Mladen Pavković: Prešućeni umjetnici

Ivan Generalić rođen je 21. prosinca 1914. u Hlebinama, a umro u Koprivnici 27. studenoga 1992. Njegovo djelo značajan je doprinos Podravini i hrvatskoj kulturi općenito, no nitko nije toliko marginaliziran i podcjenjivan kao ovaj likovni umjetnik, koji je stekao i svjetsku slavu

Podravina je najpoznatija po slikaru Ivanu Generaliću i „Podravki“, odnosno „Vegeti“. Nu, dok koprivnička prehrambena tvrtka ima svoje mjesto u svijetu i ovome kraju, za Generalića,  jednog od najvećih hrvatskih slikara može se reći da je sve dalje od toga, jer nitko nije toliko marginaliziran i podcjenjivan (čak i na državnoj razini!) kao ovaj likovni umjetnik, koji je stekao i svjetsku slavu.

Rođen je 21. prosinca 1914. u Hlebinama, a umro u Koprivnici 27. studenoga 1992.

Prvi put je izlagao sa skupinom Zemlja 1931. crteže i akvarele koje karakterizira socijalnokritički realizam blizak težnjama  skupine. Poslije je slikao većinom na staklu uljem ili temperom narativne motive iz života na selu, podravske krajolike i drugo. Svjetski je postao poznat početkom pedesetih godina, nakon samostalne izložbe u Parizu. Osnovao je i financirao izgradnju Galerije Hlebine, u kojoj se danas nalazi aneks s oko dvadesetak njegovih kapitalnih djela koje je oporučno ostavio „hrvatskom narodu“. Bila mu je velika   želja  da se baš ta galerija (što bi bio i red!) nazove njegovim imenom, ali to se, na žalost, do danas  nije ostvarilo, iako su njegovo ime i njegova djela u njegovo rodno mjesto godišnje privukli na tisuće posjetitelja. Kapitalna djela koja je ostavio i koja su izložena u sastavu Galerije Hlebine imaju vrijednost kao čitavo ovo selo! Ali, ni u Koprivnici ni u Hlebinama ne žele da se ova galerija nazove njegovim imenom (sic!), ni toliko godina nakon njegove smrti.  U Koprivnici, kao najpoznatijem umjetniku i ličnosti iz ovoga kraja, jedva su mu svojedobno dali ulicu od dvjestotinjak metara, ali u kojoj nije živio gotovo ni jedan stanovnik! I to nije bilo lako ostvariti. Morala se pisati peticija – dajte Generaliću ulicu! (Istina, mnogo kasnije je i jedan seoski trg u Hlebinama nazvan njegovim imenom!) Generalić je još za života rekao „zbogom“ Hlebinama i odselio se u susjedni Sigetec (općina Peteranec), gdje je i na tamošnjem groblju i pokopan. Iako je dugo živio i radio u ovom selu, općina Peteranec, još mu do danas, kao najpoznatijem stanovniku nije dala ulicu ili trg, a po njemu se ne zove ni jedna kulturna ustanova ili škola! U Sigetcu su jedino njemu u čast nazvali Ribolovno društvo! Bio je veliki zaljubljenik u nogomet, čak je jedno vrijeme bio i u vodstvu kluba, kojeg je pomagao na sve načine, ali i oni su ga očito zaboravili i „otpisali“ i nisu mu željeli  postaviti ni spomen-ploču, koja je bila već napravljena. Jedino što podsjeća na ovog velikana  je spomen-ploča na obiteljskoj kući gdje je živio u Sigetcu, a koja je postavljena na moju inicijativu. Danas u toj kući nema baš ništa što podsjeća na Generalića. U ovom selu, u kojem je živio jedan od najpoznatijih Hrvata u svijetu, puno su važniji Dudek i Regica, odnosno tv serija Gruntovčani, koja je jednim manjim dijelom snimana i u ovom kraju, nego svi Generalići zajedno. U Hlebinama je još ostalo nekoliko amaterskih slikara koji ništa drugo ne rade nego i dalje slikaju „kao Generalić“ i sami sebe uzdižu poput „pijevaca“, kako su oni „nasljednici“ Hlebinske slikarske škole (sic!), koja nikada nije ni postojala.

O Ivanu Generaliću uz nekoliko knjiga objavio sam i dva CD-a s nazivom „Tako je govorio Ivan Generalić“. Prvi smo svojedobno predstavili u hlebinskoj Galeriji, ali zanimanje, osobito tamošnjih likovnjaka nije bilo gotovo nikakvo. Kao da nisu željeli čuti što je i kako govorio ovaj veliki, svjetski likovni umjetnik.

Inače, u cijeloj Koprivničko-križevačkoj županiji nema nekog važnijeg spomena na ovog svjetski poznatog likovnog umjetnika, iako svi i te kako dobro znaju za njega i njegovo djelo, ali ne daju mu, unatoč više inicijativa, ni da se po njemu nazove ni neka kulturna ustanova u županiji. Generalić je izričito zahtijevao da se njegove darovane slike iz Galerije Hlebine ne izlažu izvan ovog prostora, ali ni to više ne vrijedi. Počeli su ih izlagati i u čudnim “galerijama”, bez ikakva medijskog odjeka.

Nevjerojatan je odnos Podravaca prema Generaliću, čija djela (ali i drugih majstora naive) neki notorni kustos godinama nije želio izlagati ni u središnjoj koprivničkoj Galeriji.

Ovaj kraj već se, nažalost, odavno „oprostio“ od  velikog umjetnika. Jedno kraće vrijeme je i Muzej Grada Koprivnice imao kao „zaštitni znak“ fotografiju ovog likovnog velikana, ali i to su vrlo brzo odbacili. Još se gore Podravci odnose prema liku i djelu sina Ivana Generalića – Josipu Generaliću (Hlebine, 19. veljače 1935. – Koprivnica, 22. veljače 2004.), također poznatom hrvatskom slikaru. Istina, u njegovu rodnom selu postoji i njegova (privatna) galerija, ali o njoj skrbe samo njegovi najbliži iz obitelji. Jednoj maloj, seoskoj područnoj školi  dali su ime po njemu i to je  manje-više  – sve.

Nu, također treba spomenuti da  su Ivan, a poglavito njegov sin Josip, umnogome pomogli ili, bolje rečeno, da su se na svoj način uključili u stvaranje slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države. Jedan i drugi sudjelovali su i na I. likovnoj koloniji Hrvatske vojske koja je, početkom 1992. održana u organizaciji IPD-e službe slavne 117. Koprivničko-križevačke brigade i kao takva bila je prva ne samo u Hrvatskoj vojsci, već i u Republici Hrvatskoj.

Inače, mene su poglavito veselile izložbe ratnih fotografija, koje sam priređivao diljem Hrvatske, a u kojima su sa mnom sudjelovali i Josip Generalić i Ivan Lacković Croata, koji su također bili i pripadnici ZNG-a.

Evo, tek toliko da se ne zaboravi!