Hrvatska federalna jedinica je rješenje za Hrvate u BiH
Postoji samo jedan izlaz – hrvatska federalna jedinica sa svojim teritorijem i institucijama. Preobrazba ustroja Bosne i Hercegovine je višeznačna i složena, federalizacija zahvaća široko, zahtijeva mirnu, staloženu ruku. Glede Federacije BiH: inzistirati da se županije s hrvatskom većinom oblikuju kao (kon)federalna jedinica, to jest hrvatski entitet, republika, sa svim jamstvima manjinama itd.
Nakon ekstremnih hladnoća u siječnju, kada je Hrvatska doslovce promrzla do kostiju, veljača je započela iznad nule. Ekstremni bijahu i virusi koji su “dohvatili dobar dio Hrvatica i Hrvata, a došlo je i do posve novih medicinskih fenomena (barem u mojem slučaju), naime prvih zabilježenih prijelaza računalnih virusa u ljudski organizam. Uopće, ekstreman početak godine 2017. i potpuna dezorijentacija u svijetu koji ne zna što bi i kako bi, ni kako mu se moglo dogoditi što mu se dogodilo doista preko noći – ono što se činilo čvrstim i pouzdanim, najednom je popucalo kao led u proljeće, čvrsti savezi se zatresli, vječna prijateljstva postala relativnim, ne zna se više tko je s kim i tko je protiv koga. Čak je i uvijek samostalna i odlučna hrvatska vanjska politika pomalo zbunjena.
Iz nekoga razloga dohvatio sam knjigu Ferde Šišića „Vojvoda Hrvoje Vukčić Hrvatinić“ iz 1902., čitao sam jer pisati nisam mogao, kadli mi već na prvoj stranici jedan citat zazvuči vrlo aktualno. Pišu Dubrovčani 8.kolovoza 1405. u vrijeme velikih smutnja posebno u Bosni:“ Koliko mi nahodimo u knjigah, jer od potopa svijeta nije se toliko svijet smel i vrtjel, koliko sade.“ Glede Bosne doista je tih tridesetak godina na prijelazu četrnaestog u petnaesto stoljeće bilo dramatično – nekoliko „entiteta“ pa i nekoliko kraljeva, od suparničkih domaćih (hrvatske krvi) do Žigmunda koji navaljuje sa sjevera i Napuljskog s juga, Mlečani pakosno čekaju, a ni Turci više nisu daleko. Zatečena je i majstorska dubrovačka diplomacija: tek što pošalje izaslanike jednome kralju i obeća mu vječnu ljubav, već doznaje da se situacija na terenu posve promijenila i brzo treba uskočiti u drugu lađu, no ni tada nema mira jer se ustaše pojavljuju na svim stranama. (Naime, Ferdo Šišić naziva ustanike, ma s koje strane, upravo ustašama, pa tako i Ivaniša Horvata i Ivana od Paližne protiv kojih je Žigmund ispisao proglas, „no taj se proglas veoma slabo dojmio ustaša, šta više, potaknuo ih je na još življu akciju.“)