IZLOŽBA UZ III. SVJETSKI FESTIVAL HRVATSKE KNJIŽEVNOSTI U ZAGREBU

ALBERT KINERT, IVICA ANTOLČIĆ, IVAN VITEZ

Izložba Ilustracije hrvatskih slikara i grafičara – Alberta Kinerta, Ivice Antolčića, Ivana Viteza – u knjigama hrvatskih književnika održana je u Galeriji AZ, u programu III. Svjetskoga festivala hrvatske književnosti, a u suradnji s Nacionalnom i sveučilišnom knjižnicom u Zagrebu. Svjetski festival hrvatske književnosti zahvaljuje na suradnji Grafičkoj zbirci Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu te obiteljima Kinert – Žiljak i Vitez na ustupljenim umjetničkim djelima za ovu izložbu.

 

Knjiga i ilustracija

Knjiga je u mnogočemu duhovno-estetski obrok, prijenosnik spoznaja, znanja i uvida koja posvećuju rast čovjeka u stvaralačkom sazrijevanju protokolizirajući imaginacijsku stvarnost duševnih nagnuća, određujući autorski odnos prema životu, interpretacijom osjećajnih i mentalnih sadržaja koji kulturu ljudsku osmišljavaju i oplemenjuju humanističkim standardima u održanju imanentnih i viših sfera života. Kao taktilni, vizualni i intelektualni entitet, kao rukom razlistavajući temporalni volumen, kao vizualna činjenica i tekstualna elaboracija književnih, umjetničkih, znanstvenih spoznaja u namjeni prirasla svim uzrastima, knjiga je partnerski ugostila primijenjeni likovni produkt – ilustraciju, pa bi se ta likovna provedba mogla sagledati kao linijom i bojom sažeti unos likovnog teksta koje je oblikovala koegzistentna poveznica protočne riječi s likovnim elementima uprizorivosti, što ju inspirativno oblikuje grafičar ili slikar kao svojevrsni estetski akcent oka korespondentan tekstualnim učincima. Međutim, ovaj ritam medijskih eksplikacija dobiva svoju organsku punoću i opravdanost ako je i sama ilustracija likovno vrijedna, a to znači autentični idiom ilustratora. U svojim kapitalnim izvedbama, dakle, ne konkurira tekstu, jer je razvidno da se radi o drugačijim izražajnim sredstvima, ali može biti mentalno-osjetilna sastavnica po kojoj duh riječi i duh likovnog govora zrače moguću estetsku cjelovitost, uvjetovanu stupnjevanjem od literarno slikovitog do osjetilno slikovnog, u domašaju bogatoga registra, što hrani i obogaćuje senzibilitet i samog čitatelja. Književna struktura određuje ne samo tijek umjetničke građe, već tu postoji neka temeljna literarna podloga, doživljajno prozni i lirski savez pretopiv senzibilitetom književnim unutarnjeg i vanjskog pisca, pa se likovni zadatak ilustratora vezuje tekstom kao motivom, poticajem kojim on komponira po osobnoj likovnoj osjetljivosti, odgonetavajući i čineći likovnim elementima vidljive tekstualne punktove koji su prevodivi u gradbenu jasnoću likovnu. Ilustrator zapravo interpretira elementima svoje umjetnosti izabrani motiv te ilustrira po tekstualnom predlošku.

Uočena je činjenica da nakana listanja, izbor knjige određuje nevezanost na izbor, autora i temu, već vezanost za zanimljiv vizualni identitet knjige, tako reći estetski događaj koji je prenosiv doživljajno, a odlučuje naknadno o izboru tekstualnih sadržaja. Naravno, tako se knjige uglavnom ne izabiru, ali se važnost vizualno-ilustrativnog sloja mora uvažavati, jer upravo taj  sloj postaje aktivni sažimateljski akter, stanovita „ugođajna provokacija“, produženi imaginacijski prostor dominirajućeg tekstualnog sloja. Obilježiti Svjetski festival hrvatske književnosti izložbom ilustriranih knjiga i originalnih ilustracija nema druge pretenzije do podsjetiti na neke značajne hrvatske ilustratore koji su se istaknuli umijećem ilustriranja te autorski oblikovali likovne sadržaje inspirirane književnim sadržajima. To su: A. Kinert, I. Antolčić, I. Vitez. Dovršeni su i situirani opusi navedenih autora hrvatske likovne umjetnosti. Neupitne su likovne vrijednosti njihovih ilustracija u knjigama koje se pojavljuju kao adaptirani ili organski produkt prepoznatljive umjetničke orijentacije, što izvire iz njihovih cjelokupnih opusa. Njihova dionica ilustriranja stupanj je visoke kulturne osjetljivosti prema knjizi, stvaralački prijevod iz jednog medija u drugi, uz uvažavanje tekstualnog predloška. Uz respektabilni crtački, grafički i slikarski Kinertov opus, kao i onaj ilustracijski Vitezov, ova su dvojica autora bili i sami posvećeni književnoj riječi, kako poeziji tako i prozi pa su destinirajuća utočišta pokazatelji širine njihove umjetničke svijesti. Ilustracije Kinertove ekspliciraju njegov briljantni crtački nerv maštovitih metamorfoza, ekspresivno figuralnog sadržaja. Tu je i Antolčić zatvorenog duktusa, kompaktnog crteža, rustikalno-poetske raspjevanosti uz etnografske evokacije zbijenih ritmova i akromatskih masa, a onda Vitezov kromatsko plošni i dekorativni kolorizam zasićenih kontrasta s redukcijskim finesama u likovnom prikazu ljudi, životinja i ambijenta.

Tek ostajemo zadivljeni golemim brojem knjiga koje su ilustrirali naši autori te gradili identitet materijalnog i duhovnog prostora knjige u plemenitom zajedništvu riječi, linije i boje.

Danijel ŽABČIĆ

 

Tragom trojice velikana hrvatske ilustracije u NSK

Upotrazi za ilustracijom, savjesni će knjižničar, upoznat s pravilima struke, temeljito prelistati naslove dostupne u izvorima knjižnice.

Pri pretraživanju će, naime, jednaku vrijednost prepoznati u ilustraciji objavljenoj na stranici bogato opremljene slikovnice u boji, otisnute na skupom tisku, kao i u minijaturnu crtežu, objavljenu na rijetkim mjestima opsežna romana na čijim stranicama uglavnom prevladava tekst. Ako autor crteža nije naveden, knjižničar će se potruditi istražiti komu bi on mogao biti atribuiran kako bi bibliografski zapis s podatkom o ilustratorskoj odgovornosti, po značenju usporedivoj s autorskom odrednicom, učinio potpunim.

Susrest će se pritom u literaturi s različitim pristupima ilustraciji. Dok A. Balić-Šimrak i S. Narančić Kovač navode kako kvalitetna ilustracija obogaćuje i djelo i čitatelja te su u slikovnici riječi i slike toliko upućene jedne na druge da ih nije moguće razdvojiti a da ne ‘razorimo’ i samo djelo, usporedo čitamo kako je ilustracija i dalje ostala na svojoj rubnoj poziciji, te posebno malo govori o ilustraciji za djecu, osobitom i složenom umjetničkom izrazu (navod I. Bekića u članku „Pogled na hrvatsku ilustraciju za djecu“).

Valja podcrtati da prvi pokušaj sustavnog praćenja ilustracije započinje retrospektivnom izložbom Ivana Viteza u Galeriji Gradec, jednim od trojice likovnih protagonista ove izložbe. Zajedno s Albertom Kinertom i Ivanom Antolčićem knjižničara-bibliografa stavit će pred odgovorni zadatak u smislu usustavljivanja sveobuhvatna popisa ilustracija. U elektroničkom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pretraživo je 105 djela Alberta Kinerta, 175 Ivana Viteza dok ih s 376 djela premašuje Ivan Antolčić, uzmemo li u obzir da je riječ samo o brojevima gdje su oni pretraživi kao ilustratori, bez kritičke literature o njima.

Brojke same za sebe govore o plodnosti i značaju svestranih likovnjaka, a njihov vrijedan rad, maštovit i ostrašćen, prepoznat je i izvan hrvatskih okvira, pa su njihova djela uvrštena u kataloge svjetskih nacionalnih knjižnica.

Upišemo li u internetsku tražilicu pojam „naj“ slikovnice za djecu, među biranim imenima uvijek ćemo pronaći Kinerta, Viteza, Antolčića ili nerijetko njih trojicu zajedno. Uvršteni su, također, u The International Children’s Digital Library ICDL-u gdje ih je i knjižničarska struka prepoznala kao najkvalitetnije, najčitanije, najpopularnije. Navedeno ne čudi nikoga tko poznaje ilustrativni opis nevjerojatnih umjetnika i njihovu sposobnost uživljavanja i vraćanja u djetinjstvo i dječju priču. Procjena pak ozbiljnije kritičke recepcije moguća je posredstvom literature o njima. O Albertu Kinertu objavljeno je nekoliko likovnih monografija gdje su o njemu pisali Danijel Dragojević, Veljko Krulčić, Tihomir Mraović, Zrinka Jurčić, Iva Körbler. O Ivanu Antolčiću možda je najviše pisao Boris Vrga, bavio se njima i povjesničar Petar Šimunić te, također, Josip Bratulić.

Vitez se pojavljuje u svakom značajnijem katalogu, zborniku, sabranim djelima te tematici povezanoj uz hrvatsku ilustraciju i likovnost.

Valja naglasiti da u prilog činjenici da su još za života prepoznati u svom dugogodišnjem radu kao vrsni umjetnici govore intervjui objavljeni u nekim od najznačajnijih časopisa poput Konture, Godišnjaka za kulturu, umjetnost i društvena pitanja, Republike, Numizmatičkih vijesti, Grafike i drugih.

Posebnu skupinu čine likovne monografije, te katalozi kao pratitelji izložba, potom zbornici i godišnjaci.

Izdvojimo nekoliko, primjera radi – Zagrebačka izložba grafike, Zagrebačka izložba crteža, Hrvatski triennale akvarela, Festival akvarela Hrvatske, Hrvatski biennale ilustracije, Ars Croatica, Biennale suvremene hrvatske grafike, Zilik, Izazov kravate, Zagrebački salon, Katalog hrvatskih ilustracija, Likumove generacije i mnoge druge.

Nadamo se da izložbenim postavom u predvorju Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, u programu Svjetskog festivala hrvatske književnosti, i mi, barem malo, pridonosimo pokušaju praćenja ilustracije te odavanju priznanja njezinom značenju kao i trojici njezinih reprezentativnih predstavnika – Kinerta, Antolčića i Viteza.

Ana Marija TKALČIĆ, dipl. knjižničarka
u Informacijskom centru Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu

 

Ilustracije Ivana Antolčića u Grafičkoj zbirci NSK

Polazeći od teze da iIustracija kao likovni medij pridonosi estetici knjižnog pisanog medija, temeljem proučene građe možemo reći da pojedini autori-ilustratori čitateljima pružaju i autentičan likovni doživljaj pa poneki među njima ostaju zapamćeni generacijama. Ivan Antolčić, završivši Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, život posvećuje umjetničkom stvaralaštvu na zadaćama scenskog kipara Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, a uz slikarstvo i grafički medij posvećuje se i iznimno bogatom ilustratorskom radu.

Ovaj pisani osvrt temelji se na vrijednoj likovnoj građi, ostavštini autora kao dijela fonda Grafičke zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, a čine je: crteži, grafike, grafičke mape, plakati. Autorove umjetnine na papiru obogatile su fond ove danas već stogodišnje Zbirke grafika i crteža najuglednijih likovnih stvaratelja. Posebnost autorove ostavštine čine crteži nastali kao predlošci za ilustracije otiskivani u časopisima, knjigama za djecu i mladež.

Vrijednost Antolčićeva ilustratorskog angažmana koji je trajao punih šezdeset godina prepoznala je struka te autor tijekom života dobiva brojne nagrade među kojima nagradu Grigor Vitez, Ivana Brlić Mažuranić, Vilko Gliha Selan, a 2010. godine ULUPUH-ovu nagradu za životno djelo. Ilustrirati je započeo krajem 60-ih godina za dječji časopis Radost, potom Smib, Modru lastu te brojna druga izdanja za djecu i mlade. Crvenkapica, Palčić Jakoba Grima, Zgode Šegrta Hlapića Ivane Brlić-Mažuranić, Imam rep Kazimira Klarića, Petrica Kerempuh i čarobne kuglice Hrvoja Hitreca samo su neki od nasumce odabranih naslova koje Antolčić ilustrira i pritom postaje dijelom odrastanja brojnih generacija. Veza s dječjim svijetom vidljiva je i kroz realizaciju zastora za Zagrebačko lutkarsko kazalište, čiji se motiv, otisnut na grafici također čuva u Grafičkoj zbirci.

Zanimljivost originalnih skica prepoznaje se i u pojedinim autorovim uputama za tiskare ispisanima na marginama ili poleđini lista. Skica na taj način ostaje sačuvana i kao vrijedan dio procesa nastanka ilustracije, kreativna autorova likovna ideja, kasnije pretočena u finalni proizvod otisnut u knjizi.

Listajući Antologiju dječje hrvatske književnosti (1994.) uz birane pjesme domaćih dječjih pisaca nalazimo niz autorovih ilustracija. Originalne skice-crteži koji se čuvaju u Grafičkoj zbirci nastali su u tehnici tuša, crnom linijom, vođeni sigurnom rukom i vizijom autora. Posebno mjesto među motivima zauzimaju veseli prikazi životinja, kojima je bio okružen u vrijeme djetinjstva provedena na selu, a kasnije često oživljavanima u ilustracijama kojima je posvećen. Na crtežima se uz simpatične prikaze ljudi nižu antropomorfizirani prikazi zečeva, pijetla na krovu, patke sa šeširom, volova, ptica, miševa, mačke s vrčem na glavi ili pak mačke u društvu riba ili koze s lulom. Dio su složenih crno-bijelih ili koloriranih kompozicija koje bude maštu, uvodeći nas u autorov začudan svijet životinja, sela, kuća od pruća, neobičnih predmeta. Slijedom brojnih originalnih kompozicija u ilustracijama kao i grafikama s prikazima životinja Antolčić se ubraja među najznačajnije hrvatske animaliste.

U brojnim publikacijama obrazovnog ili odgojnog karaktera posvećenih djeci i mladima Antolčićeve ilustracije bivaju prepoznate po iznimnoj likovnoj kvaliteti, pobuđujući empatiju, te obogaćujući mlade čitatelje humornim interpretacijama sačuvanima u sjećanju generacija.

Charlotte FRANK,
viša kustosica Grafičke zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu