Za Hrvatsku svi trebamo djelovati dajući svoj autentičan doprinos
Željka Markić (1964.), hrvatska je liječnica, poduzetnica i novinarka. Godinama je radila u sredstvima javnog priopćavanja. Bila je prva predsjednica stranke Hrvatski rast (Hrast) te potpredsjednica udruge Glas roditelja za djecu (Grozd). Osnivačica je hrvatske podružnice međunarodne udruge Marijini obroci i koordinatorica međunarodne udruge Obiteljsko obogaćivanje. Predsjednica je udruge U ime obitelji, koja je prikupila i predala Hrvatskom saboru potpise za raspisivanje referenduma o braku kao zajednici muškarca i žene. Vodi privatnu tvrtku za klinička istraživanja lijekova
U Hrvatskoj imamo velik broj nevladinih udruga. To bi podrazumijevalo da vlast ne sudjeluje ni na koji način u radu udruge ili da na nju ne utječe. Ipak mnoge udruge financirane su iz državnog proračuna. Kako Vi vidite civilno društvo?
Kao prvo, civilno društvo kao oblik organiziranja nas građana je značajka demokratskog društva. Jedan od prvih poteza koji i lijevi i desni totalitarizmi učine kad dođu na vlast jest da ukidaju, zabranjuju udruge, pokrete, strukovne, vjerske organizacije. Svako društvo se sastoji od tri glavna dijela: od državnih institucija, od poslovnog svijeta koji stvara ekonomsku vrijednost i profit te od civilnog društva. Tu treću komponentu svakog društva – civilno društvo – čine nevladine udruge (NGO-i od engl. riječi non governmental organisations), sindikalne organizacije, vjerske zajednice i pokreti i dr. Nakon završetka Drugog svjetskog rata, komunisti su u Hrvatskoj zabranili sve udruge i pokrete civilnog društva; ostali su samo oni koji su glumili civilno društvo i bili pod kontrolom komunističke partije.
Tako da moja generacija, devedesetih godina, nakon pada komunizma, nije imala apsolutno nikakvo iskustvo glede civilnog društva te slobodnog organiziranja i djelovanja. Dapače, bilo kakav oblik samostalnog, od partije nekontroliranog organiziranja građana u komunizmu bio je kažnjavan. Ono što se, nažalost, dogodilo jest da taj prazan društveni prostor – civilnu scenu, nisu ispunile udruge koje stvarno predstavljaju građane i imaju njihovu potporu – već je najveći dio civilne scene u Hrvatskoj formiran na umjetan način – velikim dijelom financiran od Sorosa ili drugih lijevo-liberalnih organizacija, stranaka pa i vlada – kao poluga za jačanje lijevog političkog utjecaja, a ne kao doprinos izgradnji demokracije i samoorganiziranju hrvatskih građana.