Šport – Piše: Zvonimir Magdić

Hrvati, naprijed

Šesti je nastup u Ligi prvaka zagrebačkog Dinama. Sadašnjem šefu, Zlatku Krajnčaru, ovo je drugi pothvat. U prvom, nadigrao je škotski Celtic, velebnom, pobjedom u Maksimiru 3:0, a sada u Salzburgu, zakucali su za briljantnu 2:1 pobjedu

Pokrio je silnom elegancijom, mladošću, facom, figurom, I osmijehom kojeg ne skida ni u snu, Nyonsku koncertnu dvoranu, pri izboru najboljeg Europljanina za šesnaestu, a to je, jasno, on: Christiano Ronaldo. S Portugalom prvak Europe, s Realom, klupski prvak Kontinenta, nadigravši u završnici visokih ocjena i Balea i Griezmanna. Kanta čudnih oblika, ali pobjednika. U toj sjenovitosti, u prethodnici, ove parade, izvučeni su parovi Lige prvaka. Bili smo, svi u horvatskoj domaji, atentni. Kako bi rekli naši, pri morju. Jer u masi onih tanjura, punih bijelo-crnih kuglica, s cedulkama sudionika, koje su neki od prozvanih, bivših asova, jedva otpirali, jedna od tih “potova”, bila je naša: četvrtica. U njoj je bio među osam i maksimirski Dinamo. I odmah, šok! Šaka. U čelo. Pisalo je: GNK Dinamo. Uz punu tajnovitost. Dinamo, koji, odakle, kakav. GNK Dinamo! Naš. Nije označen sa Zagreb, s – Hrvatska. Dinamo….! Ima li tu nekih primjedbi. I, pitanja. Zašto ne Prvi Hrvatski Građanski športski klub. Ili, bar:Dinamo Zagreb. Kao, Dinamo Kijiv. GNK Dinamo – ne znači ništa. Svijetu, mislim. To je tamna strana ovog hrvatskog nogometnog mjeseca, koji ima oblik lopte. Naš dečec,a kaj drugo. Ždrijeb i bez Hajduka i Lokomotive. I Rijeke. A onda, ona druga, dobra vijest. Iz maksimirskih šuma: Dinamo gradi svoj stadion. Za 25 tisuća ljudi. Kolosalno. Ako Rijeka ima dva igrališta, zašto ih ne bi mogao imati i Dinamo! I, ona, ekstra. Za blagajnu modrog kluba: Uefa je “caltala” za završnicu Lige prvaka, osam miljunčekov eura. Transfer Pjace u Juventus, težak je dvadeset i nešto milijuna! Love do krova. A Napoli, za koji je igrao i “mali zeleni”, Maradona, cvili i hoće Dinamova Varaždinca Roga, pa, za petnaestak. I, ode – mali! A ona najveća, puna modrine, iako nismo baš na moru. Do Krka, samo jedan sat i nešto! Šesti je nastup u Ligi prvaka zagrebačkih Dinamovaca. Sadašnjem šefu, Zlatku Krajnčaru, za prijatelje i tolike, Cici, ovo je drugi pothvat. U prvom, nadigrao je škotski Celtic, velebnom, 3:0, pobjedom u Maksimiru, a sada, u Salzburgu, u samoj završnici utakmice, po nekima “smećem”, Fernandeza iz Čilea i Soudanija iz Alžira, zakucali su za briljantnu 2:1 pobjedu.
U Nyonu, scenarij i nije baš ljupka osmijeha. Naprotiv: mrk! Protivnici, imenom, nisu laki. Znaju se: s dalekovidničkih zaslona i bez njih: Juventus, Sevilla i Lyon! A kaj se više pimplati: gadno. Po debeloj lisnici, jasno karte su na stolu, u korist Juventina. S našim Pjacom. Vidio sam u subotu uvečer, malog u tri minutnom prikazanju (Allegri, Allegri, koja te je majka rodila!…) same završnice! I odmah, potez, koji nije odigran, do tada, na utakmici s Lazijom u Rimu, onaj dribling koji je čista varka. Izlaz iz lijevog grifa, naglo udesno, i prilika za bombu. I, pala je. Na sreću domaćina, točno u ruku vrataru. Olimpico je dignut na noge. Vitak, visok, Hrvatina dušom i tijelom. Znalac. I, gle, bit će ga u Zagrebu, protiv Dinama. Otišao je i eto, začas, dolazi. Na drugoj strani. Nadam se, bez tih njegovih trikova, koji mu cure iz čela.

Pročitaj više