SVE ZA HRVATSKU
HRVATSKU NI ZAŠTO
Priredila Ankica Tuđman,
VL, Zagreb, 2011.
PONEDJELJAK, 10. PROSINCA 1973.
(…) Miko da je na Brijunima rekao u lice Titu da je on odgovoran što hrvatski narod i nakon II SR nije ostvario svoja prava…
Dali mu dva ordena bratstva i jedinstva “zato što su mislili da je uništavao Hrvate”, a on je “obavljao svoju revolucionarnu dužnost” i to imajući šire poglede od njih, i zbog toga ta odlikovanja ne cijeni…
Šibl je bio uzdrman u danima hajke, tako da mu je sam on rekao: ti i ostali postajete nešto što možda i niste htjeli i mislili, pa morate ostati na visini zadaće…
On sam je dao ton sastanku na Gl. odboru saveza boraca, koji je bio nazvan X sjednica SUBNOR-a, tako da se danas i sam čudi kako je tada nadahnuto govorio.
Ima i danas svojih drugova u tom aparatu. Jako dobrih. Ne treba biti isključiv…
Ličnost za roman: Od predratnog revolucionara na sveučilištu, partizana, oznovca, udbovca, likvidatora “križara”, jednog od najodgovornijih šefova u Udbi, do hrvatskog komuniste, koga zanima tko je od optuženih i osuđenih “zaista komunista”, a tko je to bio samo formalno… Ali, koji je i prije nego što je na čisto s Markom Veselicom dao – po vlastitim riječima – 50.000 dinara za njegovu obitelj…
Uživa u tome, da i danas iznosi na simpoziju u Splitu da je na Sutjesci poginulo 56% Hrvata, 18% partizana iz BiH, 11% iz Crne Gore, a samo 3,6% iz Srbije (Vjesnik, 7.12. 1973.)…
Nikad ga nitko, od njegovih drugova, hrvatskih kom. prvaka, nije pitao za neki savjet ili mišljenje o stanju u Udbi ili o kadrovskim pitanjima.
Simptomatično za stanje…
Struje u Zagrebu nije bilo od 15,30 do 17,00 sati.
Noću je padala kiša – od Primorja do Zagorja – pa su akumulaciona jezera nešto punija.
PONEDJELJAK, 10. PROSINCA 1973.
Prije podne kod Ive. Razgovor u vrtu, po sunčanom hladnom vremenu. Pa što sad radiš? Uvijek se u vrtu može nešto raditi kad ne pada kiša ili snijeg?
Miru Rukavinu izbaciše iz SKJ Obrazloženje: zbog neaktivnosti. Prije toga je priupitaše: ima li kakvih problema i poteškoća, da joj pomognu. Valjda je netko ocijenio da bi se moglo igrati na njezinu nacionalnost.
Jasno, bila je na visini. Veli “pa otkud mene jedinu Srpkinju među Rukavinama izbacuju čak prije njih”.
Preko podneva u kupovini božićnih darova (dućani su otvoreni samo jednokratno do četiri sata!) Popodne navratio P.
Treba napisati povijesnu raspravu o suvremenim zbivanjima u najnovijem razdoblju.
Ali i onu, o nama i Europi (ili: u… ) tijekom povijesti.
Zvonarević se sam hvali kako je po ratu vršio likvidaciju “neprijateljskih elemenata” po Zagrebu, a očito smatra da bi to trebalo i sada.
UTORAK, 11. PROSINCA 1973.
Život u ovom mračnom dobu postaje sve mračniji i tegobniji…
Vrativši se ujutro autobusom u Krap. Toplice, morao sam se penjati nekoliko puta pješke na 4-ti kat, zapravo 6-ti kat, jer lift nije radio.
Struje nije bilo gotovo cijeli dan, onda je iznenada banula između 18 i 19 sati, a pojavila se, eto tek sada poslije 21 sata.
Kao jučer u Zagrebu, tako danas ovdje uzalud tražih bilo kakvu svjetiljku. Nema čak ni svijeća…
Vijesti na radiju: ograničenja elektr. struje za industriju oko 30%, a za domaćinstva u pojedinim područjima Hrvatske 50-70%.
Tako je Hrvatska postala najmračnija zemlja ne samo u SFRJ nego valjda u svijetu!
Izostanak kiša svakako je velik razlog, ali kiše ne padaju ni oko Hrvatske pa ipak samo je ovdje tako mračno.
A bijaše, ne tako davno, pred 3-4 desetljeća još, najrazvijenija industrijski i tehnički, od svih jug. zemalja.
Da, zbog tih smo tema gdje jesmo.
Majseca ni danas nisam našao, a kako neće biti ni idućih dana, nazvao sam njegovu gđu da mi ugovori susret s njim.
U sobi je popodne nestalo vode. Mislio sam da je to samo na 4-tom katu; no nije je bilo niti na stolovima za večerom…
Jedva dobih čašu kisele vode. A večerao sam nekakvi jedva probavljivi viršl sa salatom od graha i krumpira…
Ljudi se vuku mračnim stepenicama s komentarima; “Kak v ratu”; “Još i gore”, “samo da ga ipak ne bude”!
Na svu sreću mjesec ipak sija. Prema tome sva svjetla još nisu utrnuta. Ipak ima nade.
Iz elektroprivrede Hrvatske skreću pozornost da će u lijepoj našoj idućih godina biti još i gore.
Osjetan je nedostatak struje i u Sloveniji, a nešto manji i u BiH, ali razumije se, nigdje kao u Hrvatskoj.
SRIJEDA, 12. PROSINCA 1973.
Tonemo sve dublje u mrak.
Predvečer potražih M. u njegovoj novoj kući u Mirnoj ulici.
Sutra će mi napisati potvrdu.
Jednosatni razgovor o zagorskim i hrvatskim prilikama. Koje su jadnije vrag bi ga znao.
Prehlađen sam: pijem Bayerove C-aspirine.
ČETVRTAK, 13. PROSINCA 1973.
Od M. dobih potvrdu.
Zbog prehlade ne idem na kupanje!
U trgovini nisu dobili nikakvih svjetiljki.
Kad sam se popodne vratio kući, K. je javio da je Višnja otišla u ured i doznala da je pošiljka upućena.
PETAK, 14. PROSINCA 1973.
Baš kad sam htio po Braci poslati zahtjev za ponovnu odgodu nastupa kazne, dođe poštar s rješenjem.
Vijeće Vrhovnog suda donijelo je odluku o izvanrednom ublaženju kazne od godinu dana strogog zatvora na devet mjeseci zatvora, još 6. studenog, zbog zdravstvenih razloga.
Sastav vijeća: mr. Franjo Lešić, mr. Jerko Rukavina i Mario Rudan, zapisničar dr. Valentin Vouk.
Prestah biti robijaš!
I to je, znači, napokon gotovo.
Navodno u pravnom postupku ima veliko značenje i ono pretvaranje “strogog” zatvora u običan.
Preostaje mi da dobijem oduzete materijale. U podne odoh po stvari u Toplice.
Popodne u konfekcijskoj prodavaonici u Primorskoj sretoh Danila Pejovića. Nije bio baš na visini trenutka…
Izvršno vijeće Sabora, preko Zjalića, osudilo izjave nekih saveznih funkcionara da SRH nije ulagala u elektroprivredu pa da je zato doživjela katastrofalnu krizu: takve treba pozvati na političku odgovornost jer SRH je ulagala i u TE Tuzla i u Đerdapski sistem…
Kissinger na Srednjem istoku.
Predsjednici europske 9-ce u Bruxellesu o daljoj integraciji Europe.
U Beogradu dan demanti da u Jugoslaviji postoje baze sovjetske vojske.
Tito na Brijunima predsjedavao sastanku na kojemu se pretresao prijedlog ustava SFRJ. Posebno istaknuo ulogu Kardelja.
SUBOTA, 15. PROSINCA 1973.
Vjesnik (XXXIV, 9562, 15.12) javlja o suđenju “petorici nasilnika iz sela Lušćana” zbog okrutnog ubojstva 61-god. Đure Papeša u Banskom Grabovcu, u noći poslije proslave dana ustanka 28. srpnja o. g.
Papež je Hrvat, prvoborac, a to je onaj slučaj što ga ubiše i baciše na želj. tračnice. Sve do suda u javnosti je to prikazano kao osobni obračun, ali na samoj raspravi u Sisku, tužitelj je za trojicu optuženih proširio optužbu na okrutno ubojstvo iz nacionalno-šovinističkih razloga. Optuženi su Đuro Grubješić, Mihajlo Kulović, Nikola Drljan, Stanko Markiš i Ranko Bakrač.
TV Beograd odbacila kritiku SK Vojvodine da je TV serija “Filip na konju” pravljena “s pozicija velikosrpskog nacionalizma”.
SL (Studentski list) br. 12 od 11.12. 1973. donosi razgovor s Jurom Bilićem u kojem je na pitanje kako to da su “studentski lideri na izdržavanju kazne, a neki rukovodioci Matice Hrvatske, tako Franjo Tuđman i Zvonko Komarica na slobodi” odgovorio da se “nije išlo za političkim procesima”, nego da se kazne neposredni izvršioci akcija koji su išli za gen. štrajkom, itd. da su “svi ti akteri uglavnom van slobode, osim jednog ili dva slučaja, i to samo privremeno zbog zdravstvenog stanja”; da za bivše vodstvo SKH nisu htjeli ići dalje od političke odgovornosti i likvidacije maspokreta, ali da će idejna i politička borba trajati “decenijama”.
Da, decenijama, a na slobodi sam samo privremeno!
Nisu loše perspektive.
Neven Šegvić izjavio da Pero Pirker nije umro od raka nego od srčanog udara jer nije mogao podnijeti teret…