Izdvajamo
PDF Ispis E-mail
Politički kolopleti (Piše: Benjamin Tolić)

Kaljuža

Središnje geslo Plenkovićeve predizborne kampanje bio je usklik: „Vjerodostojno!“. Sjajno pogođeno. Gledali smo i slušali kako pod tim naslovom u blistavoj televizijskoj reklami negdašnji šef izborne kampanje Mate Granića za predsjedničke izbore obećava naciji: „Znanje, iskustvo i radnu energiju posvetit ću boljitku Hrvatske. Ja sam Andrej Plenković i vratit ću vjerodostojnost u Hrvatsku politiku.“

Prije približno dvije godine vratio se iz Bruselja u Zagreb Andrej Plenković – čovjek naočit, urešen svim krjepostima:  naobražen, iskren, pošten. Znalac pet-šest velikih jezika, praktični katolik – reklo bi se: homo sine macula (čovjek bez mrlje) u karijeri. Malo ga je tko u Hrvatskoj tada znao, no prevratnom je brzinom očarao Hrvatsku demokratsku zajednicu (HDZ).
Čime? Neki misle: rečenim krjepostima. Drugi vele: krunom svih krjeposti – hrabrošću.  Hrabrost zrači i iz njegova imena (grč. ἀνδρεία – muževnost, hrabrost), a neobičnu je hrabrost Andrej očitovao kada se na saboru HDZ-a suprotstavio tadašnjemu predsjedniku Tomislavu Karamarku tvrdnjom: „Stranka ne može biti talac jednoga čovjeka.“ Treći u tom čudu vide inozemnu urotu. Zoran je Milanović Plenkovića posprdno nazvao „bruseljskim ćatom“, a Branimir Bunjac „bruseljskim projektom“.
Što je od toga istina? Ne znam. Ali onā mudrost o „jednomu čovjeku“, koju Plenković svojata izmotavajući se pred novinarima, ipak nije njegova. Izrekao ju je u Evanđelju židovski veliki svećenik Kajfa opravdavajući predaju Isusa Krista Rimljanima: „I ne mislite kako je za vas bolje da jedan čovjek umre za narod, nego da sav narod propadne“ (Iv 11,51). Sanaderovi su lovci na generala Antu Gotovinu malo preinačili tu izrjeku, ali sadržaj je ostao isti. Oni su trubili: “Ne može država biti talac jednoga čovjeka.“ Poslije je Plenković, kao što rekoh, vojujući protiv Karamarka, „državu“ zamijenio „strankom“. Izrjeka se očito svidjela i predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović. Ona ju je ponovila očitujući se o odlasku Martine Dalić s dužnosti  Plenkovićeve ministrice gospodarstva. Među HDZ-ovim je demokršćanima, kao što se vidi, i te kako živa baština židovskoga velikog svećenika Kajfe.
No, vratimo se Plenkovićevu došašću. Taj je čovjek sijevnuo kao munja iz Bruselja! Preuzeo je HDZ kao da ga je ta stranka dugo čekala. Naravno, bilo je to zakonito, na demokratskim stranačkim izborima. A izabran je, kažu, i „plebiscitarnije“ nego Karamarko, kojega je HDZ, ako se dobro sjećam, bio prije mjesec-dva potvrdio na dužnosti svoga predsjednika s 80-ak tisuća glasova! Malo zatim slijedio je raspis izvanrednih izbora za [narodne] zastupnike u Hrvatskomu [državnom] saboru. HDZ je pod vodstvom svoga novog predsjednika sam izašao na te izbore te 11. rujna 2016. odnio vrlo uvjerljivu relativnu pobjedu.
Središnje geslo Plenkovićeve predizborne kampanje bio je usklik: „Vjerodostojno!“. Sjajno pogođeno. Gledali smo i slušali kako pod tim naslovom u blistavoj televizijskoj reklami negdašnji šef izborne kampanje Mate Granića za predsjedničke izbore obećava naciji: „Znanje, iskustvo i radnu energiju posvetit ću boljitku Hrvatske. Ja sam Andrej Plenković i vratit ću vjerodostojnost u Hrvatsku politiku.“
I mnogi su povjerovali. Mnogi su mislili: Pa to nam je u politici najprječa potreba! Ja sam međutim slabo vjerovao tomu čovjeku. Zašto? Ne hvalim se svojom nevjerom, ali što jest – jest: nisam ga poznavao, niti sam ga do dana današnjega upoznao. Na samom početku, kada sam ga prvi put vidio, onako „zbigecan“ i zlatoust, nije mi ulijevao povjerenje. Ne znam zašto. Možda stoga što sam slutio da je duhovno blizak Mati Graniću, onomu slavnom ministru vanjskih poslova kojega je hrvatsko pravosuđe „zbog bolesti“ pustilo iz Remetinca i poslije – ne zna se zbog čega – protiv njega obustavilo kazneni progon. A kada sam poslije pročitao raskošni Plenkovićev dužnosnički životopis pod naslovom „O meni“ – na punih 19 kartica! – više mu ništa nisam mogao vjerovati.
Jesam li se prevario? Nisam, puno laže. No lako je moguće da ja ne shvaćam veliku promjenu. Možda je Hrvatska zakoračila u ono što je Ralph Keyes opisao u knjizi Postistinsko doba: nepoštenje i prijevara u suvremenom životu (2004.). „Postistinsko“ (post-truth) ili „postčinjenično“ (post-factual) nije, kako bi se moglo pomisliti, nešto što slijedi nakon istine ili činjenice, nego nešto u čemu nema istine ili činjenice. A što bi onda to moglo biti, neka svatko pokuša sam dokučiti.

 

Your are currently browsing this site with Internet Explorer 6 (IE6).

Your current web browser must be updated to version 7 of Internet Explorer (IE7) to take advantage of all of template's capabilities.

Why should I upgrade to Internet Explorer 7? Microsoft has redesigned Internet Explorer from the ground up, with better security, new capabilities, and a whole new interface. Many changes resulted from the feedback of millions of users who tested prerelease versions of the new browser. The most compelling reason to upgrade is the improved security. The Internet of today is not the Internet of five years ago. There are dangers that simply didn't exist back in 2001, when Internet Explorer 6 was released to the world. Internet Explorer 7 makes surfing the web fundamentally safer by offering greater protection against viruses, spyware, and other online risks.

Get free downloads for Internet Explorer 7, including recommended updates as they become available. To download Internet Explorer 7 in the language of your choice, please visit the Internet Explorer 7 worldwide page.