Bez ijednog disonantnog tona
Koncert u Hrvatskom glazbenom zavodu 7. veljače ponovno je pokazao kako dirigent Miran Vaupotić s Hrvatskim komornim orkestrom radi savjesno i angažirano te ostvaruje zanimljive i vrijedne izvedbe
Hrvatski komorni orkestar koji svojom sezonom u Hrvatskom glazbenom zavodu u Zagrebu privlači ljubitelje klasične glazbe željne repertoara čije su odrednice negdje između komorne glazbe manjih sastava i djela pisanih za velike simfonijske/filharmonijske orkestre, svojim repertoarnim usmjerenjem ima puno opravdanje. A kako uključuje uglavnom mlađe glazbenike koji su diplomirali na Muzičkoj akademiji, vrijedan je poligon i za stjecanje orkestralnih iskustava, te pružanje mogućnosti za nastupe mladim solistima. Koncertom održanim 7. veljače potvrđene su navedene značajke, a dirigent Miran Vaupotić ponovno je pokazao da s Hrvatskim komornim orkestrom radi savjesno i angažirano ostvarujući zanimljive i vrijedne izvedbe. Djela na programu, Konavoska svita Pera Šiše (1956.), Koncert za klarinet, violu i orkestar u e-molu, op. 88 Maxa Brucha (1838.-1920.), Pavana u fis-molu, op. 50 Gabriela Fuaréa (1845.-1924.) i Treća simfonija u D-duru, D 200 Franza Schuberta (1797.-1828.) bila su nedvojbeno dobar odabir kada se slušateljima želi pružiti glazbu s osnovnim predznakom harmonijskoga sklada i melodijske raspjevanosti.