Uskrsnuli na filmu
Ako je Kristov život, nauk i smrt „najveća priča koja je ikada na svijetu ispričana“, onda je Uskrsnuće – taj zapravo pravi smisao kršćanstva – središnji događaj, jedino izdignuće iznad svega ljudskog što se na svijetu dogodilo. Evo kako je to predstavljeno na jednom nedavno snimljenu i prikaznu filmu
Podosta filmova bavi se Kristovim ovozemaljskim životom, naučavanjem, Mukom i otkupiteljstvom, uglavnom prema Evanđeljima, naravno što je sasvim razumljivo i dobro s kojim jačim elementima spektakularnosti i vizualnim efektima, čvršće ili labavije povezanim s izvješćima četiriju evanđelista. Tu se Kristovo Uskrsnuće redovito prikaže – ako se uopće “uklopi u temu” – onako usputno. No film Uskrsnuli priča je upravo o Uskrsnulom Kristu (kojega glumi Cliff Curtis), i to najprije kao potraga za “ukradenim mrtvim tijelom”, a kasnije u potrazi za Kristom skupa s Kristom. Film u produkciji “Affirm Films” u režiji Kevina Reynoldsa, srećom veoma je udaljen od onoga što kritičari ponekad znadu nazivati (ne bez malicioznosti) “Evanđeljem po Hollywoodu”.
Iskusni rimski tribun Klavije (uloga: Joseph Fiennes) nakon uspjeliih ratnih okršaja zadužen je za objašnjenje “krađe” Kristova tijela iz groba, bolje rečeno za hitan pronalazak “ukradenog tijela”. Zašto hitan? Pa Pilat (glumi Peter Firth) očekuje dolazak u Judeju vrhovnika Tiberija, tj. “božanstva”, komu je sve podređeno. Kaifa (Stephen Greif) ne želi nikakav “skandal”, tražio je da se grobni kamen potvrdi državnim pečatom, u tom je i uspio, ali tijela nema što ga više traže. A Klavije je zaista – reklo bi se današnjim žargonom – izvrstan “istražitelj”: najprije saslušava jednog stražara, koji se skupa s drugim čuvarog groba tako opio i zaspao da je gotovo i njih dvojicu rimskih čuvara trebalo čuvati. On ne zna ništa pa kao da ga se ništa i ne tiče. Tek će kasnije drugi stražar, ojađen i odan piću u gostinjcu izgovoriti ponešto od onog začudnog što je vidio, ali lucidni tribun ništa od tog ne vjeruje. Ne zaboravimo da je to vrijeme rimske religiozne malaksalosti. Poncije Pilat podrđenom tribunu već na početku filma govori da nije bilo nikakvih razloga za osudu tog Nazarećanina, no film nije o tomu. Sasvim je to usputno priopćenje, naravno, jer i ta je osuda, kao što su osude redovito, čisto stvar dogovora.
No na Golgoti se – gotovo neopazice – moćni tribun susreće s pogledom Krista s Križa, za koji će se kasnije pokazati kako je taj usputni detalj neobično važan.
Gdje naći početak «istrage»? Kako do Kristovih učenika, koji su «ukrali tijelo» svog mučenog i razapetog, zatim u novi grob položenog Učitelja?