Šport – Piše: Zvonimir Magdić

Requiem za dečeca iz Kranjčevićeve

Preminuo je Željko Smolek, nekadašnji Zagrebov krilni napadač

Koja je razlika između Čačića i Smoleka? Čačić je “polumrtav”, 1:1 s Turcima, uz prazni Maksimir, bez gledatelja, bez huka, za Vatrene, i nije baš neki  podvig. Loš dan? Možda. Neraspoložba, tolikih.Istina.Opet su zvijezde broj jedan bile, jutarnjica, kroz sumaglicu, prigušena sjaja. Nije bio na velikim potezima ni realovac Modrić ni barcelonac Rakitić. Čekalo se, ali se nije dočekalo. Iako, pardon, obojica su zaslužni za naših – jedan. Kako? Modrić se, napokon, osmjelio, uletio u kazneni prostor, od kojeg, inače,  kida ko’ vrag od tamjana, i izborio –  kosidbu. Elver. Izvoditelj je  Ivan Rakitić. Priseban. Hrvatski gol! I, tu je veliki zastor, pao. Uz tresak. Jer, sve,  prije toga i poslije toga, unatoč četiri gol-štange, baš i nije malo, ostalo je poput šarenih balona, visjeti u zraku. Nije to bila ni ne sjena nekih naših proljetnih igara. Nije našao svoj potez, unatoč nekoliko navlačenja ni Juventusov Pjaca, Badelju je, često, nedostajalo zadnje točnosti. Rekli bi stari purgerski kibici s igrališta Građanskog: “Di su ti naočale”! Nije bilo, ama baš nikako, ni Perišića. Nije, niti jednom zapucao, kako treba. Mandžukić je kružio ulicama grada, tražeći zraka. Nitko mu ga nije dao. U visokim loptama. Borba bez pobjednika. Pretiha su bila proigravanja srednjeg reda. A braniči, sa strane premalo su se brinuli,a još manje, stizali do svog napada. Nisu mu bili podrška. Vrsaljko netočan, Strinić, opasan, po vlastitu momčad. Čorluka i Vida, često su se sudarali u lovu na nabačene lopte, u turskom kaznenjaku. Objektivno, Turci su dali više od očekivanog. I, ponudili jednog talentiranog, još dječaka, Mora. Mi, takvog, nismo imali. Ne, jučer, u Fifinoj kazni koju treba odmah ukinuti. Ne kaznu, zakon o kažnjavanju gledališta. To je opreka čistom prirodnom pravu o gledanju utakmica, uživo. Turci su, bar malo – omekšali – takvu odredbu. U njihovim ligaškim utakmicama, ako je na snazi zabrana gledališta, odbijeni mogu biti samo muževi. Djeca i žene imaju ulaznicu! Bar, nekaj. Opravdana je žal, ispod velikih očiju, kapetana  Modrića: “Falilo nam je to, urlanje. Pljesak. Čak, i zvidžuk. Ovako, tiha meša. Trening.” Bio je to jedan loš “vatreni” dan. Nije išlo. I – basta. Koliko pamtim, obično su nam ti početci, nekak’ šlampavi. No, ni naši konkurenti, nisu bili bolji. Tri utakmice, triput, jedan naprama  jedan. Ne više. I Finci i Kosovari i Ukrajinci. Zapažen je prvi bod za Kosovo. Prvi, u povijesti igranja za jednu izlučnicu. S njima, idemo u albanski Skadar. Na stadion “Loro Borici”. A tog Boricija gledao sam u Zagrebu, Zagreb – Skadar 7:0! Jasno, drapal je Mara Wolfl. A za njih, blistao je vođa navale Loro Borici, koji je igrao i u Italiji, kao  profić! Ima, ipak, utjehe u tom ružnom danu, na čiji se hrvatski rezultat, premalen, strmoglavila, na sam kraju utakmice, kiša jednog pljuska.

Pročitaj više