Zašto bi komunističko arhivsko gradivo bilo tajno?
One europske države koje su osudile komunističke režime, koje su povele lustraciju, pa premda ona bila samo mentalna, koje su se javno odmakle od “vrijednosti†koje je totalitarni komunistički režim zagovarao i predstavljao – u konačnici su i gospodarski prosperirale
Ne postoji ni jedan jedini, a pogotovo ne i opravdan razlog zbog kojeg bi Hrvatska morala štititi i skrivati komunističku građu i komunističke dosjee i zato je najava Bože Petrova o otvaranju svih arhiva do 22. prosinca 1990. ne samo dobrodošla nego i nužna.
U javnosti se, nakon te inicijative, pokušavaju plasirati teze kako je takvo što već omogućeno Zakonom o arhivskom gradivu, ali da nikad nije postojalo zanimanje povjesničara za proučavanjem tog dijela povijesti. Međutim, takva teza jednostavno nije točna. Istina je samo da postoji Zakon o arhivskom gradivu te da je njime, samo načelno, dostupno gradivo do 1987. Ono o čemu se ne govori jest to da je dostupna isključivo ona povijesna građa koja nije bila klasificirana kao tajna ili vrlo tajna. Drugim riječima, građa koja je ključna za istraživanje komunističkog režima nije dostupna javnosti i povjesničarima. Druga ograničavajuća stvar je to što se – da bi se došlo do Zakonom dostupna povijesna gradiva – zahtjev mora predati ni manje ni više nego – SDP-u?! Da, SDP-u koji kao pravni slijednik Komunističke partije Hrvatske ima pravo odlučiti hoće li ili ne će dopustiti da netko dobije uvid u povijesno gradivo. Takvo što je nedopustivo i mora se hitno promijeniti. I konačno, još je problem i činjenica da je veliki dio arhivskog gradiva već uklonjen ili uništen. U javnosti se već iznosi podatak kako nema zapisnika s većine sjednica Centralnog komiteta koje bi mogle kompromitirati određene strukture. Drugim riječima, postojeći Zakon o arhivskom gradivu, kada je riječ o dokumentima komunističkog režima, tek je mrtvo slovo na papiru i ne rješava problem dostupnosti toga gradiva.
Drugo važno pitanje vezano uz ovu temu jest to što očito postoji dio političkih i javnih struktura koje nastoje zataškati i prekriti jedan sramotan dio hrvatske povijesti. Jer kako drugo objasniti činjenicu da danas postoje oni koji smatraju da se ne bi trebalo znati koje je odluke donosila Komunistička partija, Centralni komitet, Jugoslavenska narodna armija, odnosno Peta armijska oblast ili druge institucije bivše države?! Uostalom, otkrivanje komunističkih tajni trebalo se dogoditi puno ranije. Sada kad se ta tema napokon otvorila na relevantnom mjestu zanimljivo je vidjeti i analizirati komentare onih koji se protive tome.