Treba potaknuti temeljita istraživanja o jasenovačkim logorima
Stipo Pilić profesor je povijesti u Osnovnoj školi kralja Tomislava u Zagrebu i znanstvenik. U znanstvenom radu bavi se proučavanjem poslijeratnog logora Jasenovac. Član je Upravnog odbora Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac.
Što vas je potaknulo na istraživanje poslijeratnog logora Jasenovac?
– Na „povratak“ povijesnim istraživanjima i povijesti najzaslužniji su kod mene neprijatelji Republike Hrvatske, Domovinskog obrambenog rata i Oluje. Ako mislite da su to „neki tamo“ iz Srbije ili ne daj Bože iz nekog dijela Bosne i Hercegovine, varate se. To su mladi i nadobudni Hrvati iz Republike Hrvatske koji su, čini mi se u udžbeniku iz povijesti iz 2005. napisali kako su hrvatske vojne i redarstvene snage poslije oslobodilačke akcije Oluja likvidirale „sve preostalo srpsko civilno stanovništvo“. Taj je udžbenik te godine bio i najprodavaniji u Hrvatskoj, a tome je svakako doprinijela i haranga na najviše zapovjednike te iznimne vojne akcije, posljedica čega su bila: „identifikacije, lokacije, uhićenja i transferiranja“ vojskovođa oslobođenja okupirane Hrvatske. Nisu tu knjigu napisali nikakvi Srbi, niti je napisana u Srbiji. Napisali su je Hrvati i u Hrvatskoj, a odobrilo je i financiralo Ministarstvo znanosti, prosvjete, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske, države koju su ti ljudi oslobađali. To me, kao sudionika Oluje, probudilo iz sna i isprovociralo da imam i trebam nešto reći i o toj akciji, ratu, takvim povjesničarima i njihovim istraživanjima. Izgleda nisam bio jedini koji se sučelio s tim interpretacijama, uslijedio je niz kritika, pa su autori već u prvom sljedećem izdanju mijenjali tekst i teze, ali nanesena šteta je ostala. I korist, jer je barem mene pozvala i prozvala da se upustim u avanturu povijesnih istraživanja. Prvo sam se počeo baviti Domovinskim ratom, a potom i temama iz Drugoga svjetskog rata i poraća. Postupno sam se uključio u projekte koji su se odnosili na to vrijeme i zbivanja toga doba. Oko 2008. Hrvatski državni arhiv je dobio od Državnog odvjetništva Republike Hrvatske projekt istraživanja „ratnih zločina i zločina počinjenih neposredno poslije Drugoga svjetskog rata“ za što je trebalo prikupiti što više dokumenata i na osnovi njih izraditi potrebne elaborate za suđenja počiniteljima tih zločina. Za to sam posebno zahvalan i tadašnjem ravnatelju Hrvatskoga državnog arhiva dr. sc. Stjepanu Ćosiću, jer je imao povjerenja u potpuno nepoznate ljude i njihov rad. I ne samo to. U jednoj od klauzula ugovora posebno je istaknuto da u svim svojim budućim istraživanjima imamo pravo i možemo slobodno koristiti dokumente koje pri tome istraživanju pronađemo.
Tema o poslijeratnom logoru Jasenovac dio je teme Križnog puta i života u poslijeratnom razdoblju u tadašnjoj državi – Jugoslaviji. O samom Križnom putu nešto se i pisalo i još se piše, ali o poslijeratnim logorima jako malo. Poseban izazov je bio pronaći dokumente koji bi govorili o poslijeratnom logoru u Jasenovcu, jer njih do tada nije bilo. Pronalazak dokumenta koji govori o podjeli cigle u Logoru III-C u fondu Narodnog odbora kotara Novska u Sisku bio je ključan. On nas je vodio i davao daljnje smjernice u istraživanju. Jedna od ideja bila je da se dva-tri tek pronađena dokumenta objave već te, 2009. godine. Ipak smo odlučili pričekati i nastavili „potragu“ za novim dokumentima do 2011., i potom 2013. kada je rad predan uredništvu časopisa Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU Zadru, a potom u rujnu te godine i prihvaćen. Zbog dorađivanja, dopuna i ispravaka rad je ipak čekao 2014. kada je i objavljen