Njegujući kratkoću
Knjiga naslovljena Cvrčkova monografija zbirka je haiku stihova Mirjane Smažil-Pejaković. Autorica se knjigom javnosti predstavlja kao vrsna pjesnikinja koja se vješto izražava u kratkoj poetskoj formi. Njezini stihovi na tragu se ponajboljih haiku stihova vrhunskih hrvatskih pjesnika ove poetske forme, kakav je, primjerice, Tomislav Marijan Bilosnić, a u nekim se pjesmama čini da pjesnikinja odlazi i barem jedan korak ispred njih.
Pjevati u kratkoj, a zadanoj formi, kako to umije ova pjesnikinja, nije lako. Njezin je izričaj jasan, blistav, dosjetljiv, a moć slikanja pojedinosti vidljiva je u svakoj riječi koju s dubokim osjećajem za jezik ugrađuje u stihove. Očito je da je svaka riječ dobro promišljena kako bi se njome reklo što više, kako bi prenijela čitatelju ne samo sliku onoga što mu želi predočiti, nego i osjećaj, i unutarnji pjesnički nemir koji je pjesnikinju potaknuo na ovakav kratki izričaj pun značenja i ljepote.
Duhovitost kojom zrače poetski uradci Mirjane Smažil -Pejaković vidljiva je u velikome broju pjesama. Ona pjeva snažnim glasom, ali umilno, uhu ili, bolje rečeno, oku ugodno; ona vješto prelijeva dojmove i slike u riječ da ta riječ, kao minijaturna umjetnina, lako dopire do svijesti čitatelja i u njemu budi svjetove. Misli koje su upletene u stih kazuju o ljepoti svijeta i života, ali i o domišljatosti same pjesnikinje: