Povjesničarima umjetnosti, arheolozima, povjesničarima, medijima
Ovih smo dana imali priliku pročitati članak o novom svojatanju povijesne i crkvene baštine. Naime, Srpska pravoslavna crkva na dubrovačkom jugu na internetskim (Google) stranicama uključuje u najbliže pravoslavne bogomolje i crkvicu Svetog Mihajla na istoimenom brdašcu kod Stona, koju većina povjesničara umjetnosti datira u 10. st. ili ranije, no dio njih i u 11.-12. st.
Određivanje vremena podizanja ove crkvice još uvijek je sporno. Frano Radić ju je u svoje vrijeme datirao u 8./9. stoljeće. Kasnije je prevladalo mišljenje Ljube Karamana, koji je na osnovi stilskih osobina pleterne plastike i fresaka, te uvjerenja da okrunjeni lik predstavlja kao njezina utemeljitelja dukljanskog kralja Mihajla, crkvicu datirao u 11. -12. stoljeće. To mišljenje je još više učvršćeno kad je u ruševinama srušene barokne crkvice ispred crkvice sv. Mihajla na jednom grobu nađena kamena ploča s latinskim natpisom i imenom Michaelus, koje se dovodi u vezu s dukljanskim kraljem Mihajlom. Epigrafska analiza ovog kao i fragmenata jednog drugog natpisa pokolebala je ovo mišljenje, pa su se neki vratili starom datiranju crkvice u 8. – 9. stoljeće. Izneseno je i mišljenje da se ime Michaelus na ploči uopće ne odnosi na vladara nego na Mihaela Arkanđela, koji se često piše bez atributa sanctus, te da je to nadgrobni natpis jednog stonskog biskupa iz 9.- 10. stoljeća pa prema tome nema nikakve veze s vremenom gradnje crkvice.
Marko Vego je iznio pretpostavku da je i prije izgradnje ove sačuvane crkve sv. Mihajla na ovom istom mjestu bila jedna ranija crkva posvećena istom svecu. Cvito Fisković sa svoje strane napominje daje u karolinško doba građenje crkava posvećenih Mihajlu Arkanđelu na visovima i okruženim tvrđavama, kao što je slučaj i s našom crkvicom, predstavljalo simbol pobjede i snage povezan s vladarevom osobom, te na osnovi toga zaključuje da s te strane crkvica sv. Mihajla kod Stona za nas ima i nacionalno značenje, jer svjedoči «našu samostalnost i svijest o državnosti na Jadranu». Ako je ova ili neka još ranija crkvica sv. Mihajla kojoj je pripadao dio pleterne ornamentike uzidan u sadašnju crkvicu i nađen oko nje, podignuta već u 8. ili 9. stoljeću, kao što neki misle, tada je njezino nacionalno značenje još veće.
Struka će i dalje istraživati, no većina ih Crkvu smatra preromaničkom, s ranoromaničkim freskama u unutrašnjosti, dok se njezino graditeljstvo smatra, npr. u istraživanjima Tomislava Marasovića: „regionalnim južnodalmatinskim kupolnim tipom u arhitekturi ranog srednjeg vijeka“.
Na koji način se sva ta istraživanja mogu povezati s pravoslavnim bogomoljama, nikome nije jasno???