Zlatna kopačka svih mundiala
Bio sam veliki prijatelj, sve do sada, s najboljim strijelcem, zlatnom kopačkom svih mundiala, Francuzom Just Fontaineom. Koliko samo ispijenih črnjaka, po press-centrima igrališta, na svjetskim prvenstvima. Sve prolazi: Di Stefano, Pele, Maradona, Messi… Justo, pak ne…!
Mundial, svjetski, sikće ko ljutica. Nema se više vremena. Za tri mjeseca – Infantine će oglasiti nogometni koncert, najvišeg reda, otvorenim. A ja nosim, još jednu SP-priču. Veliku ko kuća. Neboder. Nepotresiv. Znaju ga nogometaši. Tko sve, ne. O njemu, malo toga. A, Just Fontaine, bio je mi je veliki prijatelj. S njim, na nekoliko mundiala. U press-centrima, danima ispijali smo kavicu za kavicom. On, i – francuski chardony. A. on i nije, baš, bilo tko. On ima svoju zvijezdu. Ljeta huje, a ona i dalje sja. Blistava. Zlatna. Da, forvard Francuske, na Mundialu 1958. A taj je bio, kak god okreneš, ljepotica, svih, do sada, mundiala. Brazil, prvi, Švedska druga, politički, Savezna republika, još uvijek Fritz Waltera, četvrta, yes, Mister Lineker! I, Francuska – treća! Iznenađenje? Ne! Gali su imali sjajnu momčad. Wisnieski, Piantoni, Kopa, Fontaine i Vicente, napadali su, žestoko. I, iznenadili, ama baš, sve. I dok je poljski rudar, Raymond Kopa mahao dirigentskom palicom, Just Fonataine, Marokanac rodom, kojem je mati Španjolka, pa mu je to i materinski jezik, naš most, do čvrsto pruženih ruku, brinuo se pune mreže. Pescador! Visok, odlučan, hladnokrvan. Čist, na udarcu, ko suza na oku boli. Oportunist – kako bi rekli Talijani. Svaka je prilika, za njega, pola gola! I – više. Napuhao je balon goledaora, do – trinaest! Rekord, svih mundiala. 30: Stabile – 8 , 34: Nejedly (5), 38: Leoniads (8), 50: Ademir (9), 54;Kocsis (11), 58: tu smo dakle: Just FONTAINE, zaslužio je majuskulu od slova: 13. Nitko, toliko do sada. 62: naš Hrvat, Dražan Jerković. Dinamovac. S 4 gola, uz Alberta, Garrinchu, Leonel Sancheza, Vavu i Rusa Ivanova. 1966: Eusebio (9), 70: Gerd Muller – 10; 74: Lato (5), 78: Kempes (6), 82: Rosssi (6), 86 : Lineker (6), 90: Schillaci – 6; 94: Saljenko i Stoičkov (6), 98: Jasno, još jedan Hrvat, sam bez pratnje petorice – Davor Šuker (6); Više, od Ronalda, Brazilca! 2002: Ronaldo, Brazilac (puno) – 8; 2006: Klose 5; 2010: Forlan, Tomas Muller, Sneider i Villa – 5; 2014: James Rodriguez – 6. I onda, pamtim taj Justov smijeh: ha-ha-ha… Takav je. Miran. Sabran. Šansonijer, po faci. Zna reći… oduševiti krug oko sebe. A njih je toliko – Justovih krugova. I ja, ne uzmičem. Imam ga, jednog podneva. Nisam širok. Brz. evolveraški. “Just, hoću tajnu tvoje nedodirljive – trinaestice? Bolje, ko bu te skinul?†Pa, bili smo na ti. Amigosi. Ima tu, u njegovu izrazu, kad me motri, široko otvorenih očiju, za jednu karnevalsku masku. Veli mi: “Oj sim. Ja bum ti rekel, iskreno, odakle tih mojih trinaest ‘svjetskih’ golova.†A, oni, pripadaju rekordu čitavog dvadesetog stoljeća. I, opušta se, u ramenima, uz konjak a la francaise. “Znaš, mislim da sam već zgnječio dosadom svih mojih golova.†Pamtim: protiv Nijemca, onog plavokosog Schnellignera, koliko samo praznine, prostora!