Revizionizam naš hrvatski
Ne ću pogriješiti ako ustvrdim da Hrvatska pokazuje neobično
jaku sklonost prema reviziji svega i svačega. Dakle, opasno je zaražena revizionizmom
Ma što je sad to?! Zar je člankopisac skroz-naskroz pobenavio? Što se on u to petlja?! Pa to je vjersko pitanje! Pitanje pravovjerja i krivovjerja. Ili ljubavno pitanje! Što tko više voli – revoluciju ili evoluciju. A onda, kakav mu je to naslov? Očito je građen po uzoru na sintagmu iz Očenaša: „kruh naš svagdanji“. Ali tamo, u stožernoj kršćanskoj molitvi, nema nikakve dvojbe o „kruhu“. Sve dvojbe isključuje dodatak: „daj nam danas“. A ovdje, kakav odnos prema „revizionizmu“ nudi naslov? Treba li „revizionizam“ odbacivati ili odobravati – proklinjati ili zazivati? Člankopisac je neodlučan. Sitno je to, sitno! Te črčke nikako ne zavrjeđuju spomen časnoga Buridanova magarca. Opravdano bi se možda moglo reći: Majstor se – kao pile u kučine – zapleo u marksističku manihejsku dijalektiku.
Koga spopadnu takve misli, djelomice bi mogao biti u pravu. Meni je to doista previsoko. Ali nisam pobenavio. A ni namjera mi nije preuzetna. Nikoga, a kamoli svoje brojno čitateljstvo, ne kanim prosvijetliti. To ne, nikako! Neka svatko užiže i gasi svoju svijeću. Htio bih samo svratiti čitateljevu pozornost na nekoliko pojava koje, ako se ne varam, otkrivaju „provodni motiv“ današnjega komešanja u hrvatskomu društvu i državi. U naslovu je taj motiv samo imenovan, a da ne bih ostavio dojam lažne skromnosti ili – ne daj, Bože! – plagirane originalnosti, evo se odmah, određujući ključni pojam, oslanjam na ugledan izvor te – iako nisam ni doktor znanosti ni ministar – uredno navodim.