrvatske hodočasnike bio više od sedamdeset puta. Uz neprolazni  događaj u Betlehemu otprije dvije tisuće godina, i blagdan Božića, razgovaramo s njim o poruci tog događaja u životu današnjega čovjeka,  kao o konačnoj pobjedi dobra i perspektivi vječnosti, o povijesti hrvatske prisutnosti na Svetom tlu  te izgradnji hrvatske kapele u čijoj izgradnji svatko od nas može sudjelovati

 

Poštovani fra Tomislave,  u vremenu smo došašća, iščekivanja radosnog betlehemskog događaja, Isusova rođenja; drugoga Božića u svijetu pogođenu pandemijom. Što nam poručuje Božić u ovom vremenu – s jedne strane vremenu straha od bolesti, a s druge strane –  straha od gubitka (ljudskih) sloboda, uznemirenosti? Uz događaj u Betlehemu, svjetlo i nadu, rođenu vječnu Prisutnost, ima li straha od gubitka slobode ili je to zapravo nova prilika?

Božić u svojoj poruci nosi radosnu vijest da je Bog u Isusu Kristu želio u konkretnom vremenu pohoditi čovjeka i objaviti se kao živa Riječ Božja. Svako vrijeme jest pandemijsko vrijeme ratova, drugih bolesti, nemira, zaboravljanja siromašnih kao i danas. Obličje svijeta u nečemu se, nažalost, nije izmijenilo, a poruka Božića o miru, međusobnom poštovanju, konačnoj pobjedi dobra je, bezvremenska i univerzalna.

 

“Bog je neizmjerna dobrota i neizmjerna ljepota“, piše mistik. Kako da bude glasnija ova blaga poruka, kad nam je i advent otuđen te pretvoren u konzumerističko središte? Kako današnji čovjek može pomiriti svoj unutarnji raskol?

Svjesni smo da živimo u konkretnom svijetu u kojem svatko na sebi vlastit način pokušava dati takt i kojim bi potaknuo nekoga da „pleše“, dok netko drugi „svira“. No s druge strane svjesni smo da čovjek dobre volje i sam jest Božji instrument i sredstvo, koji može postići drugo ozračje i načiniti Advent i nadolazeću proslavu Božića drugačijom. Kada govorimo o svjedočkoj noti kršćana, kojima je adventsko i božićno vrijeme sveto, prilika je to i za ozbiljan ispit savjesti na tragu riječi sv. Ivana Krstitelja, koji potiče: „Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!“ Kršćani ne moraju ići u borbu protiv konzumerizma, već trebaju osobno ponuditi i živjeti alternativu, koja je evanđeoska. Naglasak staviti na duhovnu pripravu, čišćenje od slabosti i grijeha, učiniti koje dobro djelo, osvrnuti se na ljude koji žive u mojoj blizini, a znamo da su sami ili zaboravljeni, učiniti kakvu lijepu gestu prema vlastitim ukućanima ili djedovima i bakama, koji ne žive blizu nas. Mogućnosti ima, a i volje bi trebalo biti.

 

Spomenimo i solidarnost, brigu za druge. Vi i Vaša subraća imate i niz konkretnih mjera pomoći bližnjemu? Spomenimo naše sugrađane u potrebi te djelo milosrđa – “gladna nahraniti”.

Naša „božićna priča“ traje već 26 godina i sada je poznata diljem Hrvatske i Europe. Pučka kuhinja u Domu Svetog Antuna na zagrebačkom Svetom Duhu konkretno pomaže toplim obrokom oko 400 korisnika dnevno. Kako moji fratri, tako i volonteri, svjedoče ljubav prema bližnjemu u potrebi ne praveći nikakvu razliku ni po vjerskom ni nacionalnom opredjeljenu. U svakom čovjeku gledamo sliku Božju i konkretno pomažemo, a to je gladna nahranimo, gola odjenemo i duhovno prazna pokušavamo molitvom utješiti i iskazati blizinu.

 

Betlehem je u srcima kršćana cijelog svijeta, a na poseban način i u srcima Hrvata zbog izgradnje Kapele hrvatskih svetaca i blaženika. U kojoj je fazi izgradnja spomenute kapele te što ona znači hrvatskom narodu?

Sveto pismo kaže: O ti Betleheme, nipošto nisi najmanji među kneževstvima u zemlji Judinog, jer iz tebe nam dođe Isus, Sin Božji. Upravo tako i ja doživljavam mjesto nas Hrvata u Svetoj Zemlji i Betlehemu. Odabrano je mjesto u tom posebnom gradu u Svetoj Zemlji, gdje će niknuti šest kapela i liturgijskih prostora kamo će navraćati hodočasnici iz cijeloga Svijeta, ne bi li na opipljiv način bili na mjestu gdje se Isus rodio.

Prije tri i pol godine započeli su razgovori oko osmišljavanja samog projekta proširenja hodočasničkog lokaliteta na Pastirskim poljanama. Upoznat sam s idejom od samih početaka i kako sam licencirani vodič za Svetu Zemlju franjevci u Svetoj Zemlji su me potaknuli da budem spona između Hrvatske i Svete Zemlje. Između ostalih i hrvatski narod je odabran kao jedan od graditelja nacionalne kapele. Franjevci u Svetoj Zemlji predani su svojoj misiji brige oko lokalnog kršćanskog stanovništva, kao i brizi za hodočasnike. Njihovim zalaganjem osigurano je zemljište i napravljeni su projekti i ishođene potrebne dozvole. Vlada Republike Hrvatske preko Ministarstva vanjskih i europskih poslova odlučila je dati potporu izgradnji kapele Hrvatskih svetaca i blaženika, dok su svi drugi pozvani biti dobročinitelji za unutarnje uređenje i opremanje liturgijskog prostora. Koristim priliku da pozovem sve sunarodnjake da se uključe svojim financijskim darom u opremanje buduće kapele. Svoj novčani dar možete uplatiti na Samostan Svetog Duha, Sveti Duh 31, Zagreb, IBAN HR4524020061100908284.

Umjetnici koji će surađivati i biti odabrani za opremanje kapele svoj talent će također darovati Svetoj Zemlji i našem narodu, svjesni da ono što čine jest dar Bogu, a na ponos narodu, Crkvi i dakako izraz njihovog stvaralaštva prezentiran brojnim hodočasnicima.

 

Povijest veza hrvatskih hodočasnika i Svete Zemlje seže duboko u povijest te među najranijima spominje sv. Nikolu Tavelića. Podsjetimo ovom prigodom na te veze i zasluge.

Sv. Nikola Tavelić Šibenčanin sigurno je naš najveći ponos, budući da je do sada uz svoje drugove mučenike prvi suzaštitnik Franjevačke kustodije Svete Zemlje i za sada jedini proglašeni svetac-franjevac, koji je podnio mučeništvo u Jeruzalemu. Važno je spomenuti fra Bonifacija iz Dubrovnika koji je sredinom 16. stoljeća obnavljao baziliku Svetog Groba, te trojicu braće Antuna, Pavla i Jakova iz Olova kraj Sarajeva, koji su od muslimana otkupili Getsemanski vrt, u kojem je Isus proveo svoje posljednje sate moleći ,i potom ga darovali franjevcima, koji ga čuvaju do dana današnjega.

 

Podsjetimo i na Vaša hodočasnička putovanja (više od sedamdeset) u Svetu Zemlju. Betlehem, Jeruzalem, Nazaret, Kana Galilejska, Galilejsko jezero, Mrtvo more, Maslinska gora… samo su neki od toponima s kojima raste svaki kršćanin.  Što u tom prostoru intenzivne prisutnosti kršćanske povijesti u ulozi duhovnoga voditelja/vodiča nastojite probuditi, predočiti, približiti?

Hodočasnički put Svetom Zemljom znači fizičku odvojenost od svakodnevnog života i mjesta gdje obično živimo i radimo. Hoditi i moliti Svetom Zemljom za svakoga je nezaboravno i posebno životno iskustvo. Poruka Svete Zemlje, pa i samog Jeruzalema je: Ne tražiti mrtvoga među živima. Krist je uskrnuo i on je živ, posebno u Riječi Božjoj. To nastojim posvijestiti hodočasnicima da put u Svetu Zemlju ne spašava, ali otvara oči za život po Evanđelju, koje je uvijek živo i aktualno jer je živa Riječ Božja. Radostan sam kad čujem da oni koji su imali iskustvo hodočašća Svetom Zemljom lakše čitaju i doživljavaju Sveto pismo i njemu se raduju, posebno u svetim misama nedjeljom.

 

Božić je vrijeme rađanja novoga života, obnove… No, promišljatelji fenomena našega doba upozoravaju i na značajke “civilizacije smrti”, primjerice, izumiranja,  napuštanja cijelih krajeva… I u hrvatskom narodu je prisutan demografski problem. No, betlehemski događaj tisućama godina govori o nadi za  svaki, pa i hrvatski narod?

Čovjek današnjice jest biće nade, koji se nada sutrašnjem boljem životu i iz te perspektive nastoji kreirati svoj život. Dakako da kršćanska poruka nosi u sebi i elemente vjere i ljubavi, te tako spojene zatvaraju krug čovjekovog identiteta otvorenog prema Bogu i ljudima s kojima živi. Tako se otvara i novo gledanje a to je perspektiva vječnosti prema kojoj idemo i za koju živimo. Poruka Betlehema i utjelovljenja, rođenja Isusa Krista je pomirba Boga i čovjeka, vraćanje sklada u sve stvorenje narušeno prvim grijehom Adama i Eve i naposljetku i objava Boga čovjeku i konačna pobjeda nad grijehom i smrću po Kristovu uskrsnuću. Promatrajući Kristov život, bitno je vjerovati da usprkos poteškoćama i križevima  dobro konačno pobjeđuje.

 

Svjedoci smo i stanovitih neuspjelih pokušaja iz visokih europskih institucija da se iz Božićnih blagdana izbaci Božić, navodno u ime poštovanja različitosti, odnosno ravnopravnosti. Kako ste Vi to doživjeli, je li to napad na kršćanski identitet Europe? Dobra je vijest da je ipak povučeno.

Taj dokument svakako nije novina. O tome se govori već duže vrijeme. No, i ovaj put se očituje potreba da si i sami kršćani posvijeste što slave, u što vjeruju, što je za njih svetinja. Imam dojam da smo puno puta začuđeni takvim i sličnim pokušajima da se promijeni sadržaj neke forme. No treba priznati: ovo je poruka nama kršćanima da malo uđemo u sebe, ispitamo svoju savjest i priznamo da smo zbog svojeg nevjerodostojnog života doveli do situacije da se kako rekoh sadržaj Božića, koji je utjelovljenje Sina Božjega Isusa Krista pokuša preoblikovati u blagdan bez sadržaja. Sretni smo što „eksperiment“ nije uspio, ali odavno već zvoni ono pitanje: kršćani u Europi kamo idete?

 

Koja je božićna poruka sa Svetog Duha u Zagrebu koji ljude dobre volje povezuje i glazbenom molitvom – darivanjem svirale kraljici instrumenata Vaše crkve?

U 2022. godini se navršava 100. obljetnica dolaska franjevaca konventualaca na zagrebački Sveti Duh, koji su morali napustiti otok Cres i svoje središte zbog pritisaka od strane Kraljevine Italije kojoj je pripao Kvarner. Premda su naša tadašnja braća doživjela veliku ljudsku nepravdu, nosila ih je upravo nada i vjera, a prihvatila ljubav Zagrebačke crkve i Grada Zagreba. Kao prognanici našli smo svoje novo mjesto djelovanja uz kapelicu Svetog Duha na zapadnom dijelu grada Zagreba. U tih proteklih stotinu godina dosta se toga proživjelo i odživjelo i lijepoga i teškoga, ali se nadamo i ustrajni smo i uporni. Da nismo bili, ne bi nas bilo gdje smo sada. Kao što ste i sami rekli kao vidljivi vanjski znak stogodišnje prisutnosti odlučili smo izgraditi orgulje, koje naša crkva, a uskoro se nadamo i bazilika sv. Antuna nema. Pozivam i vaše čitatelje da se odluče darovati po jednu sviralu (ima ih 2707) i tako ugraditi u novi instrument, koji će melodijom slaviti Boga, poticati na pjevanje i tako dodatno povezati Boga i čovjeka.