Vladi Republike Hrvatske, ministrici kulture Nini Obuljen-Koržinek i Ministarstvu kulture, DORH-u, hrvatskoj javnosti
Sada je slučaj HAVC valjda konačno došao do zida, zapravo nakon pet godina, jer su 2012. prijavljene nepravilnosti i to nije učinio bilo tko nego ugledni član Upravnoga odbora, kao i šefica računovodstva? Hoće li i sada netko braniti takvo raspolaganje s novcem? Zabilježene su čak 33 različite vrste nepravilnosti u poslovanju i raspolaganju novcem? Valjda nije bilo više kombinacija a sve su iskušane? Očito se radi o ruganju, jer ne može netko parkirati svoje privatno vozilo na račun poreznih obveznika, dijeliti mobitele kome se sjeti, iako je to protivno odlukama Vlade Republike Hrvatske? Dijeliti milijune za filmove bez potpisanih ugovora? Tvrtke koje su dobivale novac nikada nisu realizirale projekte? Donacije udrugama bile su proslijeđivane zapravo privatnim osobama? Tko sada može reći da o tome ništa nije znao? I još hvaliti HAVC kao najbolju kulturnu reformu? Možda u zamisli, ali u realizaciji to je očito bilo leglo kriminalnih aktivnosti, premazano kulturom i velikim koprodukcijama. Slično kod onih koji su sve to štitili, Andree Zlatar Violić pa i Berislava Šipuša, koji su mislili da je Ministarstvo kulture njihov privatni bankomat! Još se samo nadamo, sada kada je to konačno i neopozivo utvrđeno, da će svi shvatiti kako se moraju poštovati hrvatski zakoni i hrvatska država.
Nije li uistinu cinično i zlonamjerno sada pokušavati dio odgovornosti prebaciti na bivšeg ministra kulture dr. Zlatka Hasanbegovića. Jer da se oglušio o neke pozive na uspostavljanje dijaloga? Zar je on mogao voditi dijalog o nečemu što je u ingerenciji državnih tijela? Zašto članovi Upravnog odbora nisu u pet godina, otkako ih istražuje državna revizija, dijalogom uspostavili zakonito poslovanje? O kakvom malignom pokretu otpora prema kreativnosti govori Hribar, o kakvim neutemeljenim napadima i objedama? Zar filmski kreativci ne moraju poštovati hrvatske zakone? Ako je revizija donijela zaključke, to je učinila na osnovi pravila i zakona koji negdje pišu i kojih se svi moraju pridržavati. I oni koji se financiraju iz državnoga proračuna i koji posluju gotovo samostalno, s tuđim novcima? I još je bilo teško tražiti suglasnost? Zašto UO nije upozoravao na to? Zar će svi sada stresti odgovornost sa sebe i jedan čovjek će biti sam u tome, kao da je HAVC njegovo privatno vlasništvo? Nije li ta neodgovornost i svaljivanje krivnje na jednog čovjeka maliciozna, zapravo? Da, on je donosio većinu odluka, ali nije sam. Nije trebao to činiti sam. Nisu mu smjeli dopustiti da donosi nevaljane ili financijski neutemeljene odluke. Naravno da se nakon nekog vremena odlučio na to da mu država plaća i parkiralište za državni automobil!
Predsjednici Republike Hrvatske i njezinu Gospodarskom vijeću
Hrvatska kulturna zaklada
