Šport – Piše: Zvonimir Magdić

Šest bodova u dva čina!

Hrvatska nogometna vrsta ostvarila je dvije pobjede u kvalifikacijama za Rusiju

Imam svjedoka. Pita me sused iz naselja: “Kak bu bilo?” Ne istrčavam: “Ja vjerujem…” On je uporan: “Ne to, kolko bu bilo s Finskom?” Teško promašujem. Nisam, ni ovog puta: “1:0 za Hrvatsku”. I, bi tako. Znao sam scenarij. Napamet. Redatelj: Čačić. Strijelac: Mandžukić. Iako, mogao je biti i Kramarić. A, s onom golštangom, i Perišić. Oduševljava me šef naših parada Ante Čačić. Jedan poseban stav, jedna vjera kojoj se vjeruje, jedan mir, sve mu je ispod brka, ispod naočala, crno uokvirenih, nema povisilica, nema skakanja, ni grmljavine, inače, dubokog glasa. Tiho, tiho. Očito, on je sve rekel dečkima. Pa, kaj bu sada? Niš’. Gledaj. Igrajte. I, čeka. Miran do apsoluta. Ja samo njega gledam. Mislim si: “Gospon.” A, kaj drugo. Na samom izboru za – izbornika, strovalilo se na njega. Čak, i neukusno. On je bio poučavatelj prigradskih klubova. Nije bio “A izabranik”. Malo Dinama i to je bilo, sve. Na Europeu, ponosan i prkosan. Ronaldovi Portugalci su izvukli živu glavu u otkucaju vremena. S loptom, koja je bila – hrvatska. Iz minute u minutu. Da bi na kraju balade, bili prvaci Kontinenta! Pomalo, grozilo mu se s ruskim mundialom. Malo se naherilo s Turcima u Maksimiru. Ipak, i na toj tekmi, koja nije ispala baš kako treba (1:1) igru je igrala – Hrvatska. A onda dva gostovanja. Na papiru – mi. A što donosi teren u “neutralnoj” Albaniji ili Tampere u zemlji tisuće jezera? Ništa od toga.
Vatreni su nastavili priču svojih imenjaka. S Ćirinom broncom u džepu. Šest bodova, od važnosti. U dva čina. Skadar kao Široki Brijeg. Neki gosponi iz Nyona rastavili su Vatrene od vlastite publike. Verguenza! – rekli bi Španjolci. Sramota. Da je bilo onih grla iz narodnih hrvatskih pjesmarica, Turci ne bi izvukli zagrebački bod. Sigurno. I gle, sada u Skadru, puno je gledalište. I ono, to se ne događa svaki dan, nije protiv Hrvata. Naprotiv. Pljesak. Simpatije. I – poštovanje. Bez ljutnje na “šesticu”. Mandžo, Mandžo! Zastave Kosova i Hrvatske, jedna uz drugu. Jedni, Hrvati: Za dom, Kosovari i Albanci: Spremni! Čačićevi bojovnici bili su oduševljeni. Jedan od njih bio je slikovit: “Ni da smo igrali u Širokom Brijegu, ne bi bilo bolje.”

Pročitaj više