(Podbablje, 29. rujna 1939. – Zagreb, 6. veljače 2022.)
Dana 30. siječnja preminuo je profesor emeritus Sveučilišta u Zagrebu, prvi ministar vanjskih poslova Republike Hrvatske, predsjednik Hrvatskoga nacionalnog etičkog sudišta i počasni predsjednik Hrvatskog žrtvoslovnog društva
Preminuo je Ivan Gabelica, hrvatski odvjetnik, političar i publicist.
Gimnaziju je završio 1962. u Ljubuškom a studij prava 1968. u Zagrebu. Nakon studija odvjetnički je vježbenik 1969.–73., pravnik u više poduzeća 1973.–80. i poslije do 1995. odvjetnik. Kao hrvatski nacionalist uhićivan, suđen (robijao u logoru na otoku Svetom Grguru 1959.–61. i u Staroj Gradiški 1966), otpuštan s posla. U političkim procesima branio optužene Hrvate (M. Veselica, M. Sušac, M. Sunić, N. Serdarušić, F. Begić). U političkom životu djeluje od 1989. kada je nastupio na tribini Inicijativnog odbora HDZ (28. II). Potom je na listi Hrvatske demokratske stranke bio izabran u Hrvatski sabor, 1994. utemeljio Hrvatsku čistu stranku prava, kojoj je postao prvim predsjednikom, pridružio se Hrvatskoj stranci prava (A. Đapića) i na njezinoj listi 1995. bio izabran u Zastupnički dom Sabora te 1996. ponovno došao na čelo Hrvatske čiste stranke prava. Surađivao u Maruliću (1989), edicijama U Bleiburgu iskra (Zagreb, 1993,), 50 godina Bleiburga (Zagreb, 1995,) i Nad Velebitom sviće…. Zbornik o Mili Budaku (Zagreb, 1995,). God. 1991. priredio pretisak publikacije Odmetnička zvjerstva i pustošenja u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj u prvim mjesecima života hrvatske narodne države (Zagreb, 1943,). U novinama se javljao uglavnom polemičkim člancima. (M. Švab, HBL)
Bio je sudionik prekida hrvatske šutnje 28. veljače 1989. u Društvu hrvatskih književnika.
U knjizi Izlazak iz hrvatske šutnje 28. veljače 1989.-1999. (HKZ-Hrvatsko slovo, Zagreb, 1999.) objavljen je njegov osvrt na taj događaj (donosimo ulomak).
‘Jugoslavija je bila tamnica hrvatskog naroda. Komunistička je Jugoslavija to bila u još većoj mjeri nego monarhistička. Velikosrpski sadržaj u boljševičkomu obliku ugušio je svaku slobodnu riječ u Hrvatskoj i onemogućio je svako isticanje prirodnih težnji hrvatskoga naroda. A prirodna je težnja svakoga pa i hrvatskoga naroda da živi u vlastitoj, posve nezavisnoj državi i da tako bude priznat i ravnopravan čimbenik u međunarodnoj zajednici naroda. Zato je svako jugoslavenstvo, pa i ono najidealnije zamišljeno, patološka i protuprirodna pojava, jer niječe ovu prirodnu težnju hrvatskoga naroda za isticanjem vlastitoga subjektiviteta.
U obrani svojih prava i sloboda hrvatski je narod kroz povijest podnosio goleme žrtve. U toj borbi imao je uspjeha i neuspjeha i više ili manje slavnih dana. Ali u svakomu slučaju 28. veljače 1989. spada među značajnije nadnevke u isticanju slobodarskih težnji hrvatskoga naroda. Tada je u Zagrebu, na Jelačićevu trgu, u prostorijama Društva hrvatskih književnika održana prva javna tribina Inicijativnoga kruga Hrvatske demokratske zajednice, na kojoj je prvi put nakon svibanjske katastrofe 1945. javno iznesen hrvatski nacionalni program, u kojemu su bitne točke neograničeni državni suverenitet, dakle državna nezavisnot, i rušenje boljševizma, dakle ostvarenje prava i sloboda čovjeka i pune demokratizacije društva. Možda u istupanju pojedinih govornika na tomu skupu ovi ciljevi nisu uvijek bili jasno i odlučno istaknuti, ali je nedvojbeno da su ti ciljevi bili smisao svih izrečenih govora. Naime, ova je tiribina održana u vrijeme još uvijek snažne srbokomunističke diktature. To potvrđuje i činjenica, da je Gradski komitet Saveza komunista u Zagrebu nakon održane tribine raspravljao, hoće li se pokretati kazneni postupak i zatvarati pojedini sudionici tribine.
Zato je svaki govornik bio svjestan pogibelji koja mu prijeti pa je svoj govor i prilagođavao takvim okolnostima. U govoru je trebalo istaknuti istinske težnje hrvatskoga naroda, ali ponekada i na kamufliran način, kako se neprijatelju ne bi dala mogućnost, da primijeni otvorenu represiju i da u začetku uguši ovaj osloboditeljski proces. Jedni su u tomu više, a drugi manje uspjeli. Između ovih datosti lomio sam se i sam. U ovomu svjetlu treba promatrati izrečene govore, pa i moj govor. (hs)
Oprostio se od Ivana Gabelice i general Željko Glasnović na svojem facebook profilu:
Odlaze najbolji među nama. Nedostajat će nam veliki čovjek Ivan Gabelica koji je bio istinski pravaš, veliki domoljub, intelektualac i politički zatvorenik. Proganjan i zatvaran od strane komunističkog režima koji je njegovu hrvatsku misao neprestano pokušavao zatomiti. Čovjek koji je cijeli svoj život posvetio borbi za neovisnu i slobodnu Hrvatsku, bio je veći povjesničar od svih jugoslavenskih ‘istoričara’ koji pate od neurosifilisa.
Neka mu je laka Hrvatska zemlja koju je neizmjerno volio. Počivao u miru Božjem.