PONEŠTO O FILMU

Najbolji hrvatski ratni film

“Broj 55”
Redatelj: Kristijan Milić
Producent: Stanislav Babić
Scenarist: Ivan Pavličić
Glavne uloge: Goran Bogdan
Glazba: Andrija Milić
Snimatelj: Mirko Pivčević
Montaža: Veljko Segarić
Scenografija: Damir Gabelica
Kostimografija: Vedrana Rapić
Distributer: HRT
Godina izdanja: 2014.
Trajanje: 90 min.
Država: Hrvatska

“Broj 55” je hrvatski ratni akcijski film redatelja Kristijana Milića, snimljen prema istinitom događaju iz 1991., a u javnosti predstavljen i doživljen kao prvi pravi akcijski film o Domovinskom ratu. Prvi je film u predviđenom nizu filmova koji bi prikazivali najvažnije bitke u Domovinskom ratu. Prvo prikazivanje bilo je u Pulskoj areni u sklopu Pulskog filmskog festivala, 20. srpnja 2014. Film je dobio 8 zlatnih arena, uključujući i najvažniju, Veliku zlatnu arenu za najbolji film. Prozvan je najboljim modernim filmom o Domovinskom ratu koji se bavi istinitim događajem.

Radnja filma temelji se na istinitom događaju uoči jeseni 1991. u selu Kusonje, blizu Pakraca. Mala skupina hrvatskih vojnika odlazi u ophodnju improviziranim oklopnim vozilom vlastite izrade. U Kusonjama upadaju u zasjedu, njihovo vozilo je onesposobljeno, a oni su prisiljeni sakriti se u obližnju kuću koja nosi kućni broj 55, po čemu je film dobio naslov. Njihov otpor udruženim snagama pobunjenih Srba, JNA i srpskih specijalaca traje gotovo 24 sata, a usporedno film prati napore njihovih suboraca da ih izvuku iz okruženja.

Najbolji ratni film snimljen u Hrvatskoj. Iako možemo prigovoriti na stereotipne likove hrvatskih branitelja i četnika i čudan dijalog glumaca, film pokazuje događaje tako izvanredno  da gledatelj misli da sudjeluje u toj akciji. Malo ratnih filmova se može time pohvaliti. Razvikani Spielbergov film “Spašavanje Vojnika Ryana” čitav film nema niti jedan takav trenutak. Zanimljivo je da film počinje od kraja.

Četnici ulaze u kuću i čine masakr a vide se iz ptičje perspektive, dakle iz visine što je majstorski potez. Znamo da čine masakr, ali ga ne vidimo, ne znamo tko je stradao, pa tijekom filma strepimo za ukućane pitajući se tko će od njih ostati živ, a tko će stradati. U tom smislu film je unikat jer niti jedan ratni film to nije uspio prikazat osim filma “Bojište”. Film se u prvom redu ne obraća sudionicima Domovinskog rata već gledateljima koji taj rat nisu doživjeli (mlađi naraštaj  i stariji naraštaj) na način da gledajući film dožive Domovinski rat onako kako su ga doživjeli branitelji bar u nekoj mjeri. U tom smislu film je više psihološki horor nego klasični ratni film pošto su scene jezive i snimljene s čudnim kutovima stvarajući strah kod gledatelja u istoj mjeri kao i strah kod likova filma. Režija Kristijana Milića i kamera Mirka Pivčevića realističnih ružnih boja koje simboliziraju rat kao ružan događaj, prikaz zla i patnje su najveća vrijednost filma. Realistična je i sugestivna režija bez uljepšavanja radnje i likova, a akcije scene su neke od najboljih ikad snimljenih – vrlo sugestivne zlokobne atmosfere s likovima koji su uplašeni, svjesni opasnosti i toga da će umrijeti ali ipak traže snagu da se obrane od napada. U  tim trenutcima filma gledatelj osjeća isto što i likovi, uplašen je kao i oni.  Film koji se ne smije propustiti.  Ocjena odličan.

Matija MATEŠ