PRIBLIŽENA KAMERA
Ova fotografkinja posjeduje izraženo slikarsko osjećanje. Njene fotografije slike su dojmljivih kolorističkih suodnosa, protkane grafičkim strukturama i uvijek odmjerene kompozicije. Kameru je usmjerila krhkosti venućeg cvijeća, no to nisu dopadljiva predočenja, nego zaustavljeni trenutci bioloških mijena, proćućeni otisci protoka života.
Ciklus fotografija Maje Strgar Kurečić, pod naslovom Floating garden, možemo doživjeti kao intimističku zbirku poezije. To su prisni kadrovi ne samo po formatu, nego i po lirskom nastrojenju, po očitom osluškivanju sebe, hvatanju odjeka prizora kojeg otkriva kamera. Ti mali formati otkrivaju bogat svijet mijena, proces odumiranja cvijeća, odnosno metaforički tijek vremena. Zapravo ljepotu tog puta. Približenom kamerom autorica je ušla u začudan svijet lica prolaznosti, strukture živopisnih trenutaka. Njeno traženje titra na granici figuralnog i apstraktnog. Vlati i vlakna grafički su elementi, lišće i latice plohe pretakanja boje. U sretnom trenutku prepoznavanja zaustavlja traganje, fiksira odabrani trenutak.
Svoje modele, biljke, pripremila je za snimanje. Evo što je o tome rekla: Meni to propadanje nije „propadanje“ nego stvaranje novog života. Biljke sam zaledila, ali sam ih najčešće snimala odleđene jer bi tako došla do njihove strukture. Dakle, riječ je o svjesnom procesu, o postupnom putu do djela. Taj razumski postupak nimalo ne suši svježinu doživljaja. Naslov izložbe je Floating garden. Naime, autorica je smrznute biljke u jednom trenutku stavila u lonac vode i počela otkrivati začudne efekte. Nastavila je s tom igrom i, kako je u predgovoru izložbe zabilježila Iva Prosoli, od poriva je postala igra, od igre fotografija. Pa možemo reći, razgledavajući izložbu, da ova vrtlarica pomno obrađuje svoj plutajući vrt, ponesena vlatima trave. Dakako, ta znatiželja nije slučajna, posljedak je stvaralačke znatiželje, zadiranje pod površinu, prkos previdu. Tako primjerice vidimo, na zamućenoj pozadini snop pruća, postavljen dijagonalno, te na njemu ljubičast cvijet, s nekoliko otpalih latica. Krhkost venućeg cvijeća ovdje nisu dopadljiva predočenja, nego zaustavljeni trenutci bioloških mijena, proćućeni otisci protoka života.
Ova fotografkinja posjeduje izraženo slikarsko osjećanje. Njene fotografije slike su dojmljivih kolorističkih suodnosa, prostori u kojima se na neutralnoj pozadini, s često mrljastim zapusima, ističe rumenilo (u rasponu od crvenog do ljubičastog te smeđeg) u prvom planu, slike razložnih naglasaka,te protkane grafičkim strukturama i sve u svemu uvijek odmjerene kompozicije. U predgovoru kataloga Iva Prosoli, pišući o seriji Floating garden navodi da je veliki hrvatski avangardist Antun Motika između dva komada stakla stješnjavao dijelove biljaka i druge materijale, koristio svjetlo projekcije i dobio kompozicije koje nemalo nalikuju onima s ove izložbe. To je dobra i točna poveznica.
Radovi ove izložbe u Galeriji Kranjčar ujednačene su kvalitete. Ipak, radije nego li one koje mame glasan uzdah, očitavao sam one skromnije pojavnosti, osluškujući njihov šapat. Izložba je pod zajedničkim naslovom Floating garden, no bez pojedinačnih naslova. Stoga ću, primjera radi, opisati rad pred kojim sam se najduže zadržao. Dakle, riječ je o lišću kojega su plohe prozirne a oblici zadržani samo rubnim crtežom. Sve je uglavnom u sivome tonu, tek na jednom listu nekoliko izrazitih je smeđih mrlja, posljednji trag života, ostatak bez sutrašnjice. Primaknuta apstrakciji, ta likovna priča grafičkog predznaka posljedak je tankoćutne doživljajnosti.
U Zagrebu je upravo po završetku izložbe Floating garden Maje Strgar Kurečić otvorena izložba također s temom biljaka (rekli bismo primjereno proljeću). U Galeriji Račić otvorena je izložba Igora Eškinje pod naslovom Sanjaju li biljke sutrašnjicu? Tu su biljke potpuno drugačije shvaćene. Riječ je o znatno uvećanim zidnim tapetama s motivom biljaka. Ne ulazeći ovdje u koncepciju tog postava, još manje tražeći sličnost izraza, želim naglasiti da promjena dimenzije, priklon intimnom ili pak monumentalnom formatu, otklon od mjerila na koje smo navikli, otvara vrata zasebnom izrazu.
Fotografije Maje Strgar Kurečić su, uz ostalo, vrsne tehničke izvedbe. Posljedak je to njene uvjerljive profesionalne biografije. Podsjetimo, tek s nekoliko osnovnih biografskih podataka. Diplomirala je 1996. na Grafičkom fakultetu Sveučilište u Zagrebu, gdje je i doktorirala 2007. Članica je Fotografske sekcije ULUPUH-a. Održala je deset samostalnih izložbi te sudjelovala na više od pedeset selektiranih skupnih izložbi. Često je izlagala u inozemstvu. Dobitnica je više nagrada i priznanja. Predaje kao izvanredna profesorica na Grafičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Guido QUIEN