Šteta

Nakon jave polustoljetnog sna „Dinamo“ je u Lisabonu ostao prekratak za novi dvoboj protiv frankfurtskoga „Eintrachta“, u grad banaka na Majni putuje „Benfica“

Nije išlo u lisabonskom četvrtku 14. ožujka. A bilo je blizu.
Uzalud je filozofirati i o čemu nakon „Dinamova“ ispadanja iz osmine finala Europske lige. Amer Gojak je promašio loptu koja je mogla promijeniti završni ishod, ovako on glasi 3:1 za „Benficu“ nakon dvije utakmice.
Nije riječ o upiranju prstom u jednoga igrača, kako je Ćiro Blažević „odstrijelio“ Željka Pakasina jednom davno nakon „Steaue“, već žal što hrvatski prvak nije prošao – a mogao je. Za razliku od hrabrijega gosta Belenensesa u portugalskom prvenstvu, koji je visokim presingom od prve minute pokazao „Benfici“ da želi zabiti pogodak (i odigrao 2:2 nakon smiješnih pogrješaka domaćina), „Dinamo“ je izabrao bunkersku taktiku. Zamalo je uspjelo.
„Benfica“ je do Jonasova pogotka bila napadački jalova, ali i dominantna zbog preranog povlačenja „modrih“. Produžetci su dokrajčili zimsku bajku, i unatoč svim ranijim novinskim naslovima – ipak ništa od proljeća, barem onog kalendarskoga. Ne mijenja dojam, „Dinamo“ Nenada Bjelice vrijedi više od osmine finala, i to nije lažna utjeha gubitnika, već spoznaja da se u jednoj godini, ruskoj i zagrebačkoj, promijenila svijest o dosezima hrvatskoga nogometa. Samo, hrvatska reprezentacija svoje je prilike iskoristila, a „Dinamo“ u dvije uzvratne utakmice protiv „Young Boysa“ i „Benfice“ – nije. Homogenost momčadi dovedena je na visoku razinu, no stare boljke ne nestaju preko noći.
Sudac Denis Aytekin nije mogao zabiti gol umjesto Gojaka, ali jest dosuditi kazneni udarac za „Dinamo“. I to je očekivano, dovoljan je očito bio jedan kazneni udarac u Zagrebu. Da, ne treba se vaditi na sudce, oni su u ključnim trenutcima najčešće na strani – jačega. Dvostruki žuti zbog prigovora, odnosno crveni karton Petru Stojanoviću nije mogao opravdati ni slovenski komentator Aleš Potočnik.
Zbog reprezentativca iz Dežele utakmicu je prenosila nacionalna Slovenska televizija na svom drugom programu, a kako emitira i program HD kvalitete, s razlogom se ponavljaju pitanja – kako susjedne „fantje“ mogu, a Hrvatska ne može na javnoj televiziji osigurati prijenos svojega prvaka u europskim utakmicama. Naravno, nakon gubitka prava na paket Europske lige, pojedinačno kupovanje dvoboja nalikuje na plasman Marina Čilića u finale velikog turnira, kada se za jedan meč plaća cijena – cjelokupnoga turnira. Odavno se nešto „pošemerilo“ u televizijskom kapitalizmu, no „Dinamove“ utakmice barem su u hrvatskim kafićima i domovima produbile društveni život, vratile sjećanje na ljetne dane simbioze sa SP-om u Rusiji.

Tada, prije 240 dana, s predrasudama se promatrala nova momčad u europskim izazovima, rijetki su oni koji su kućni komoditet (ako nemaju „paket aranžman“) žrtvovali odlaskom na stadion i(li) gledanje gostujućih utakmica protiv „Hapoela Be’ er Sheve“ i „Astane“ u pretkolima Lige prvaka. Uvjerljivost i nadahnuta igra u prvoj utakmici protiv švicarskoga prvaka je nagnala na veći posjet u Maksimiru, a s pobjedama nad „Fenerbahčeom“ doma i „Anderlechtom“ u gostima zakotrljala se ljubav na drugi pogled s Bjeličinim trupama.
Unatoč vjerojatnim odlascima Danija Olma i drugih „Dinamo“ će težiti dubokim temeljima koji su donijeli iskorak, imati po dva karakterna igrača za svaku poziciju, bez podcjenjivanja „Rudeša“ i drugih suparnika, svjesnost da samo kolektivna igra (makar i bunker) daju plodove, a individualna majstorija najbolji začin timskom duhu. Bjelica opravdano traži jamstva da će imati s čim, imati s kim.