Zahtjevne zborske skladbe
Na naslovnici programske knjižice ciklusa „Sfumato“ Zbora Hrvatske radio-televizije piše „HRT GLAZBA te vodi u drugi svijet“. Svaki koncert programski je jedinstven u odnosu na odabrane skladbe sličnih stilskih odrednica ili iz opusa jednoga skladatelja. Peti koncert ciklusa Sfumato, priređen u utorak, 9. veljače 2016. u Muzeju Mimara, pobudio je zanimanje pretplatnika i svih onih koji redovito prate glazbena događanja odvevši ih doista u jedan drugi glazbeni svijet. Predstavljanjem dvaju vrijednih zborskih djela iz opusa Borisa Papandopula obilježena je 110-a obljetnica njegova rođenja. Tijekom ove godine učinit će to sigurno i drugi hrvatski glazbenici pronalazeći u velikoj Papandopulovoj glazbenoj ostavštini od ranije poznate i rjeđe izvođene ili publici potpuno nepoznate skladbe.
U nizu hrvatskih skladatelja 20. stoljeća Papandopulo je ostao zabilježen kao tvorac jednog od najbogatijih i po glazbenim vrstama najraznolikijih opusa. Stvarao je lakoćom, invencijom i velikim znanjem unatoč brojnim svakodnevnim obvezama i jedan je od prvih diplomanata Blagoja Berse na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Na početku karijere našao se na mjestu zborovođe zagrebačkoga Hrvatskog pjevačkog društva „Kolo“ za koji se u proljeće 1932. prihvatio „uglazbljivanja stihova iz zbirke Narodnih pjesama koje je sakupio Vuk Stefanović Karadžić“. Tako su nastale „Dodolice, pučki obred za sopran, djevojački zbor i klavir“, op. 27 koje su sljedeće godine u Ljubljani praizveli Zbor slovenskih učiteljica, Boris Papandopulo za klavirom, njegova majka Maja Strozzi-Pečić (sopran) i Srečko Kumer (raniji dirigent „Kola“).