SVE ZA HRVATSKU

HRVATSKU NI ZAŠTO

Priredila Ankica Tuđman,

VL, Zagreb, 2011.

ČETVRTAK, 22. STUDENOG 1973.
Prije podne kupanje u vodi od 37° C. Neprestano sam plivao i izdržao 40 minuta.
Po ručku, u 13,20 sati podvodna masaža. Popodne opet polusatno plivanje.
Da li je to za zdravlje – zdravo, to ne znam, ali da sam mrtav umoran to je, jamačno, sigurno.
Navečer u sedam nazvao sam doma. Javila se Hani. Zvala me dva puta, poručila da se javim i poslala brzojav, a meni od svega toga ni glasa poručili nisu.
Braco je položio posljednji ispit. Još diplomski pa je i on završio sveučilišno školovanje!
Rješenje još nije stiglo!
Nakon tel. razgovora sam sam tražio brzojav: predan je 21. XI u 14,40 sati, a primljen u Krap. Toplicama 22. XI u 07,42; meni je uručen, na moje traženje 22. XI u 19,05 sati a od Zagreba do Krap. Toplica je 46 km.
Nije ni čudo kad je šef. zgb. PTT Stjepan Jureković, koji je uostalom iz ovih Krap. Toplica.
Za Bracekov ispit častio sam se s bocom piva: košta samo 700 dinara!
Domaće, zagrebačko, a dva decilitra vina 500 din.
Nije ni čudo što nitko ništa ne pije, na stolu samo voda.

PETAK, 23. STUDENOG 1973.
Ujutro mraz i -50 C, po danu sunčano i više od 100 C, a na suncu i znatno više.
Kupanje – masaža – kupanje – i danas još i šetnja do sv. Vida.
Po izlasku s večere lecnuh se kad ugledah dva kršna momka uniformirana kako šeću u foajeu hotela.
Inače svijeta svakvoga.
Šišić – Macan. Neka se gosp. Šišić ne uvrijedi zbog usporedbe. Riječ je samo o mojoj usporedbi njihovih tekstova da bi dokučio (-kao da to ne znam-) zašto je Macan otišao u preradu.
Po uvodnom dijelu “Stari narodi” na hrvatskom tlu, očito nije bilo razloga. TM. piše za školsku djecu i pojednostavljuje do krajnosti. Ali zato je u svom predgovoru dao i te kako razloga. Zaboga on piše: “Naš se narod zove hrvatski narod, naša domovina i država Hrvatska”… jasno da ga iz tog ne može izvući ništa više, što on govori iza toga o SFRJ, o bratskim narodima, itd.
Macan je čini se čitao Ustav i SRH i SFRJ, gdje se u republikama govori kao o državama, ali to nije za mališane…
Što se tiče podrijetla i pradomovine Hrvata, Macan se koristi novijim rezultatima povijesne znanosti, u tome je dalje od Šišića, ali ni on ne preuzima potpuno rezultate D. Mandića i dr. pisaca koji danas već dosta čvrsto brane povijesnu genezu hrv. naroda od dvije tisućite godine prije Krista u predjelima dalekog Irana, preko Azovskog mora (2. i 3. str.) do Velike Hrvatske oko Krakova.
Zanimljivo je da Šidak uopće ne spominje te novije rezultate u svojim inače i posve beznačajnim uglatim zagradama.

SUBOTA, 24. STUDENOG 1973.
Prijepodnevna terapija: kupanje u bazenu u kojem bijaše toliko ljudi kao ni jedan dan dosada (a voda je začudo čista), a onda podvodna masaža, na koju čekah više od pola sata iako je vrijeme određeno na minute…
Em nismo mi Švabe!
U tri odoh autobusom u Zagreb. Dočekala me A. na autobusnom kolodvoru. Doma ništa nova.

NEDJELJA, 25. STUDENOG 1973.
Kod Kole na šahu. Tvrdi da je odluka potpisana.
To mu je javljeno, a to znaju već i drugi.
Bio u petak na domjenku kod Š.
U svom povjerljivom izvještaju Udba cijeni daje 90% inteligencije protivno sadašnjem stanju.
M. reče K. da je Kum već davno prije Karađorđeva, kad je dolazio, tražio moje uhićenje. To znači, da su hegemonistički krugovi neprestano potpirivali vatru da me maknu iz javne djelatnosti zbog osjetljivosti povijesnog područja…
Ništa ne znamo o odlukama Vrhovnog suda za ostale.
Pred dva dana objavili su vijesti o donošenju novog zakona o amnestiji i o prijedlozima republika Predsjedništvu SFRJ o pomilovanju…
Ima tvrdnji da bi se to imalo odnositi i na presude nakon Karađorđeva, a i onih koji misle da ne…
Novinski komentari govore o humanosti društva, njegovoj jakosti, ali gotovo izrijekom da se to ne odnosi na događaje iz 1972. na ovamo jer bi to “uznemirivalo građanstvo”.
Inače amnestija se odnosi i na osobe u inozemstvu…
Svakako, dio “zaslužnih” ljudi bit će obuhvaćen.

PONEDJELJAK, 26. STUDENOG 1973.
Dogovorismo se da me Hani i Braco odvezu autom, da se okupaju u Toplicama i da svrate kod Rudeka i Cene.
Međutim, ujutro je padao snijeg pa odlučih poći autobusom. Braco me odbacio do Črnomerca, a onda se truckah s mojim dragim zagorskim pukom, od kojeg nitko, razumije se, nije znao tko sam.
Ravnatelj bolnice nije danas bio u uredu, ali sam zato u bazenu bio gotovo sam.
Snijeg i susnježica padaju cijeli dan.
Slušam glazbu i bavim se donešenom lektirom. Trebao sam Napoleona već prije čitati.

UTORAK, 27. STUDENOG 1973.
Uobičajena terapija.
Postajem osjetljiv na kupanje, budi se neurodermitis.
Krajolik je pokriven snijegom. Lijepo svježe vrijeme.
Povijesna literatura.

SRIJEDA, 28. STUDENOG 1973.
U Majsecovom uredu susret s njegovom gospođom. Pita me: “Pa Vi ste za vrijeme rata spavali kod nas”? Ne sjećam se, ali evo me i opet, ali samo malo pod drugim uvjetima.

SUBOTA, 1. PROSINCA 1973.
Prođoše praznici Republike.
Tito u Jajcu ističe, ponovno da smo protiv podjele (bilo kakve) na interesne sfere; da je to Jugoslavija odbila još u ratu i danas.
Publika primijetila da je Bakarić bio negdje tek u šestom redu iza Tita, pokraj kojeg sjeđahu Kardelj, Ribičić i Mijalko Todorović (protokolorno).
Vjesnik i Večernji, u prazničnim brojevima – objaviše vijest da je Ivo Frangeš dobio ovogodišnju Herderovu nagradu…
Na putu rehabilitacije…
Još veće iznenađenje da su u Sarajevu, među inima, nagradu ZAVNOH-a BiH dobili i Osman Karabegović i Avdo Humo, koji tamo bijahu očišćeni poslije 21. sjednice.
Popodne ŠŠ na kavi.
Na istu temu dodaje da su u BiH nudili čak i neku dužnost Čedi Kaporu i Edhemu Čami, ali da obojica odbiše.
I jedno veliko iznenađenje: pojavila se mlada gospođica, što još pred dvije i pol godine, kad sam je ja zadnji put vidio, bijaše mala djevojčica, Buca.46
Nosi pozdrave tate i mame. Tata je već mjesec dana doma.
Draga vijest, o dragom Petru. 47
Navečer s Kramerovima kod Erike. Tamo neizbježni Šegvić.
Snijeg pao i u Splitu i u Dubrovniku, i to tako jako kako se ne pamti od 1929.

NEDJELJA, 2. PROSINCA 1973.
Sunčan i hladan dan.
Došao je oko 10,30 sati, bili smo oba uzbuđeni.
Zagrljaj orošen suzama. Pričasmo o ovome i onome. O onome ovdje i tamo.
O Matici. O Krleži. Puno. O onome što je prohujalo, što juri ili visi nad nama i što nas očekuje.
Kakav je zapravo u svojoj duši: više pjesnik ili patnik svog puka!

PONEDJELJAK, 3. PROSINCA 1973.
Povratak u Krapinske Toplice.
Terapije – kupanje i čitanje povijesne lektire. Napisah čestitku Koli za rođendan i imendan, što me podsjeti da je i meni danas imendan.
Nikad nisam doznao i nisam imao od koga kad me je to zanimalo zašto su me krstili po sv. Franji Ksaverskom?
Vrijeme suho i hladno. Oko minus 5° C.

Nastavlja se…