Oj Županjo, oj Županjo, bečki perivoje!
Ponedjeljak, 13.veljače
Jednolistovni katolički kalendar i ove sam godine kupio i na vidno ga mjesto u kuhinji postavio. Svake jutro prije molitve na njega oko bacim, svetkovine, svetce i imendane upamtim. I tako iz dana u dan radim. Vrijeme leti, godine se navršavaju. U Županji i županjskoj Posavini ovih je dana jako veselo i živo jer nam se približava jubilarno 50. Šokačko sijelo pod sloganom „Oj, Županjo, oj, Županjo bečki perivoje!“ Da, bečki perivoje, s razlogom. Ovaj je prostor oduvijek bio na raskrižju carstava i civilizacija pa i danas je u određenom smislu tako. U Županji se pjevalo o Beču, ali u jednom razdoblju i o Carigradu! Naziv ovogodišnjeg Sijela jasno ukazuje gdje ovaj dio istočne Hrvatske, Slavonije, i zapadnog Srijema povijesno i kulturološki pripada. U ovoj miloj i pitomoj, slavonskoj, srijemskoj i ravničarskoj Posavini život je oduvijek imao svoje posebnosti, i mislim da nije zgorega nakratko podsjetiti na onu graničarsku. Poslije Karlovačkog mira 1699., kada je Sava postala stalnom granicom između Turske i Austrije (osim u razdoblju 1718.-1739.), austrijske vlasti uspostavljaju vojno-obrambeni sustav Vojnu krajinu; iz Beča se upravljalo. Seljak je dobivao zemlju uz obvezu obavljanja vojne službe pa su svi muškarci od 16 do 60 godina bili vojni obveznici. Graničar je snosio i dio troškova za oružje, streljivo i odoru, a određeni broj dana u godini je provodio na raznim fizičkim radovima (rabotama). Jedini sačuvani čardak (stražarnica) iz toga doba je onaj u Županji, današnja zgrada Muzeja. Razmišljam o ovim dnevničkim zapisima, i pitam se što u njih uvrštavati? Brzo odlučih: prošlost, ljude i običaje svoga voljenoga kraja. Kroz takvo pisanje i kazivanje najbolje ću „otkriti“ svoga srca otkucaje.
Utorak, 14. veljače
Jadan je čovjek koji nije ukorijenjen u svoj narod; takvo je moje razmišljanje, življenje i stvaranje. Sav sam zaokupljen Sijelom, podosta imam obveza i kao član Izvršnog odbora, ali i kao predsjednik Komisije za kulturnu djelatnost Grada Županje. I danas sam imao nekoliko razgovora sa sudionicima „Šokačkog sijela“, najveće i najznačajnije kulturne manifestacije županjskog kraja.